Gr 1-609/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1-609/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d. d. S., protiv tuženika ministarstva, radi poništenja rješenja od 24. siječnja 2002. godine, br. Klasa. UP/II-943-04/99-01/141, Ur. br.: 514-02-03-04/3-02-2, rješavajući sukob nadležnosti između Županijskog suda u Šibeniku koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem od 19. travnja 2002. godine, br. P-3/02. i Upravnog suda Republike Hrvatske koji je taj sukob izazvao dopisom od 9. svibnja 2002. godine, br. Us-3769/02-2, u sjednici održanoj dana 24. rujna 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Za odlučivanje u uvodno označenom predmetu stvarno je nadležan Županijski sud u Šibeniku.

Obrazloženje

Županijski sud u Šibeniku, rješenjem od 19. travnja 2002. godine, br. P-3/02 oglasio se stvarno nenadležnim za odlučivanje u ovome sporu, pa je po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupljen Upravnom sudu Republike Hrvatske, kao stvarno nadležnom sudu. Ovo iz razloga, jer da je prema odredbi čl. 42. a) Zakona o izvlaštenju (“Narodne novine”, broj 9/94, 35/94. i 114/01. – dalje ZOI) Županijski sud nadležan da odlučuje po tužbi protiv drugostupanjskog rješenja izvlaštenju, a ne i protiv drugostupanjskog rješenja o poništenju rješenja o izvlaštenju, o čemu se u konkretnom slučaju radi.

Upravni sud Republike Hrvatske kome je predmet ustupljen smatra da je stvarno nadležan za postupanje u ovome predmetu Županijski sud u Šibeniku, jer da iz odredbe čl. 42.a) st. 1. ZOI proizlazi da je Županijski sud nadležan da odlučuje i to ne samo protiv drugostupanjskog rješenja o izvlaštenju, već i ostalih rješenja donesenih temeljem odredbi ZOI.

Zato je predmet dostavio ovome sudu radi rješavanja sukoba nadležnosti.

Rješavajući nastali sukob o stvarnoj nadležnosti, ovaj je sud ocijenio da je za odlučivanje stvarno i mjesno nadležan Županijski sud u Šibeniku.

Naime, odredbom iz čl. 21. a) st. 2. ZOI propisano je da se sudska zaštita u postupku izvlaštenja osigurava sukladno čl. 42. a) do 42. h) ZOI. Odredbom iz čl. 42. a) st. 1. ZOI propisano je da se protiv drugostupanjskog rješenja o izvlaštenju može podnijeti tužba mjesno nadležnom županijskom sudu.

Tumačeći smisao ovih zakonskih odredbi proizlazi da valja osigurati sudsku zaštitu suda pune jurisdikcije i to za sve postupke koji se provode primjenom odredbi ZOI-a, pa dakle i ovog iz čl. 48. st. 2. ZOI, jer se i on ima smatrati postupkom izvlaštenja.

Naime, u ovom predmetu odlučuje se o zahtjevu bivšeg vlasnika za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji – izvlaštenja, i o tom se zahtjevu odlučuje po odredbama čl. 48. st. 2. ZOI, pa samim time proizlazi da se radi o postupku izvlaštenja, a onog kojeg ima u vidu odredba iz čl. 21. a) st. 2. ZOI-a za koji je osigurana sudska zaštita pred stvarno nadležnim županijskim sudom po čl. 42. a) st. 1. ZOI.

Iz ovih je razloga, a na temelju odredbe iz čl. 23. st. 2. ZPP, odlučeno da je za postupanje u ovome predmetu stvarno nadležan Županijski sud u Šibeniku, pa je tako valjalo riješiti kao u dispozitivu ovoga rješenja.

U Zagrebu, 24. rujna 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.