Rev-1064/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1064/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š.Z. iz Z., G. … i Š.I. iz Z., M. …, oboje zastupani po punomoćniku G.E., odvjetniku iz Z., protiv tužene GP I. Z., S. c. …, radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od dana 8. prosinca 1992. godine pod poslovnim brojem Gž-3964/92, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od dana 25. veljače 1992. godine pod posl. br. Pn-297/91, u sjednici održanoj dana 13. listopada 1994. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja obvezan je tuženik da tužiteljima isplati iznos od 2.277 HRD ili 2.28 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14. IV. 1988. godine pa do dana isplate.

Odlučujući o žalbi tužene sud drugog stupnja je preinačio presudu suda prvog stupnja i to u dijelu odluke o kamatama na dosuđeni iznos glavnice na način da je odbio tužitelje sa zahtjevom za isplatu kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 14. IV. 1988. godine do 23. I. 1991. godine.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelji izjavljuju reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da ovaj Vrhovni sud preinači presudu suda drugog stupnja i tužiteljima dosudi zakonsku zateznu kamatu i za navedeno razdoblje.

Revizija nije dopuštena.

Parnični postupak u ovom predmetu pokrenut je tužbom koja je zaprimljena dana 23. I. 1991. godine.

U vrijeme podnošenja tužbe (23.1.1991.), a suglasno odredbi iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena u imovinsko- pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi tadašnjih 8.000 HRD.

Budući, da se revizijom pobijani dio pravomoćne presude odnosi samo na kamate kao sporedno potraživanje, pa je stoga dopuštenost revizije u ovom slučaju trebalo cijeniti prema kumulativno ispunjenim slijedećim pretpostavkama:

a) da li bi revizija bila dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari (zahtjevu za isplatu kao glavnom zahtjevu u smislu odredbe čl. 35. st. 1. ZPP) i

b) da li sporne kamate prelaze mjerodavnu vrijednost za izjavljivanje revizije.

S obzirom na citiranu zakonsku odredbu iz čl. 382. st. 2. ZPP koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja parničnog postupka kojom je propisana mjerodavna vrijednost predmeta spora u visini 8.000 HRD, to se revizija u ovom predmetu ukazuje nedopuštenom s obzirom na visinu vrijednosti glavnog zahtjeva koji ne prelazi iznos od 8.000 HRD.

S obzirom da se u ovom slučaju nisu ispunile navedene pretpostavke za dopuštenost revizije, proizlazi da revizija nije dopuštena te je pozivom na odredbu čl. 392. ZPP reviziju tužitelja kao nedopuštenu valjalo odbaciti.

Stoga je riješeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 13. listopada 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.