Revr-340/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 340/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej kao predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz S., zastupanog po N. G., odvjetniku iz S., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu br. Gž 5114/05 od 25. siječnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P 401/03 od 10. listopada 2005., u sjednici održanoj 18. ožujka 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži da se naloži tuženici isplatiti tužitelju 486.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 1998. do isplate, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu 28.540,00 kn.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da pobijana presuda bude ukinuta i predmet da bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženica isplati

nja 486.000,00 kn na ime razlike između plaće koja bi mu pripadala u razdoblju od 01. siječ 1998. do 30. rujna 2004. na temelju odredbe čl. 6. Ugovora o službi u Hrvatskoj vojsci – gardijskim brigadama, sklopljenog između stranaka 12. prosinca 1994. i plaće koja mu je isplaćivana u skladu s Odlukom Predsjednika Republike i Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Republike Hrvatske o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika od 11. svibnja 1995. te Odluka o izmjenama i dopunama te Odluke od 10. listopada 2000. i 21. ožujka 2001., navodeći kao pravnu osnovu tužbe naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze.

Tužbeni zahtjev sudovi su ocijenili neosnovanim uz obrazloženje da je tužitelju isplaćivana plaća u skladu s važećim propisima, a za razdoblje do 3. veljače 2000. da je nastupila zastara potraživanja.

U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u reviziji se samo ponavljaju žalbeni navodi koje je drugostupanjski sud pravilno ocijenio. Ocjenjujući temeljno sporno materijalnopravno pitanje jesu li za obračun i isplate plaće tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi, u utuženom razdoblju mjerodavne odredbe Ugovora o radu i to odredba čl. 6., na kojoj tužitelj temelji tužbeni zahtjev, ili pak tužitelju pripada pravo na plaću koja mu je isplaćivana u skladu s Odlukom Predsjednika Republike koja se u pogledu načina utvrđivanja i visine plaće djelatnih vojnih osoba, sa svojim izmjenama i dopunama od 10. listopada 2000. i 21. svibnja 2001. primjenjivala u utuženom razdoblju, sudovi su osnovano zaključili da tužitelju pripada pravo na plaću koja mu je isplaćivana u skladu s tom Odlukom.

Ta Odluka, koju je Predsjednik Republike donio na temelju zakonskih ovlaštenja iz čl. 138. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95, 33/95, 105/99 i 128/99) da na prijedlog ministra obrane uređuje plaće i beriva djelatnih vojnih osoba, predstavlja podzakonski akt na temelju kojeg su prestale vrijediti sve donesene odluke, zapovijedi i drugi akti kojima su bila uređena navedena pitanja (toč. 13. Odluke).

Sukladno tome stupanjem na snagu tog podzakonskog akta prestale su vrijediti odredbe čl. 6. predmetnog Ugovora sklopljenog između stranaka prije donošenja Odluke.

Ugovor o prijamu u djelatnu vojnu službu koji se sklapa na temelju odredbe čl. 22. spomenutog Zakona predstavlja posebnu vrstu ugovora za čije se sklapanje, prestanak ili druga pitanja koja se njim uređuju, pa tako i pitanje plaće i drugih beriva, osobe primljene u djelatnu vojnu službu, primjenjuju odredbe toga Zakona, a ne odredbe Zakona o radu i opći propisi obveznog prava.

Budući da se plaće i druga beriva djelatnih vojnih osoba uređuju prisilnim propisom, odredbe Ugovora o prijamu u djelatnu vojnu službu kojima se uređuje pitanje plaće moraju biti u skladu sa zakonom i pravnim aktima donesenim na temelju zakona, pa ukoliko nakon izmjene tih propisa dođe do nesuglasja ugovornih odredaba s tim propisima, a o takvom slučaju je riječ u ovom sporu, djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na plaću i druga beriva u skladu s propisima, a ne u skladu s ugovorom.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa se u reviziji neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Budući da ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju čl. 393. ZPP reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 18. ožujka 2009.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.