Legislator Case Law & Legislation
Gzp-491/2008-3 AI generated

Supreme Court orders county court to decide within 3 months and awards 9,500 kn for unreasonable delay in civil proceedings.

Case Number Gzp-491/2008-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia ordered the County Court in Osijek to issue a decision within three months regarding a pending civil case. The petitioner argued that the proceedings were excessively delayed due to the inefficiency of the lower courts and his own failure to respond promptly to the initial lawsuit. The court found that the prolonged duration violated the constitutional right to a hearing within a reasonable time, resulting in a finding of inadmissibility for the lower court's refusal to rule and an award of compensation.

Legislator headnote

AI generated

čl. 27. Zakona o sudovima; čl. 29. st. 1. Ustava: The Supreme Court established that a party may directly petition a higher court for protection of the right to a hearing within a reasonable time when the competent court fails to decide, and such a violation warrants appropriate monetary compensation.

Keywords

AI generated
right to reasonable time unreasonable delay proceedings constitutional compensation inefficient court conduct direct petition higher court

Cited Legislation

AI generated
čl. 27. Zakona o sudovima
čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske
siječnja 2008., utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00 i 28/01, dalje: Ustav).
čl. 28. st. 1. i 2. Zakona o sudovima
čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Slijedom navedenog, razvidno je da se sud prvog stupnja u svom postupanju nije vodio načelima izraženim čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, dalje: ZPP) i čl.
čl. 311. st. 2. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gzp 491/08-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja N. Š. iz O., kojeg zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 8. studenoga 2007., dana 30. svibnja 2008.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Osijeku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom (ranije posl. br. Gž-780/04, zatim posl. br. Gž-553/07) u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju N. Š. u iznosu 9.500,00 kn (devettisućapetstokuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 8. studenoga 2007. podnio Županijskom sudu u Osijeku zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, na temelju odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem P-1423/01.

Županijski sud u Osijeku se rješenjem posl. br. Gzp-24/07-6 od 20. ožujka 2008. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis 10. travnja 2008. dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na daljnji postupak. Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljenog preslika spisa Općinskog suda u Osijeku posl. br. P- 1423/01 i očitovanja Općinskog suda u Osijeku od 15. siječnja 2008., utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00 i 28/01, dalje: Ustav).

- predmetni spor pokrenut je 25. lipnja 2001. pred Općinskim sudom u Osijeku, tužbom tužiteljice B. M., protiv tuženika N. Š., ovdje predlagatelja, radi utvrđenja ništavosti i vraćanja stečenog bez osnove, koja je zaprimljena pod posl. br. P-1423/01, te je ujedno tužiteljica predložila određivanje privremene mjere;

- sud je rješenjem posl. br. P-1423/01-2 od 3. srpnja 2001. odredio predloženu privremenu mjeru, protiv koje je tuženik 16. srpnja 2001. podnio žalbu;

- povodom tuženikovog prijedloga za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, koji je stavio u navedenoj žalbi, tuženik je na ročištu 25. srpnja 2001. dao izjavu o imovnom stanju te je temeljem iste i priložene potvrde o imovnom stanju tuženik oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi;

- rješenjem posl. br. Gž-2466/01-2 od 23. siječnja 2003. Županijski sud u Osijeku je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je određena privremena mjera;

- na ročištu 20. veljače 2003. tuženik je podnio pisani odgovor na tužbu i ujedno podnio protutužbu radi isplate, glede kojega je tužiteljica zatražila rok za očitovanje, te je tužiteljica nakon davanje izjave o imovnom stanju oslobođena plaćanja sudskih pristojbi;

- tužiteljica-protutuženica se podneskom od 26. veljače 2003. očitovala na navode tuženika-protutužitelja iz odgovora na tužbu te podnijela pisani odgovor na protutužbu;

- na ročištu 11. ožujka 2003. tuženiku je uručen tužiteljičinin-protuženičin podnesak od 26. veljače 2003. pa je tuženik-protutužitelj zatražio rok za očitovanje i predložio saslušanje stranaka osobno;

- podneskom od 19. ožujka 2003. tuženik-protutužitelj se očitovao na navode tužiteljice-protutuženice iz podneska od 26. veljače 2003.;

- podneskom od 2. srpnja 2003. tužiteljica-protutuženica se očitovala na navode tuženika-protutužitelja iz podneska od 26. veljače 2003.;

- na ročištu 11. srpnja 2003. tuženiku-protutužitelju je uručen tužiteljičin- protutuženičin podnesak od 2. srpnja 2003., u svezi kojega je tuženik-protutužitelj zatražio rok za očitovanje;

- podneskom od 29. srpnja 2003. tuženik-protutužitelj se očitovao na navode tužiteljice-protutuženice iz podneska od 2. srpnja 2003.;

- na ročištu 12. rujna 2003. tužiteljici-protutuženici je uručen podnesak tuženika- protutužitelja od 29. srpnja 2003., glede kojega joj je sud na njezin zahtjev odobrio rok od 15 dana za pisano očitovanje;

- podneskom od 22. rujna 2003. tužiteljica-protutuženica se očitovala na navode tuženika-protutužitelja iz podneska od 29. srpnja 2003.;

- tuženik-protutužitelj je 13. listopada 2003. podnio prijedlog za određivanje privremene mjere;

- na ročištu 16. listopada 2003. tužiteljici-protutuženici je uručen podnesak tuženika- protutužitelja od 13. listopada 2003. te se tužiteljica-protutuženica usprotivila određivanju predložene privremene mjere;

- na ročištu 17. listopada 2003. sud je riješio ne izvoditi dokaz saslušanjem stranaka te predloženog svjedoka, već je glavna rasprava zaključena;

- presudom i rješenjem posl. br. P-1423/01-30 od 17. listopada 2003. Općinski sud u Osijeku prihvatio je tužbeni zahtjev, a odbio protutužbeni zahtjev, te odbio prijedlog tuženika za određivanjem privremene mjere;

- tuženik-protutužitelj je 10. veljače 2004. podnio žalbu protiv navedene odluke, pa je spis radi postupanja po navedenoj žalbi 2. ožujka 2004. otpremljen Županijskom sudu u Osijeku 3. ožujka 2004.;

- dopisom posl. br. Gž-780/04-2 od 14. prosinca 2006. Županijski sud u Osijeku vratio je predmet 19. veljače 2006. Općinskom sudu u Osijeku iz razloga što žalba tuženika- protutužitelja nije potpisana na njenom kraju;

- radi postupanja po žalbi spis je ponovo 9. veljače 2007. otpremljen Županijskom sudu u Osijeku;

- Općinski sud u Osijeku je dopisom od 6. prosinca 2007. zatražio od Županijskog suda u Osijeku dostavu spisa posl. br. P-1423/01 radi postupanja po zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, koji je podnio tuženik-protutužitelj, a istom traženju Županijski sud u Osijeku je udovoljio dopisom posl. br. Gž-553/07-2 od 10. prosinca 2007.;

- radi postupanja po žalbi spis je ponovo po 3. put 17. siječnja 2008. otpremljen Županijskom sudu u Osijeku.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Tako pravno relevantno razdoblje, u konkretnom slučaju, teče od podnošenja tužbe (25. lipnja 2001.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (30. svibnja 2008.), što ukupno iznosi 6 godina, 11 mjeseci i 5 dana.

Prema ocjeni ovog suda, utvrđena duljina trajanja predmetnog postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen; usto, činjenicom da u navedenom pravno relevantnom razdoblju još uvijek nije pravomoćno završen, da nije vođen s potrebnom učinkovitošću u postupanju.

Dugotrajnost postupka u konkretnom slučaju posljedica je izrazite neučinkovitosti Općinskog suda u Osijeku, koja se ogleda u održavanju glavne rasprave na 5 ročišta na kojima se nije raspravljalo o prijedlozima stranaka i činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge odnosno pobijaju prijedloge protivnika, odnosno nisu se na svrsishodan način tijekom rasprave iznosile sve odlučne činjenice niti su se davala razjašnjenja potrebna da bi se utvrdilo činjenično stanje važno za odluku, već su na ročištima za glavnu raspravu podnesci stranke uručivali protivnoj stranci, pa bi se istoj odobravao rok za očitovanje. Slijedom navedenog, razvidno je da se sud prvog stupnja u svom postupanju nije vodio načelima izraženim čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, dalje: ZPP) i čl. 311. st. 2. ZPP, koja, ako ih se sud pridržava, zadovoljavaju kriterije učinkovitog suđenja u razumnom roku.

Uz to, dugotrajnosti predmetnog postupka doprinio je i Županijski sud u Sisku, jer je prvotni žalbeni postupak pri tom sudu trajao skoro 1,5 godinu, a u novom žalbenom postupku traje preko 4 godine (uz napomenu da je spis 2 puta vraćan prvostupanjskom sudu, što zbog nedostatka žalbe što zbog podnijetog zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku).

Međutim, valja istaknuti da je predlagatelj svojim radnjama u postupku u manjoj mjeri doprinio duljini trajanja postupka. To stoga što predlagatelj, kao tuženik-protutužitelj nije nastojao odmah u odgovoru na tužbu očitovati se o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrjepljuje te navode i priložiti relevantne isprave, kao i u protutužbi iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, odnosno isto nije učinio tijekom glavne rasprave, već je predlagatelj između ročišta za glavnu raspravu opetovano upućivao podneske kojima je iznosio nove činjenice na kojima temelji svoj protutužbeni zahtjev i predlagao dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica te se izjašnjavao o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

Predmetni postupak, prema ocjeni ovog suda, nema karakter složenog sudskog postupka.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je, uslijed utvrđene duljine trajanja predmetnog postupka, imajući na umu neaktivnost i neučinkovitost nadležnih sudova, predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 9.500,00 kn, imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, a posebice istaknuti doprinos predlagatelja, te s obzirom na gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. svibnja 2008.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.