Rev-702/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 702/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnica I. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. & partneri u Z., protiv prvotuženika D. B. iz V., drugotuženice Z. B. iz B. N., trećetuženika M. B. iz B. N. i četvototuženika N. V. iz V., koje sve zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u V., radi vraćanja stečenog bez osnove, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2041/11-3 od 13. prosinca 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1288/08-23 od 27. travnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2016.

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja J. o. d.d. i preinačuju se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2041/11-3 od 13. prosinca 2011. i presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1288/08-23 od 27. travnja 2011. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženika D. B., drugotuženicu Z. B. i trećetuženika M. B. i sudi:

Nalaže se prvo, drugo i trećetuženiku isplatiti tužitelju 72.332,34 kn i 53.172,00 kn sa zateznim kamatama od 24. srpnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana u dijelu kojim je u navedenim presudama odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznose glavnica iz toč. I. presude u razdoblju od 11. lipnja 2004. do 23. srpnja 2008., kao i da se dosuđene glavnice dosude tužitelju u vidu solidarne, a ne djeljive obveze.

r i j e š i o j e :

I. Preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u nižestupanjskim presudama u odnosu na prvo, drugo i trećetuženika i rješava:

Nalaže se prvo, drugo i trećetuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 11.009,06 kn sa zateznim kamatama od 27. travnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se prvo, drugo i trećetuženiku nadoknaditi tužitelju trošak revizije u iznosu 5.859,37 kn u roku od 15 dana.

III. Odbacuje se revizija tužitelja u dijelu kojim je u nižestupanjskim presudama odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti u odnosu na četvrtotuženika N. V. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom kojom je odbijen tužbeni zahtjev suđeno je:

»I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Prvotuženik D. B. iz V., drugotužena Z. B. iz B. N., trećetuženik M. B. iz B. N., i četvrtotuženik N. V. iz V., solidarno su dužni tužitelju J. o. d.d. iz Z., isplatiti iznos od 72.332,34 kn sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate koje teku od 11. lipnja 2004. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05).

Prvotuženik D. B. iz V., trećetuženik M. B. iz B. N. i četvrtotuženik N. V. iz V., solidarno su dužni tužitelju J. o. d.d. Z. isplatiti iznos od 53.172,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate sukladno članku 29. stavak 2. ZOO (NN 35/05).

Prvotuženik D. B. iz V., drugotuženik Z. B. iz B. N., trećetuženik M. B. iz B. N. i četvrtotuženik N. V. iz V., solidarno su dužni tužitelju J. o. d.d. Z. naknaditi prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate sukladno članku 29. stavak 2. ZOO (NN 35/05), sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

II. Tužitelj je dužan tuženicima naknaditi trošak ovog parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 9.255,00 kn i to sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.«

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP) izjavio je tužitelj zbog sljedećih pravnih pitanja:

"1. Smatraju li se zatezne kamate koje je dužnik obvezan platiti vjerovniku u slučaju zakašnjenja ispunjenja glavnice, a u ovom slučaju naknade neimovinske štete dio glavnice?

2. Smatraju li se troškovi parničnog postupka dijelom glavnice odnosno u ovom slučaju naknadom neimovinske štete?

3. Predstavlja li presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom se preinačuju presude nižih sudova na način da je iznos za naknadu štete, kao i parnični trošak umanjen otpalu pravnu osnovu?"

U prilog važnosti postavljenih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelj se pozvao na više presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( i to broj Rev-773/02-2 od 21. rujna 2005., broj Rev-311/09-2 od 1. travnja 2009. i broj Rev-768/09 od 29. rujna 2010.) te ističe da je u postavljenim pravnim pitanjima revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Predložio je da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji, uključujući i odluku o troškovima postupka, ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tako primjerice u smislu podst. 2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Revizijski sud nalazi da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za povrat onoga što je stečeno bez osnove i to na ime naknade štete zbog smrti bliske osobe time da je tužitelj kao osiguratelj u ovom postupku potraživao samo povrat preplaćenog iznosa na ime zateznih kamata (53.172,59 kn) i troškova postupka (72.332,34 kn), prema djelomično preinačujućoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-718/04-2 od 1. prosinca 2005.

U postupku nije sporno da su navedeni iznosi tijekom 2004. isplaćeni prvo, drugo i trećetuženiku u ovom predmetu, kao i postojanje preinačujuće presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-718/04-2 donesene 1. prosinca 2005.

Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji odbili su u cijelosti izložene zahtjeve uz izraženo shvaćanje da su prvo, drugo i trećetuženici navedene iznose stekli na ime naknade neimovinske štete uključujući zatezne kamate i troškove postupka na temelju valjane sudske presude kao pravne osnove, pa da nije riječ o zahtjevu koji bi se materijalnopravno mogao identificirati kao stjecanje bez osnove.

Izloženo shvaćanje je pogrešno i protivno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedenog, pored ostalog, i u presudama na koje se podnositelj revizije pozvao. Kada bi bio mjerodavan Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO/05), a što se navodi samo zbog nekonzekventnog pozivanja posebice prvostupanjskog suda i na odredbe Zakona o obveznim odnosima ZOO/05 i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), tada bi odgovor na sporno pitanje proizlazio iz samog teksta ZOO/05.

Naime, prema odredbi čl. 1117. st. 1. ZOO/05 ne može se zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju.

Ali, u st. 2. navedene zakonske odredbe sasvim određeno je rečeno da se stjecatelj smatra nepoštenim već od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kada je postao nepošten.

Međutim, u ovom slučaju, budući da je novac stečen bez osnove tijekom 2004., ovdje se primjenjuje ZOO/91 imajući na umu da je ZOO/05 stupio na snagu 1. siječnja 2006.

Prema režimu ZOO/91 postavljena pravna pitanja uređivala je odredba čl. 216. ZOO/91, u kojoj je rečeno samo to da se ne može tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena savjesnom pribavitelju.

U primjeni i tumačenju navedene zakonske odredbe doista je prije postojalo pravno shvaćanje da se ta odredba odnosi na cjelokupnu isplaćenu novčanu naknadu, dakle i na zatezne kamate i troškove postupka.

Međutim, to shvaćanje je glede sporednih zahtjeva za isplatu zatezne kamate i troškova postupka napušteno.

U nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa i onih na koje se poziva podnositelj revizije, izraženo je pravno shvaćanje glede zahtjeva za povrat zatezne kamate (zahtijevane u apsolutnom iznosu) da nije riječ o primjeni čl. 216. ZOO/91, već da u smislu odredbe čl. 277. ZOO/91 zatezne kamate predstavljaju sankciju prema dužniku koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze.

Kod ispunjavanja izvanugovorne obveze naknade štete davanjem naknade u novcu kao o obliku popravljanja štete, zatezne kamate se plaćaju na tu novčanu obvezu, pa stoga ne mogu predstavljati njezin dio, a time ne mogu niti u primjeni odredbe čl. 216. ZOO/91 dijeliti pravnu sudbinu neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete.

Konačno, sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 214. ZOO/91, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Dakle, u ovom slučaju od dana podnošenja zahtjeva, a to je 24. srpnja 2008. kao dana podnošenja tužbe, a ne od 11. lipnja 2004., kako to pogrešno traži tužitelj. Sve isto vrijedi i za povrat stečenog bez osnove na ime isplaćenih troškova postupka.

Konačno, budući da je riječ o djeljivoj, a ne o solidarnoj obvezi, tužitelju je tražbina dosuđena u vidu djeljive obveze (čl. 412. st. 2. ZOO/91).

Zbog izloženog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. i čl. 393. ZPP djelomično preinačiti nižestupanjske presude prihvaćanjem zahtjeva, a djelomično odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U odnosu na četvrtotuženika N. V. koji se u osnovnom spisu prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-718/04-2 od 1. prosinca 2005. nalazio u pravnom položaju punomoćnika tužitelja te ništa nije stekao bez osnove, te u odnosu na njegov pravni položaj nije u podnesenoj reviziji postavljeno pravno pitanje, niti su podredno navedeni razlozi važnosti, revizija u odnosu na četvrtotuženika nije dopuštena.

Zbog toga je valjalo reviziju tužitelja u odnosu na četvrtotuženika na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP odbaciti kao nedopuštenu (točka III izreke rješenja).

Odluka o troškovima cijelog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 2. te čl. 155. ZPP.

Naime, kad se povodom pravnog lijeka preinačuju odluke sudova u postupku koji je prethodio reviziji, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima spora (čl. 166. st. 2. ZPP).

Prema odredbi čl. 154. st. 2. u vezi s odredbama čl. 155. i 166. ZPP tužitelju koji je djelomično uspio u ovoj parnici (75%), jer je uspio u sporu u odnosu na tri tuženika, priznaju se troškovi postupka prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi (125.506,93 kn). Tužitelju se stoga priznaje pravo na naknadu slijedećih troškova parničnog postupka prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09): sastavljanje tužbe u iznosu 2.500,00 kn, sastavljanje obrazloženog podneska od 13. siječnja 2009. u iznosu 2.500,00 kn, zastupanje na ročištu održanom 13. travnja 2011. u iznosu 2.500,00 kn, te sastavljanje žalbe od 23. svibnja 2011. u iznosu 3.125,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV (23%) u iznosu 2.443,75 kn. Tužitelju se također prema Tbr. 3. stavak 1. i Tbr. 1. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/03 i 26/03-pročišćeni tekst) priznaje pravo na sudsku pristojbu na žalbu u iznosu 1.610,00 kn. S obzirom da je uspjeh tužitelja u parnici 75%, to je istome valjalo priznati trošak parničnog postupka u iznosu 11.009,06 kn (točka I izreke rješenja).

Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastavljanja revizije u iznosu 4.612,50 kn prema odredbama Tbr. 10. toč. 5 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09), kao i trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu 3.200,00 kn prema Tbr. 3. stavku 1. i Tbr. 1. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/03, 26/03-pročišćeni tekst i 125/11). Međutim, s obzirom da je tužitelj s revizijom uspio u omjeru 75%, to je tužitelju priznat trošak revizije u ukupnom iznosu 5.859,37 kn (točka II izreke rješenja).

Zagreb, 31. kolovoza 2016.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.