Rev-2299/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2299/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljat kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i

Vladimira Drakulića, kao članova vijeća,u građansko-pravnoj stvari tužiteljice T. mldb. I., zastupane po majci i z.z. T.- C. R. iz K., protiv tuženika S. I. iz K., radi povišenja uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 29. III 1990. br. Gž- 906/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 25. I 1990.br. P-14/90, u sjednici održanoj dana 7. srpnja 1992.godine

p r e s u d i o j e:

Revizija se kao neosnovana odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog Općinskog suda u Koprivnici naloženo je tuženiku da za uzdržavanje malodobne tužiteljice plaća 300 dinara mjesečno (sada HRD) počevši od 9. 1. 1990. do 24. 1.1990. godine sa zakonskim zateznim kamatama, a od 25. 1. 1990. godine mjesečno 15% od netto osobnog dohotka tuženika kao i da naknadi parnični trošak od 79,80 dinara (sada HRD). S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica je odbijena.

Drugostepeni Okružni sud u Bjelovaru odbio je žalbu tuženika i potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude izjavio je tuženi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog za preinaku odnosno ukidanje nižestepenih presuda.

Tužitelj nije dao odgovor na reviziju, niti nadležni javni tužitelj izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer u postupku nema procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku – dalje: ZPP („NN“ br. 53/91), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju ukazuje revident, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a posebno nema proturječnosti koje spominje revident.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora jest zahtjev mldb. tužiteljice za povišenje iznosa uzdržavanja, pa o sporu treba odlučiti primjenom odredaba čl. 272. u vezi s čl. 235. st. 2., 260. do 262. i čl. 269. Zakona o braku i porodičnim odnosima (dalje:ZBPO).

Iz utvrđenih činjenica da je presudom Općinskog suda u Koprivnici broj P-986/87 od 16. 10. 1987. godine uzdržavanje tužiteljici određeno u iznosu od 18.000 ondašnjih dinara (sada 1,8 HRDJ, te da su u međuvremenu višestruko porasli troškovi života, a time i potrebe tužiteljice, sudovi su osnovano zaključili da su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka, te da tako promijenjene okolnosti opravdavaju djelomično zahtjev za povišenje uzdržavanja.

Pravilno su takodjer sudovi primijenili materijalno pravo i kada su iznos uzdržavanja odredili u dosuđenim iznosima (čl.260. do 262. ZBPO) jer utvrđene činjenice: a) da je tužiteljica u dobi od 7 godina i da njezine potrebe iznose 700 do 800 HRD mjesečno, b) da majka tužiteljice ostvaruje osobni dohodak od 3.007 HRD mjesečno uz dječji doplatak od oko 40 HRD mjesečno, c) da je udata i njezin suprug zaposlen, d) da nema druge djece, da tuženik ostvaruje osobni dohodak od 2.233 HRD mjesečno i 57.000 HRD dječjeg doplatka za dvoje djece od 4 i 7 godina, da mu je supruga zaposlena i g) da stanuje u kući roditelja gdje ne plaća stanarinu, ukazuju da je dosuđeni iznos uzdržavanja primjeren mogućnostima tuženika i potrebama tužiteljice.

U vezi navoda revizije da je domaćinstvo tužiteljičine majke u povoljnijim uvjetima, valja istaći da je to točno, ali su sudovi o tome i vodili računa te da tuženika obvezali na plaćanje iznosa manjeg od 1/2 utvrđenih potreba djeteta. Ako se to ima u vidu, kao i da treba uzeti u obzir i doprinos majke u obliku rada i brige koju ulaže u podizanje djeteta (čl. 262. ZBPO), valja zaključiti da nije suđeno na štetu tuženika te da njegov utvrđeni doprinos ni u kojem slučaju nije previsok.

Sa izloženih razloga, a jer se nisu ostvarili istaknuti revizijski razlozi, trebalo je reviziju temeljem čl. 393. ZPP kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu, 7. srpnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.