Rev-3369/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3369/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V. iz Z., kojeg zastupa T. T., odvjetnik iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske (MUP RH), koju zastupa Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 04. svibnja 1999. broj Gž-7314/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 02. prosinca 1996. broj Pn-3885/95, u sjednici održanoj dana 26. veljače 2003.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7314/97 od 04. svibnja 1999. odbija se.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 7314/97 od 04. svibnja 1999. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3885/95 od 02. prosinca 1996., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači i tužbeni zahtjev usvoji.

Tužena nije odgovorila na reviziju, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 386. ZPP i utvrđeno je da je ista donesena u postupku u kojem nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. i 13. ZPP i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

Tužitelj neosnovano u reviziji ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer osporena presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i, posebno, sadrži jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama.

Pravilno je u osporenoj presudi primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

U ovom sporu radi naknade štete zbog tjelesne ozljede zadobivene u štetnom događaju od 22. studenog 1993., kada je tužitelj u dvorištu svoje kuće prostrijeljen hicem iz vatrenog oružja od nepoznate osobe, u reviziji je sporno pravno pitanje, predstavlja li opisani štetni događaj akt nasilja ili terora u smislu tada važeće odredbe čl. 180. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), (čl. 180. ZOO brisan je Zakonom o izmjenama i dopunama ZOO; NN 7/96), te, slijedom toga, postoji li odgovornost tužene za spornu štetu.

Odlučujući o sporu – osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva – sudovi su utvrdili da tužitelj nije prostrijeljen namjerno, već nehotice da je pogođen zalutalim metkom, ispaljenim iz neutvrđenog mjesta.

Prema odredbi čl. 180. ZOO, odgovornost države za štetu nastalu smrću ili tjelesnom ozljedom uslijed akata nasilja ili terora postojala bi u pretpostavci da su odgovarajuća državna tijela bila dužna spriječiti takav akt nasilja ili terora.

Opisani štetni događaj u kojem je tužitelju nastala šteta tjelesnom ozljedom ne može se podvesti pod akt nasilja u smislu odredbe čl. 180. ZOO. Taj štetni događaj, koji po svojim narativnim obilježjima predstavlja nasilje, nije bilo moguće predvidjeti, a ni poduzeti mjere da bi se spriječio, tako da se ne radi o aktu nasilja koji bi bila dužna spriječiti odgovarajuća državna tijela, pa ni o situaciji na koju se primjenjuje odredba čl. 180. ZOO. Zbog ovih je razloga reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 26. veljače 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.