Rev-519/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 519/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. B. iz P., zastupan po punomoćnicima O. A. D. i D. D. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda O. A. D. i. D. D., odvjetnicima iz P., protiv tuženika V. o. d.d. Z., Podružnica P., zastupan po punomoćnici V. M., odvjetnici iz P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli broj: Gž-3897/04 od 20. veljače 2006., kojom je djelomično preinačena a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Puli broj: P-1523/02 od 06. listopada 2004., u sjednici održanoj dana 16. siječnja 2007. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom 155.330,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 127.330,00 kn od 21. rujna 2004. pa do isplate,

- na iznos od 28.000,00 kn od 01. srpnja 2003. do isplate,

kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 39.217,13 kn sve u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 108.994,00 kn tužitelj se odbija."

Presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se u st. I. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 155.330,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli posl. br. P-1523/02-68 od 06. listopada 2004..

II. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja te se u odbijajućem dijelu (st. II. izreke), kao i u odluci o parničnom trošku preinačava presuda Općinskog suda u Puli posl. br. P- 1523/02-68 od 06. listopada 2004., te se sudi:

"Tuženik je dužan tužitelju naknaditi na ime materijalne štete 3.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 21. rujna 2004. pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbija. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 44.132,92 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao i zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijaju kao neosnovani."

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak žalbe od 1.143,75 kn u roku od 15 dana."

Protiv navedene presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju na dio s kojim je odbijen tužbeni zahtjev i to zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da nižestupanjske presude budu preinačene na način da njegovom traženju bude u cijelosti udovoljeno, a i uz naknadu parničnih troškova.

Protivna stranka nije dostavila odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud, a temeljem odredbe čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revizijom se ne ukazuje na ni jednu od povreda ZPP-a navedenih u odredbi čl. 354. ZPP-a.

U ovom stadiju postupka je prijeporno je li tužitelju pravilno dosuđena visina pravične novčane naknade na ime umanjenja životnih i radnih aktivnosti te na ime pretrpljenih fizičkih bolova kao i po osnovu pretrpljenog straha, valjan.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je tužitelj u prometnoj nezgodi kao suvozač zadobio prijelom zuba obrtača, prijelom prvog, drugog, devetog i desetog rebra desno, otvoreni višeiverni prijelom lijeve potkoljenice, prijelom lijeve zglobne čašice kuka, iščašenje lijevog kuka, zrak u desnom prsištu, natuk lijevog bubrega praćeno krvi u mokraći, traumu vratne kralježnice s prijelomom prvog i drugog vratnog kralješka, oštećenje peronealnog živca lijevo, lezija lisnog živca izražena u blažem stupnju, a što sve predstavlja teške tjelesne povrede;

- navedene povrede da su kod tužitelja trajno umanjile životnu i radnu aktivnost u odnosu na stanje prije nezgode za 35%, te da mu je pretrpljeni strah umanjio ali privremeno životnu aktivnost za 15%, te da je kod tužitelja nastala rana hrpta jezika i fraktura zubiju, bol što je kod njega dovelo do privremenog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 5%;

- da je tužitelj uslijed opisanih povreda trpio fizičke bolove i to jake fizičke bolove 4 dana, srednje jake bolove 6 tjedana, te slabe bolove 3 mjeseca, a istovremeno da je bolove trpio zbog povrede zubi i jezika i to jake bolove 3 dana, srednje bolove 10 dana, te slabe bolove 30 dana;

- da je tužitelj trpio i strah i to sekundarni koji se ogledao u neizvjesnosti u ishodu za njegovo liječenje, da je taj strah bio i povećan nakon što je tužitelj doznao za pogibelj svojih prijatelja s kojim se vozio u automobilu, ovaj strah da je trajao i godinu dana nakon nezgode. Navedeni sekundarni strah da se kasnije razvio u reaktivno depresivno stanje kod tužitelja koje se ogledalo u strahu od saobraćaja, te u neprerađenoj reakciji žalovanja na smrt prijatelja. Zbog toga da je tužitelj napet, ima probleme sa snom, ponekad osjeća nervozu, stres, periodi depresivnosti ponekad da su jači, a ponekad manji, pa da mu je tako pretrpljeni strah umanjio privremeno životnu aktivnost za 15%.

I po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbe materijalnog prava, tj. odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), kad su tužitelju u ime pravične novčane naknade, a imajući na umu naprijed navedena utvrđenja s osnova umanjenja životnih i radnih aktivnosti dosudili iznos od 60.000,00 kn, za pretrpljene bolove 25.000,00 kn, kao i za pretrpljeni strah iznos od 15.000,00 kn. Pri donošenju odluke nižestupanjski sudovi su sukladno navedenoj zakonskoj odredbi imali u vidu sveukupne povrede koje je zadobio tužitelj, kao i tegobe koje su mu zbog toga nastale, a vodeći računa o dobi tužitelja, spolu, zanimanju, značaju povrijeđenog dobra, načinu ispoljavanja i potrebi ulaganja pojačanih napora, intenzitetu i trajanju fizičkih bolova i straha, te intenzitetu i trajanju pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti, pa se utoliko revizijski navodi revidenta da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pokazuju neutemeljenim.

Iz iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 16. siječnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.