Gr 1-556/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1-556/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.d. S., protiv tuženika Ministarstva , radi poništenja razrješenja od 6. veljače 2002. godine, klasa: UP/II-943-04/99-01/93, ur.broj: 514-03-03-04/4-02-2 tuženog, odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti između Županijskog suda u Šibeniku, koji se proglasio stvarno nenadležnim svojim rješenjem od 19. travnja 2002. godine broj P-25/02-2 i predmet dostavio Upravnom sudu Republike Hrvatske, koji je izazvao sukob nadležnosti i predmet dostavio ovome sudu radi odluke uz svoj dopis od 9. svibnja 2002. godine, na sjednici održanoj dana 21. studenoga 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Za postupanje u ovom predmetu nadležan je Županijski sud u Šibeniku.

Obrazloženje

Županijski sud u Šibeniku se svojim rješenjem od 19. travnja 2002. godine broj P- 25/02 proglasio stvarno nenadležnim u postupanju po tužbi tužitelja protiv Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske, radi poništenja rješenja tuženoga od 6. veljače 2002. godine, klasa: UP/II-943-04/99-01/93, ur.broj: 514-03-03-04/4- 02-2, te predmet ustupi Upravnog sudu Republike Hrvatske kao stvarno nadležnom sudu.

Upravni sud Republike Hrvatske, smatrajući da nije stvarno nadležan za postupanje u spomenutom predmetu, dostavio je ovome sudu predmet uz svoj dopis od 9. svibnja 2002. godine broj Us-3787/02-2 radi donošenja odluke o nastalom sukobu stvarne nadležnosti.

Odlučujući o nastalom sukobu stvarne nadležnosti u smislu čl. 23. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje ZPP) ovaj sud smatra da je za postupanje u ovom predmetu stvarno nadležan Županijski sud u Šibeniku.

Predmet parnice je zakonitost rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske od 6. veljače 2002. godine broj UP/II-943-04/99-01/93, ur.broj: 514-03-03-04/4-02-2, kojim je rješenjem odbijena tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Šibensko-kninske županije, Ureda za imovinskopravne poslove, od 30. lipnja 1999. godine, klasa: UP-I-943-04/99-01/11 M.B. ur.broj: 2182-06-02/99-01, kojim je na zahtjev prijašnjeg vlasnika poništeno pravomoćno rješenje Skupštine općine Šibenik, Odjela za financije od 25. travnja 1967. godine broj 03-601/1-1967 o eksproprijaciji nekretnina u k.o. M.-B. u korist pravnog prednika tužitelja. Svoje stajalište da nije stvarno nadležan za postupanje u ovom predmetu Županijski sud u Šibeniku obrazlaže stajalištem da se u ovom slučaju radi o upravnom aktu, a ispitivanje upravnog akta spada u nadležnost Upravnog suda Republike Hrvatske. Naime, Županijski sud u Šibeniku smatra da je ispravno tumačenje odredbe Zakona o izvlaštenju (“Narodne novine”, broj 9/94, 35/94 i 114/01, dalje ZOI) o nadležnosti županijskih sudova u tom smislu, da su u nadležnost županijskih sudova stavljeni samo sporovi ispitivanja zakonitosti rješenja o izvlaštenju, a ne i rješenja o poništenju rješenja o izvlaštenju, što je predmet u ovom slučaju.

Upravni sud Republike Hrvatske međutim smatra da stupanjem na snagu ZOI on više nije nadležan odlučivati o tužbama protiv drugostupanjskih rješenja, kako onih o izvlaštenju tako i svih drugih rješenja donijetih temeljem odredbi ZOI-a uključujući i ona o poništenju izvršenja, smatrajući da je sudska zaštita za sva ta tri rješenja stavljena u nadležnost županijskih sudova.

Odredbom čl. 31. st. 1. ZOI određeno je da će se na zahtjev prijašnjeg vlasnika izvlaštene nekretnine pravomoćno rješenje o izvlaštenju poništiti, ako korisnik izvlaštenja u roku od dvije godine od pravomoćnosti rješenja odnosno od dana stupanja u posjed nije započeo građenje građevine ili izvođenje radova radi kojih je nekretnina izvlaštena.

U smislu čl. 31. st. 5. ZOI o zahtjevu za poništenje rješenja o izvlaštenju odlučuje nadležno tijelo, a imovinske odnose između korisnika izvlaštenja i vlasnika nekretnina u slučaju spora rješava sud. Odredbom čl. 21a. st. 1. ZOI određeno je da o izvlaštenju u prvom stupnju odlučuje Ured državne uprave nadležan za imovinskopravne poslove u županiji odnosno u Gradu Z., a u drugom stupnju odlučuje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa. U smislu st. 2. istog članka sudska zaštita u postupku izvlaštenja osigurava se sukladno odredbama čl. 42a.-42h. ZOI, a odredbom čl. 42a. ZOI određeno je da se protiv rješenja o izvlaštenju može podnijeti tužba mjesno nadležnom županijskom sudu.

Prema stajalištu ovoga suda na sva rješenja, koja se odnose na izvlaštenje uključujući tu i rješenje o poništenju rješenja o izvlaštenju primjenjuju se odredbe ZOI-a, tako da sva ta rješenja predstavljaju rješenje o izvlaštenju, za koja je odredbom čl. 21a. st. 2. ZOI propisana sudska zaštita sukladno čl. 42a.-42h. toga zakona, odnosno sudska zaštita pred županijskim sudom.

Prema tome, u smislu spomenutih odredbi čl. 21a. ZOI o zahtjevu za poništenje rješenja o izvlaštenju u prvom stupnju odlučuje Ured državne uprave, a u drugom stupnju odlučuje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, dok je protiv toga rješenja, koji donosi spomenuto ministarstvo osigurana sudska zaštita u smislu odredbe čl. 42a.-42h. ZOI-a pred županijskim sudom.

Zbog toga je sud riješio kao u izreci.

U Zagrebu, 21. studenog 2002. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.