II Kž-407/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 407/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. Š. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog V. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 30. listopada 2019. broj K-17/2019., o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 13. studenog 2019.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog V. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi V. Š. proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. te je na temelju članka 110. KZ/11. i uz primjenu odredbi o ublažavanju osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog V. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. Š. po braniteljici, odvjetnici I. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i optuženiku ukinuti istražni zatvor ili odrediti mjeru opreza iz članka 98. stavka 2. točke 5. ZKP/08. Žalbu je podnio i optuženi V. Š. osobno, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da mu se ukine istražni zatvor. S obzirom na to da se žalbe optuženika sadržajno nadopunjuju, bit će razmotrene kao jedna žalba.

II Kž 407/2019-4

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog V. Š. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama. Stoga, budući da je pobijano rješenje sastavljeno sukladno odredbi članka 124. stavka 3. ZKP/08., nije u pravu optuženik kada upire na ostvarenje povrede odredaba kaznenog postupka, koju žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označava, niti konkretno argumentira u čemu bi se ta povreda sastojala.

Nije u pravu optuženik niti kada ponovljenim žalbenim navodima, kojima u suštini iznosi svoju obranu i ocjenjuje vjerodostojnost provedenih dokaza, tvrdi kako ne postoji osnovana sumnja da je on počinio terećeno mu kazneno djelo. Naime, postojanje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., u vidu postojanja osnovane sumnje da bi on počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret, proizlazi iz nepravomoćne presude kojom je optuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni prigovor kako presuda nije pravomoćna, kao i da su ostala "otvorena pitanja" o krivnji optuženika, nema utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

Suprotno daljnjim žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani optuženika, čime je ispunjena posebna pretpostavka za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a jednako tako je opravdano isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora drugim, blažim mjerama.

Naime, prema podacima u spisu predmeta, optuženik je u razdoblju od 2010. do 2018. već u tri navrata osuđen zbog počinjenih kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti, prijetnje i teške krađe. Izneseno, unatoč tome što se ne radi o kaznenim djelima koja bi bila istovrsna ovdje mu inkriminiranom, ukazuje na određeni obrazac ponašanja optuženika u vidu neusklađenosti njegovog prijašnjeg života sa zakonom, kao i na to da niti dosadašnje osude nisu utjecale na optuženika na način da se kloni protupravnog postupanja i uskladi svoje ponašanje sa zakonom. Upravo suprotno, optuženikovo protuzakonito ponašanje se nastavilo i progrediralo, pa je sada nepravomoćno proglašen krivim zbog počinjenja težeg kaznenog djela. Pritom je vidljivo da je optuženik nepravomoćnom presudom u ovom kaznenom postupku proglašen krivim za kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., koji događaj datira 27. ožujka 2019., dakle u vremenu trajanja uvjetne osude izrečene mu presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću, koja je pravomoćna 17. prosinca 2018., kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, uvjetno na dvije godine.

II Kž 407/2019-4

Značaj izloženih okolnosti nije doveden u sumnju niti žalbenim navodima kako optuženik ne živi u mjestu prebivališta oštećenika (istodobno i suoptuženika). Naime, adrese prebivališta optuženika (M.) i oštećenika (N. S., I.) međusobno su udaljene tek tridesetak kilometra, a takvu je udaljenost automobilom moguće prijeći u svega nekoliko minuta. Navedeno, čak i neovisno o mobilnosti i prometnoj povezanosti, a s obzirom na relativno malu sredinu u kojoj žive optuženik i oštećenik, doista ne predstavlja nikakvu zapreku za njihovo susretanje.

Navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženog V. Š. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženog V. Š. neophodna daljnja primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

Nadalje, žalitelj tvrdi da je daljnji istražni zatvor u "nesrazmjeru" s kaznom koja je optuženiku "odmjerena" nepravomoćnom presudom, upirući time na povredu načela razmjernosti. Nasuprot tomu, daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika u ovom stadiju postupka nije dovela u pitanje odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. Kako je već uvodno rečeno, optuženik je nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine. Stoga, imajući na umu visinu nepravomoćno izrečene kazne zatvora, te vodeći računao odredbi članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora načelo razmjernosti za sada nije ugroženo.

Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavkom 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 13. studenog 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević, v.r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.