Legislator Case Law & Legislation
I Kž-79/2012-7 AI generated

I Kž-79/2012-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-79/2012-7
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Perice Rosandića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika L. A. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 219. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika L. A. i optuženice M. Ć. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 21. studenog 2011. broj K-86/11, u sjednici održanoj 19. veljače 2013.,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-79/2012-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na temelju članka 80. KZ/97 od optuženika L. A. se oduzima jedan preklopni nož sveukupne dužine 15,5 cm, s oštricom dužine 6,8 cm.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 79/12-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Perice Rosandića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika L. A. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 219. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika L. A. i optuženice M. Ć. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 21. studenog 2011. broj K-86/11, u sjednici održanoj 19. veljače 2013.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaćaju se žalbe optuženika L. A. i optuženice M. Ć., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu od 21. studenog 2011. broj K- 86/11 optuženici L. A. i M. Ć. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela iz članka 219. stavak 2. KZ/97 i, uz primjenu članka 57. stavak 2. i 4. točka c KZ/97, osuđeni i to: optuženik L. A. na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i četiri mjeseca, a optuženica M. Ć. na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i dva mjeseca, u koje kazne im je, na temelju članka 63. stavak 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 19. srpnja do 21. studenog 2011.

Na temelju članka 76. KZ/97 prema optuženiku L. A. primijenjena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju članka 80. KZ/97 od optuženika L. A. se oduzima jedan preklopni nož sveukupne dužine 15,5 cm, s oštricom dužine 6,8 cm.

Na temelju članka 132. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 - pročišćeni tekst i 115/06, dalje u

I Kž 79/12-7

tekstu: ZKP/97) oštećeniku M. M. dosuđen je imovinsko pravni zahtjev na način da su mu optuženici L. A. i M. Ć. dužni solidarno isplatiti iznos od 75,00 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

Na temelju članka 122. stavak 4. ZKP/97 optuženici su oslobođeni obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu su pravodobno podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženici osude na kazne zatvora u duljem trajanju, optuženik L. A. osobno ne navodeći žalbene osnove, iako iz sadržaja žalbe proizlazi žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i putem branitelja V. G., odvjetnika u S. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te optuženica M. Ć. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/97 i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iako iz sadržaja žalbe proizlazi samo žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i putem branitelja J. F., odvjetnika u S. iz svih žalbenih osnova, iako iz sadržaja žalbe proizlazi samo žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženica oslobodi od optužbe, odnosno da ju se blaže kazni.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Postupajući u skladu s odredbom članka 373. stavak 1. ZKP/97, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnja Lončar u pisanom očitovanju broj KŽ-DO- 165/12 od 15. ožujka 2012. predložila je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Sjednica vijeća je održana u odsutnosti državnog odvjetnika, koji je o istoj uredno obaviješten, sukladno odredbi članka 373. stavak 2. ZKP/97 te u odsutnosti uredno pozvanih optuženice M. Ć., branitelja optuženika L. A., V. G., odvjetnika u S. i branitelja optuženice M. Ć., J. F., odvjetnika u S., koji su u žalbi zahtijevali da ih se obavijesti o sjednici vijeća, sukladno odredbi članka 374. stavak 1. ZKP/97, dok se za optuženika L. A., koji ima branitelja, nije našlo svrsishodnim njegovo dovođenje iz pritvora, sukladno odredbi članka 374. stavak 2. ZKP/97.

Žalbe optuženika su osnovane, a žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

U pravu su optuženici kada tvrde da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Prvostupanjski sud svoj zaključak o krivnji optuženika za kazneno djelo razbojničke krađe iz članka 219. stavak 2. KZ/97, onako kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, temelji prvenstveno na iskazu oštećenika M. M., iako, kako to s pravom ukazuju žalitelji, taj iskaz, uz činjenicu da optuženici kazneno djelo poriču, i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ne daje dovoljno osnova za nedvojben zaključak da bi se u postupanju optuženika stekla sva bitna obilježja kaznenog djela koje im je stavljeno na teret.

I Kž 79/12-7

Naime, unatoč tome što prvostupanjski sud kazneno djelo razbojničke krađe pravilno definira kao složeno kazneno djelo imovinskog karaktera, koje se sastoji u zaticanju počinitelja u kaznenom djelu krađe, a potom i primjeni sile od strane počinitelja protiv neke osobe ili prijetnje da će izravno napasti na njen život ili tijelo, s ciljem da se ukradena stvar zadrži, dvojben je zaključak prvostupanjskog suda da iz izvedenih dokaza, u konkretnom slučaju, nesporno proizlazi da je to kazneno djelo počinjeno.

Prije svega treba reći da se radnja počinjenja kaznenog djela krađe, kao konstitutivnog elementa kaznenog djela razbojničke krađe, sastoji od oduzimanja tuđe pokretne stvari sa sviješću i voljom počinitelja da tu stvar prisvoji bez znanja i privole vlasnika.

Međutim, u svjetlu naprijed iznijetoga, osnovan je prigovor žalitelja da prvostupanjski sud, obrazlažući bitna obilježja kaznenog djela razbojničke krađe uključujući i osnovni konstitutivni element toga kaznenog djela, a to je kazneno djelo krađe, u kontekstu utvrđivanja kaznenopravne odgovornosti optuženika, nije u dovoljnoj mjeri pažljivo i kritički analizirao iskaz oštećenika M. M., kako zasebno, tako i u međusobnoj povezanosti sa obranama optuženika (koje sud ocjenjuje nevjerodostojnima), pogotovo stoga što je oštećenik u svom iskazivanju na glavnoj raspravi, između ostalog, naveo da je novac optuženici M. Ć. namjeravao dati za dogovoreno druženje, pri čemu nije isključivao ni mogućnost spolnog odnošaja, što korespondira i sa obranom optuženice u tom dijelu, te da je zatražio povrat novca tek kad je napadnut od mladića s kojim je nakon toga optuženica otišla.

Takav iskaz oštećenika ozbiljno dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je optuženica M. Ć. od oštećenika novac oduzela i protupravno prisvojila bez njegove privole, a time i ostvarenje zakonskih obilježja kaznenog djela krađe, kao bitnog konstitutivnog elementa kaznenog djela razbojničke krađe.

Slijedom iznijetoga, dovedena je u pitanje i uloga optuženika L. A. kao supočinitelja u počinjenju kaznenog djela razbojničke krađe, na način kako mu je to stavljeno na teret. Stoga je pobijanu presudu, na temelju odredbe članka 388. stavak 1. ZKP/97, trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao pod I. izreke.

Uslijed odluke pod I. izreke, žalba državnog odvjetnika postala je bespredmetna.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve ranije izvedene dokaze, a po potrebi i nove, pažljivo i savjesno analizirati i ocijeniti svaki izvedeni dokaz, kako zasebno tako i u njihovoj međusobnoj ukupnosti, uzimajući osobito u obzir argumentaciju ove drugostupanjske odluke, a nakon toga će donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, koju će valjano obrazložiti.

Slijedom iznijetoga, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. veljače 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Perica Rosandić, v.r.

Damir Kos, v.r.