II Kž-596/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-596/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Milana Petranovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. C. R.-A., zbog kaznenog djela iz čl. 222-22 KZ R. F., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 5. rujna 2002. god. br. Kv-136/02 (Kir-388/02), o produljenju pritvora u tijeku postupka izručenja nakon tri mjeseca, u sjednici održanoj 17. rujna 2002. god.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okr. C.R.-A. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, na temelju čl. 515. st. 4. i čl. 514. st. 3. ZKP/93, produljen je pritvor protiv okr. C.R.-A. iz osnove u čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP/93, u tijeku postupka izručenja nakon tri mjeseca za daljnjih mjesec dana, zbog kaznenog djela iz čl. 222-22 KZ Republike Francuske.

Protiv tog rješenja žali se okrivljenik po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud smatra, da pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za daljnju primjenu mjere pritvora protiv okrivljenika iz osnove u čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP/93, koji sadržajno odgovara odredbi čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP/97.

Naime, pogrešno žalitelj smatra da tijekom postupka tzv. ekstradicije pritvor protiv osobe čije se izručenje traži, sukladno odredbi čl. 515. st. 3. ZKP/93, može trajati najdulje tri mjeseca, jer iz dikcije ove zakonske odredbe nedvosmisleno proizlazi da se prekluzivni rok trajanja pritvora od tri mjeseca, odnosi samo na vrijeme za koje država moliteljica može podnijeti molbu za izručenje, time da se istoj daje mogućnost da na temelju posebne zamolbe iz opravdanih razloga predloži produljenje ovog pritvora za daljnja dva mjeseca.

Ista je situacija i sa Europskom konvencijom o izručenju, koja državi moliteljici ostavlja rok od 40 dana za dostavu sve potrebne dokumentacije zamoljenoj državi, kroz koje vrijeme se okrivljenik može držati u pritvoru.

Kako je u konkretnom slučaju, država moliteljica udovoljila u predviđenim rokovima svim zakonskim uvjetima za izručenje, o čemu je i doneseno nepravomoćno rješenje Županijskog suda u Šibeniku, to je daljnje zadržavanje okrivljenika u pritvoru opravdano, tim više što ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske, zauzima stajalište da nakon što su ispunjene sve zakonske pretpostavke iz čl. 514. st. 3. i čl. 515. st. 3. ZKP/93, pritvor u postupku izručenja može trajati sve do faktičnog izručenja okrivljenika državi moliteljici, što znači da nije potrebno da sud koji vodi postupak izručenja, donosi rješenja kojima taj pritvor produljuje.

S druge strane, iz podataka u spisu proizlazi osnovana bojazan da bi okrivljenik na slobodi posao nedostupan, odnosno mogao pobjeći, s obzirom da je strani državljanin koji nije poslovnim niti obiteljskim odnosom vezan za teritorij Republike Hrvatske. To, i po uvjerenju ovog suda, opravdava pritvorski osnov iz čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP.

Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97 riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. rujan 2002. god.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v. r.

Katica Jelić, v. r.