Us I-5591/2023-12 · Upravni sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5591/2023-12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zvonimir Hrgić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, Maksimirska 25, OIB: 14930830051, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu poreznog duga, 13. studenoga 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/23-01/61, URBROJ: 513-04-23-2 od 22. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-23/23-01/61, URBROJ: 513- 04-23-2 od 22. rujna 2023., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-416-02/2018- 006/740, URBROJ: 513-07-01/2023-19 od 31. siječnja 2023.

1.1. Točkom I. izreke navedenog prvostupanjskog rješenja djelomično se uvažava zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga. Točkom II. izreke utvrđuje se da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga u ukupnom iznosu od 4.403,58 Eura. Točkom III. izreke odbija se zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu glavnice poreznog duga koji na dan 01.01.2023. godine iznosi ukupno 47.185,60 Eura. Točkom IV. izreke utvrđeno je da će se danom izvršnosti rješenja otpisati dug iz točke II. izreke u poreznim evidencijama. Točkom V. izreke utvrđeno je da žalba ne odgađa izvršenje.

2. Tužitelj u tužbi ostaje kod tvrdnje da je prigovor zastare riješen na pogrešan način, budući da i dalje nije do kraja vidljivo od čega je sve sačinjen dug, jer je trebalo utvrditi kada je taj dug nastao te od kojeg vremena se računa zastarni rok od šest godina. Po mišljenju tužitelja već sada je nastupila i apsolutna zastara duga, sukladno članku 96. Općeg poreznog zakona (OPZ/08). Ističe kako je navedenom odredbom namjera zakonodavca bila posve jasna, tako da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze apsolutno zastarijeva protekom roka od šest godina od dana kada je zastara počela prvi put teći, a kako je to pobliže naznačeno u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4541/2016, U-III-3069/2017, U-III-5660/2016, U-III- 5057/2016, U-III-3552/2016 i U-III-4792/2017, sve od 9. srpnja 2019. Zato tužitelj predlaže da se u ovom postupku provede knjigovodstveno financijsko vještačenje kako bi se utvrdile pojedine činjenice potrebne za utvrđenje vremena zastare predmetnog potraživanja. Iako nije najodlučnije u ovom postupku, tužitelj smatra potrebnim ukazati da je korisnik mirovine koja je određena bez priznanja godina staža za koje nije uplaćeno mirovinsko osiguranje, pa se postavlja pitanje na koji će se način taj nedostatak ukloniti. Isto takav nedostatak postoji i u odnosu na zdravstveno osiguranje, jer kroz vrijeme za koje nije uplaćivao potrebne doprinose, tužitelj je morao platiti svaku liječničku intervenciju i druge potrebne zdravstvene radnje. Ujedno ističe da je ovaj sud već jedanput ukidao drugostupanjsku upravnu odluku presudom koju dostavlja u prilogu, kao i u drugom sličnom predmetu. Nadalje ističe da će založno pravo na koje se pozivaju biti brisano, s obzirom da je pokrenut odgovarajući sudski postupak, jer je isprava na temelju koje je pokrenut navedeni postupak stavljena van snage te iznosi u istoj ne odgovaraju više niti rješenju prvostupanjskog tijela, odnosno ne zna se što je glavnica, što kamata te na koji se period odnosi i na osnovu čega je što knjiženo. Predlaže poništiti osporeno rješenje i po potrebi predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu troškova spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

6. Sud je raspravu proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).

6.1. Na raspravi 13. svibnja 2025. tužitelj predaje u spis rješenje Porezne uprave od 20. svibnja 2006., kojim je utvrđen predmetni dug za koji se u ovom postupku traži utvrđenje zastare naplate te ističe da iznosi iz tog rješenja te predmetnog prvostupanjskog rješenja od 31. siječnja 2023. ne odgovaraju, slijedom čega i predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

6.2. Uvidom u spis tuženika, koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, sud je utvrdio da spisu ne prileži rješenje o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-2156/06 od 9. srpnja 2007., na koje rješenje se pozivaju tuženik i prvostupanjsko tijelo u pobijanim aktima. Stoga je tuženik rješenjem od 14. svibnja 2025. pozvan dostaviti navedeno rješenje o osiguranju, koje je dostavio 12. lipnja 2025.

7. Tužitelj u podnesku od 13. listopada 2025. navodi kako je ranijom presudom ovoga suda posl. br. Us I-2146/20-8 od 7. studenoga 2022., poništeno ranije rješenje tuženika u istoj upravnoj stvari, uz obrazloženje suda da je u novom postupku potrebno detaljno utvrditi iznose pojedinih tužiteljevih dugovanja, kada su ista dospjela te kada je, u kojem iznosu, temeljem koje odluke za svako pojedino dugovanje upisano založno pravo temeljem kojeg se odbija zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga. Tužitelj ističe kako je iz osporenih rješenja vidljivo da tuženik nije postupio po citiranoj presudi.

Naime, uspoređujući podatke o vrstama prihoda vezano za iznos duga po pojedinoj šifri prihoda s obrazloženjem odluke, ne može se konkretno utvrditi kada je nastala pojedina obveza, njihovo dospijeće, odnosno nije jasno za koja točno dugovanja i u kojem iznosu je upisana hipoteka u korist tuženika. Također tvrdi kako ne odgovaraju ni međusobni podaci/izračun između rješenja prvostupanjskog tijela. Tako primjerice navodi da je osnovnim rješenjem Ministarstva financija, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb II-Trnje, KLASA: UP/I-415-06/06-01/2 od 20. svibnja 2006., za šifru 1619 „porez na dohodak po godišnjoj prijavi 1001005-1713312009“ utvrđena obveza u iznosu od 300.506,96 kn (glavnica 222.638,74 kn/29.549,24 eur i kamate 77.868,22 kn), dok je u predmetnom prvostupanjskom rješenju od 31. siječnja 2023. utvrđen nastup zastare za kamatu, ali i odbijen zahtjev za otpis poreznog duga za šifru vrste prihoda 1619 u iznosu od 25.553,35 eur.

Dakle, samo pod navedenom šifrom 1619 postoji razlika u izračunima poreznih rješenja za glavnicu od 3.995,89 eur, bez naznake zbog čega dolazi do diskrepancije u njima. Tužitelj tvrdi kako tuženik nije dostavio dokumentaciju podobnu za utvrđivanje dospijeća pojedine tražbine, odnosno za utvrđenje za koja točna dugovanja je upisana hipoteka u korist tuženika. S obzirom da ni u ponovljenom postupku tuženik nije otklonio prigovore na koje je ukazao sud, to tužitelj smatra da postoje bitne proceduralne pogreške koje utječu na zakonitost osporenih rješenja te predlaže usvojiti tužbu uz naknadu troška.

U svakom slučaju tužitelj tvrdi da se u osporenom rješenju tuženika pogrešno navodi da je porezni dug osiguranim založnim pravom na suvlasničkim dijelovima nekretnine tužitelja dana 27. rujna 2006. god. (alineja 1. obrazloženja pobijanog rješenja), s obzirom da je rješenje kojim je upisana hipoteka doneseno 9. srpnja 2007. Pa kako u istom dijelu tuženik navodi da je zastara počela teći od 1. siječnja 2001. te je rok od 6 godina protekao 1. siječnja 2007., tužitelj tvrdi da je zastara nastupila prije nego je doneseno rješenje o upisu hipoteke.

8. Iz spisa predmeta je razvidno da je tužitelj dana 22. studenoga 2017. godine podnio zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga. Zahtjev je djelomično uvažen rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-416-02/2018-06/740, URBROJ: 513-07-01/19-04 od 17. travnja 2019., a žalba protiv tog rješenja odbijena je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-23/19- 01/324, URBROJ: 513-04-20-3 od 5. lipnja 2020. To rješenje je poništeno presudom ovoga suda poslovni broj: Us l-2146/20-8 od 7. studenoga 2022. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak. Postupajući po presudi, tuženik je rješenjem KLASA: UP/ll-410-23/19-01/324, URBROJ: 513-04-22-15 od 11. studenoga 2022., uvažio žalbu, poništio rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/l-416-02/2018-06/740, URBROJ: 513-07-01/19-04 od 17. travnja 2019. u točkama III. i V. izreke i u tom dijelu predmet vratio na ponovni postupak.

9. U ponovnom postupku utvrđeno je da tužitelj od dana 27. rujna 2006. godine ima uknjiženo založno pravo na suvlasničkim dijelovima nekretnine upisane u z. k. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Založno pravo je uknjiženo rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj: Z-62121/06 od 23. listopada 2008. (prileži spisu tuženika), a na temelju rješenja o osiguranju Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr- 2156/06-9 od 9. srpnja 2007. (str. 33 spisa), radi osiguranja novčane tražbine Ministarstva finacija u ukupnom iznosu od 92.947,13 EUR (700.310,12 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama. Osigurana tražbina utvrđena je rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb II- Trnje, KLASA: UP/I-415-06/06-01/2, URBROJ: 513-07-01-70/06-2 od 20. svibnja 2006. (str. 25 spisa).

10. Nije osnovan prigovor tužitelja kojim tvrdi da tuženik pogrešno navodi da je porezni dug osiguran založnim pravom dana 27. rujna 2006. god., s obzirom da je rješenje kojim je upisana hipoteka doneseno 9. srpnja 2007., pa tužitelj zaključuje da je zastara naplate za obveze utvrđene u 2000. godini nastupila 1. siječnja 2007. odnosno prije nego što je doneseno rješenje o upisu hipoteke. Naime, bez obzira što je rješenje o osiguranju doneseno 9. srpnja 2007., založno pravo je stečeno kada je prijedlog za njegovu uknjižbu podnesen sudu (jer je prijedlogu udovoljeno), a iz zk izvatka broj: 8358 (prileži spisu tuženika) je razvidno da je prijedlog za uknjižbu zaprimljen na sudu 27. rujna 2006. pod brojem Z-62121/06. Dakle, tuženik pravilno navodi da je založno pravo stečeno 27. rujna 2006.

11. Tužbeni navod da će založno pravo na koje se tuženik poziva biti brisano, s obzirom da je pokrenut odgovarajući sudski postupak, jer je isprava na temelju koje je pokrenut navedeni postupak stavljena van snage, nije ničime dokazan. Naime, nije dokazano ni da je pokrenut odgovarajući sudski postupak za brisanje založnog prava, a kamoli da je isto brisano.

12. Prema članku 109. stavku 10. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje OPZ) iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

13. Nisu od utjecaja prigovori tužitelja kojima pokušava dokazati nezakonitost prvostupanjskog rješenja od 31. siječnja 2023. navodeći kako iznosi duga za koje je tim rješenjem utvrđeno da nije nastupila zastara prava na naplatu ne odgovaraju iznosima duga koji su utvrđeni rješenjem od 20. svibnja 2006.

13.1. Tužitelj tako navodi da je rješenjem od 20. svibnja 2006. za šifru 1619 „porez na dohodak po godišnjoj prijavi 1001005-1713312009“ utvrđena obveza u iznosu od 300.506,96 kn (glavnica 222.638,74 kn/29.549,24 eur i kamate 77.868,22 kn), dok je u predmetnom prvostupanjskom rješenju od 31. siječnja 2023. utvrđen nastup zastare za kamatu, ali i odbijen zahtjev za otpis poreznog duga za šifru vrste prihoda 1619 u iznosu od 25.553,35 eur, pa tužitelj zaključuje da pod navedenom šifrom 1619 postoji razlika u izračunima poreznih rješenja za glavnicu od 3.995,89 eur.

13.2. Prije svega sud primjećuje da je u predmetnom prvostupanjskom rješenju od 31. siječnja 2023. za navedenu stavku iskazan manji iznos glavnice duga (25.553,35 eur) od onoga iz rješenja od 20. svibnja 2006. (29.549,24 eur), pa takva diskrepancija nikako ne može biti tužitelju na štetu. Nadalje, uvidom u obrazloženje rješenja od 20. svibnja 2006. razvidno je da se iznos glavnice duga od 222.638,74 kune odnosi na dug poreza na dohodak po godišnjoj prijavi za 2000., 2001., 2002. i 2003. godinu te predujmove za 2005. godinu, dok se iznos glavnice duga od 25.553,33 EUR naveden u predmetnom prvostupanjskom rješenju od 31. siječnja 2023. odnosi na porez i prirez na dohodak po godišnjoj prijavi, šifra vrste prihoda 1619, za 2000., 2001., 2002. i 2003. godinu, dakle, nisu obuhvaćeni predujmovi za 2005. godinu.

13.3. Slijedom navedenoga, sud je odbio kao nepotreban dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja. Prigovor tužitelja o diskrepanciji iznosa duga koji se navodi u rješenjima od 20. svibnja 2006. i 31. siječnja 2023. bi mogao biti relevantan da je situacija obrnuta, odnosno da se u predmetnom rješenju od 31. siječnja 2023. navodi veći iznos duga koji se ne otpisuje nego u rješenju od 20. svibnja 2006. na temelju kojeg je stečeno založno pravo. Kako tome nije tako, nego se u predmetnom rješenju navodi manji iznos duga te ono ne obuhvaća predujmove poreza i prireza na dohodak za 2005. koji su uključeni u rješenje od 20. svibnja 2006., prigovor tužitelja nije relevantan, slijedom čega nije bilo potrebe niti za provođenjem financijskog vještačenja.

14. Iz prvostupanjskog rješenja je razvidno da zastara prava na naplatu nije nastupila za sljedeće obveze:

14.1. točka III. 1. izreke prvostupanjskog rješenja - šifra vrste prihoda 1201 - porez na dodanu vrijednost: za obvezu poreza za 2003. godinu u iznosu od 17.992,53 EUR zastara je počela teći 1.1.2004., dok je za obvezu poreza za 2004. godinu u iznosu od 2.595,39 EUR zastara počela teći 1.1.2005., ali kako je glavnica duga dana 27.9.2006. godine osigurana založnim pravom na nekretnini ista se ne otpisuje.

14.2. točka III. 2. izreke prvostupanjskog rješenja - šifra vrste prihoda 1406 - predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada: za obvezu poreza za 2004. godinu u iznosu od 118,74 EUR zastara je počela teći 1.1.2005., ali kako je glavnica duga dana 27.9.2006. godine osigurana založnim pravom na nekretnini ista se ne otpisuje.

14.3. točka III. 3. - šifra vrste prihoda 1619 - porez i prirez na dohodak po godišnjoj prijavi: za obvezu poreza za 2000. godinu utvrđenu u 2001. godini u iznosu od 2.372,56 EUR zastara je počela teći 1.1.2002., za obvezu poreza za 2001. godinu utvrđenu u 2002. godini u iznosu od 6.393,29 EUR zastara je počela teći 1.1.2003., za obvezu poreza za 2002. godinu utvrđenu u 2003. godini u iznosu od 11.738,97 EUR zastara je počela teći 1.1.2004., za obvezu poreza za 2003. godinu utvrđenu u 2004. godini u iznosu od 5.048,53 EUR zastara je počela teći 1.1.2005., ali kako je glavnica duga dana 27.9.2006. godine osigurana založnim pravom na nekretnini ista se ne otpisuje.

14.4. točka III. 4. - šifra vrste prihoda 1732 - porez na tvrtku: za obvezu poreza za 2002. godinu u iznosu od 5,60 EUR zastara je počela teći 1.1.2003., za obvezu poreza za 2003. godinu u iznosu od 45,13 EUR zastara je počela teći 1.1.2004., za obvezu poreza za 2004. godinu u iznosu od 45,13 EUR zastara je počela teći 1.1.2005., za obvezu poreza za 2005. godinu u iznosu od 45,13 EUR zastara je počela teći 1.1.2006., ali kako je glavnica duga dana 27.9.2006. godine osigurana založnim pravom na nekretnini ista se ne otpisuje.

14.5. točka III. 5. - šifra vrste prihoda 5236 - doprinos u paušalnom iznosu - H.O.K.: za obvezu poreza za 2003. godinu u iznosu od 118,70 EUR zastara je počela teći 1.1.2004., za obvezu poreza za 2004. godinu u iznosu od 119,45 EUR zastara je počela teći 1.1.2005., za obvezu poreza za 2005. godinu u iznosu od 119,45 EUR zastara je počela teći 1.1.2006., za obvezu poreza za 2006. godinu u iznosu od 29,86 EUR zastara je počela teći 1.1.2007., ali kako je glavnica duga dana 27.9.2006. godine osigurana založnim pravom na nekretnini ista se ne otpisuje.

14.6. točka III. 6. - šifra vrste prihoda 5241 - doprinos od dohotka, dobiti lili plaće - H.O.K.: za obveze poreza za 2000. godinu u iznosu od 55,99 EUR i 2001. godinu u iznosu od 85,81 EUR utvrđene u 2002. godini zastara je počela teći 1.1.2003., za obvezu poreza za 2002. godinu utvrđenu u 2003. godini u iznosu od 158,38 EUR zastara je počela teći 1.1.2004., za obvezu poreza za 2003. godinu utvrđenu u 2004. godini u iznosu od 93,91 EUR zastara je počela teći 1.1.2005., za obvezu poreza za 2004. godinu utvrđenu u 2005. godini u iznosu od 3,05 EUR zastara je počela teći 1.1.2006., ali kako je glavnica duga dana 27.9.2006. godine osigurana založnim pravom na nekretnini ista se ne otpisuje.

15. Prema navedenome, najraniji početak tijeka zastare naplate je 1. siječnja 2002., a založno pravo je stečeno 27. rujna 2006. (vidi točku 10. obrazloženja ove presude), dakle, prije proteka zastarnog roka od 6 godina iz čl. 108. st. 1. OPZ-a. Stoga se sukladno čl. 109. st. 10. OPZ-a, i kad protekne vrijeme zastare porezno tijelo može namiriti iz opterećene stvari, zbog čega se ne utvrđuje nastup zastare, jer nema osnove za otpis poreznog duga iz poreznih evidencija.

15.1. Stoga pravilno tuženik ističe u osporenom rješenju da je citiranim odredbama OPZ-a izričito propisano da se tražbine osigurane založnim pravom u javnim knjigama mogu namiriti iz opterećenih stvari i kada protekne vrijeme zastare, slijedom čega nema pravne osnove da bi se utvrđivanjem zastare prava na naplatu onemogućilo naplaćivanje nepodmirenih tražbina po osnovi glavnice duga osiguranih zalogom iz nekretnine opterećene zalogom.

16. Slijedom svega navedenoga prigovori iz tužbe nisu osnovani, jer je za svaki dug naveden iznos glavnice, razdoblje na koje se odnosi i kada je zastara naplate počela teći. Kao što je navedeno u točki 9. obrazloženja ove presude, uvidom u rješenje o osiguranju prislinim zasnivanjem založnog prava poslovni broj: Ovr-2156/06-9 od 9. srpnja 2007., razvidno je da se određuje osiguranje novčane tražbine Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, u iznosu od 700.310,12 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, na temelju rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb II-Trnje, KLASA: UP/I-415-06/06- 01/2, URBROJ: 513-07-01-70/06-2 od 20. svibnja 2006., a iz kojega je sasvim razvidno na koje vrste javnih davanja se točno odnosi, u kojim iznosima glavnice i kamata te na temelju koje dokumentacije i za koje porezno razdoblje su dugovanja utvrđena. Također je razvidno da se rješenje od 20. svibnja 2006., pa onda i založno pravo, odnosi, između ostaloga i na dugovanja specificirana u točkama 14. do 14.6. obrazloženja ove presude.

17. Prigovor iz tužbe da je tužitelj korisnik mirovine koja je određena bez priznanja godina staža za koje nije uplaćeno mirovinsko osiguranje, zbog čega tužitelj postavlja pitanje na koji će se način taj nedostatak ukloniti, je u cijelosti irelevantan u ovome sporu, jer je predmet spora zastara naplate poreznog duga, a ne duga po osnovi doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje (o čemu je tužitelj vodio druge sporove pred ovim sudom poslovni broj: Us I-2145/20 i Us I-5590/23).

18. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda prigovori tužitelja nisu osnovani te osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.

18.1. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Odluka o trošku temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a.

U Zagrebu 13. studenoga 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Zvonimir Hrgić, Odvjetničko društvo Ćurković i Šanjug d.o.o., Maksimirska 25, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška 43/IV, [adresa] Zagreb

3. U spis