Gž-1555/2018-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Gž-1555/2018

Zagreb

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Sanje Zoričić Tabaković i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe Z.C. d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe M. C., zastupane po branitelju Z.M., odvjetniku odvjetničkog društva M. i partneri d.o.o. iz Z., zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu od 11. srpnja 2018., broj: 81. Pp G-350/18, na sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2019.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe Z. C. d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe M. C. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17,118/18), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kn (tristo kuna) - svaki, u roku od 15 (petnaeest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 kn i II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 900,00 kn, zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kn.

Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da se na ovaj slučaj, u kojem je utvrđeno iskazom svjedoka i zastupnika pravne osobe da se radi o isključivo kineskoj glazbi puštenoj sa CD-a treba primijeniti članak 194. stavka 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima kojim je određeno da stranac neće imati u Republici Hrvatskoj veću zaštitu nego što je ima u državi čiji je državljanin ili u kojoj ima svoje sjedište, ako osoba iz stavka 1. (autori i nositelji srodnih prava koji su državljani Republike Hrvatske ili imaju svoje sjedište u Republici Hrvatskoj) ovoga članka ima u državi stranca manju zaštitu nego što joj je priznata ovim Zakonom. Naime, Narodna Republika Kina ne pruža zaštitu svojim građanima ni strancima u predmetnom slučaju te nije potrebno nikakvo odobrenje od strane ustanove - javnog tijela za priopćavanje autorskih glazbenih djela koristeći uređaj sa zvučnicima u ugostiteljskim objektima. Sukladno tome nelogično i nejasno je kako je sud bez ikakve međunarodne pravne pomoći donio predmetnu odluku saslušavajući samo kontrolora koji nije pravnik niti posjeduje ikakva međunarodna pravna znanja glede zaštite autorskih prava. Nadalje, kao prekršajno djelo navodi se samo puštanje kineske glazbe sa CD-a, odnosno ne navodi se u presudi ime pjesme niti autora kojim je djelo počinjeno. Predlažu da se zatraži putem međunarodne pomoći informacije o tome da li se plaća naknada za priopćavanje djela koristeći uređaj sa zvučnicima u ugostiteljskim objektima u Narodnoj Republici Kini i kakav je stupanj zaštite hrvatskih autora glede reproduciranjem njihovih glazbenih djela u Narodnoj Republici Kini.

Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

Žalba nije osnovana.

Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika i iskaza svjedoka T. S., referenta HDS-a, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

Navodi žalitelja da se na ovaj slučaj, u kojem je utvrđeno iskazom svjedoka i zastupnika pravne osobe da se radi o isključivo kineskoj glazbi puštenoj sa CD-a treba primijeniti članak 194. stavka 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima kojim je određeno da stranac neće imati u Republici Hrvatskoj veću zaštitu nego što je ima u državi čiji je državljanin ili u kojoj ima svoje sjedište, ako osoba iz stavka 1. (autori i nositelji srodnih prava koji su državljani Republike Hrvatske ili imaju svoje sjedište u Republici Hrvatskoj) ovoga članka ima u državi stranca manju zaštitu nego što joj je priznata ovim Zakonom, a Narodna Republika Kina ne pruža zaštitu svojim građanima ni strancima u predmetnom slučaju te nije potrebno nikakvo odobrenje od strane ustanove - javnog tijela za priopćavanje autorskih glazbenih djela koristeći uređaj sa zvučnicima u ugostiteljskim objektima, te sukladno tome nelogično i nejasno je kako je sud bez ikakve međunarodne pravne pomoći donio predmetnu odluku saslušavajući samo kontrolora koji nije pravnik niti posjeduje ikakva međunarodna pravna znanja glede zaštite autorskih prava, te kao prekršajno djelo navodi se samo puštanje kineske glazbe sa CD-a, odnosno ne navodi se u presudi ime pjesme niti autora kojim je djelo počinjeno, neosnovani su.

Naime, odredbom članka 168.c.i) Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava dužna je javno na svojoj mrežnoj stranici objaviti barem sljedeće podatke te ih kontinuirano ažurirati i to popis ugovora o međusobnom zastupanju koje je potpisala i imena organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koje su stranke tih ugovora, te su na internetskim stranicama Hrvatskog društva skladatelja, kao udruge za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela, objavljeni sklopljeni ugovori o reciprocitetu za prava javnog priopćavanja, tzv. mala prava, između ostalog, s društvom MCS, Kina (Music Copyright Society of China), pa sukladno navedenom ugovoru Hrvatsko društvo skladatelja štiti kineska autorska glazbena prava, čime nije postupljeno protivno odredbi članka 194. stavka 4. cit. Zakona, kojom je propisano da stranac neće imati u Republici Hrvatskoj veću zaštitu nego što je ima u državi čiji je državljanin ili u kojoj ima svoje sjedište, ako osoba iz stavka 1. ovoga članka ima u državi stranca manju zaštitu nego što joj je priznata ovim Zakonom.

Kako je na temelju obrane predstavnika I-okr. i iskaza svjedoka T. S., referenta HDS-a utvrđeno je da je kritične zgode u objektu okrivljenika priopćavana kineska glazba sa CD- playera, a okrivljenici nisu posjedovali odobrenje HDS-a za javno priopćavanje glazbe, to su isti počinili prekršaj iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

Nadalje, nenavođenje o kojoj glazbi je riječ i o kojim autorima nije od utjecaja na donošenje zakonite odluke, jer se radi o zaštiti malih prava koja se štite kolektivno, pa je korisnik taj koji je dužan prijaviti priopćavanje autorskih glazbenih djela, te je protivno kolektivnoj zaštiti i ostvarenju autorskih prava tražiti da se svaka povreda nekog individualnog autorskog prava mora posebno utvrditi (članak 174. stavak 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima).

Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona i da su primjerena težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te nisu prestroge, time više što su izrečene znatno ispod zakonom propisanih minimuma, jer je za prekršaj iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisana novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 5.000,00 do 50.000,00 kn, a za odgovornu osobu od 2.000,00 do 10.000,00 kn.

Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 9. listopada 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.