Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to meet extraordinary review statutory requirements.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's extraordinary review of the second-instance judgment regarding a property possession dispute. The appellant argued that lower courts committed procedural errors and misapplied material law, but the court found these claims insufficient for extraordinary review. The decision ruled that the appellant failed to identify a specific legal question of general importance or provide reasons why such a question existed, thereby violating cumulative statutory prerequisites for extraordinary review.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. i st. 3. Zakona o parničnom postupku: extraordinary review is inadmissible unless the appellant specifies a legal question of general importance and demonstrates its necessity for uniform application of law and equal treatment of citizens.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 1606/10-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji mr. sc. Luciji Čimić, u pravnoj stvari tužitelja F. Ž. iz R., zastupanog po punomoćnicima D. M. i T. G., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Z., protiv tuženice Općine Ražanac, zastupane po punomoćniku D. J., odvjetniku u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-108/10 od 31. ožujka 2010., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. P-383/07 od 12. studenoga 2009., dana 17. studenoga 2010.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"Time što je dana 16. veljače 2007. godine samovlasno i protupravno na prvom katu građevine - dograđenog dvorišnog dijela na čest. zgr. 33/5 k.o. R. izgradio na južnoj fasadi ravni armirano betonski vijenac debljine 0,10 metara, na visini od 2,90 metara u odnosu na betoniranu ploču koja pokriva prizemlje objekta tužitelja, te limenu gurlu površine 0,9 m2 koja stoji paralelno uz kornišu, sve prema skici sudskog vještaka T. Ć. od dana 3.siječnja 2008. godine, koja skica je sastavni dio tužbenog zahtjeva, tuženik je zasmetao zadnji miran i neposredan samoposjed tužitelja, pa mu se nalaže da pod prijetnjom novčane kazne u roku od 8 dana uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja, tako da će armirano betonski vijenac debljine 0,10 metara, na visini od 2,90 metara u odnosu na betoniranu ploču koja pokriva prizemlje objekta tužitelja, te limenu gurlu površine 0,9 metara koja stoji paralelno uz kornišu, o svom trošku ukloniti.
Zabranjuje se tuženiku ubuduće svako isto ili slično smetanje."
Pod toč. II izreke odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere, a pod toč. III izreke naloženo je tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 6.205,00 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda.
Protiv rješenja drugostupanjskog suda tužitelj je izjavio reviziju iz razloga predviđenih odredbama Zakona o parničnom postupku, posebno odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Navodi da su sudovi počinili bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje, a time pogrešno primijenili materijalno pravo.
Tužitelj predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i ukine oba pobijana rješenja te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženica u odgovoru na reviziju tužitelja pobija navode revizije, predlažući da istu revizijski sud odbaci kao nedopuštenu.
Revizija tužitelja nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovite revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (toč. 1. do 4.).
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Prema čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protivno drugostupanjske presude (čl. 382.). Prema st. 3. istog članka u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o reviziji protiv presude.
U podnesenoj reviziji tužitelj u stvari ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega je došlo do bitnih povreda odredaba parničnog postupka (posebno jer predmet nije raspravljen u smislu odredbe čl. 441. ZPP). Međutim, u odnosu na utvrđeno činjenično stanje, u reviziji nije dopušteno raspravljati u smislu odredbe čl. 385. ZPP. Osim toga tzv. izvanredna revizija se u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP ne može podnijeti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Naime, u konkretnom slučaju tužitelj u reviziji nije određeno naveo pravno pitanje koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 2. toč. 1. do 4. ZPP.
Osim toga, tužitelj nije izložio niti razloge iz kojeg bi se moglo zaključiti da je ono što je navedeno u reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.
Naime, sve su to pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP koje trebaju biti kumulativno ispunjene, da bi izvanredna revizija bila dopuštena.
Revizijske razloge sud može ispitivati u tzv. izvanrednoj reviziji samo ukoliko revident izloži razloge zbog kojih smatra da se radi o pitanjima važnim ne samo za donošenje odluke u konkretnom predmetu, već i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a što je u ovom predmetu izostalo.
Slijedom izloženog, dakle, nisu ispunjene zakonom predviđene kumulativne pretpostavke u smislu odredbe st. 3. i st. 2. toč. 1., 2., 3. i 4. čl. 382. ZPP za dopuštenost revizije.
Zbog toga je valjalo reviziju tužitelja na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.
U Zagrebu, 17. studenoga 2010.
SUTKINJA:
mr. sc. Lucija Čimić, v. r.