I Kž-151/2016-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 151/16-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. K. I., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi oštećenog kao tužitelja R. I. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 5. veljače 2016. broj Kov-82/15, u sjednici održanoj 9. ožujka 2016.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se djelomično žalba oštećenog kao tužitelja R. I. G., ukida se pobijano rješenje u točki II., te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Žalba oštećenog kao tužitelja R. I. G. u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod točkom I. izreke je, na temelju čl. 355. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08), obustavljen kazneni postupak protiv okr. K. I. u odnosu na kaznena djela protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju - opisana u čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjiva po čl. 246. st. 2. KZ/11 opisana pod točkama 1. i 2. optužnice oštećenika kao tužitelja R. I. G., a pod točkom II. izreke je, na temelju čl. 355. st. 1. toč. 4. ZKP/08 obustavljen kazneni postupak protiv okr. K. I. u odnosu na kazneno djelo protiv gospodarstva opisano i kažnjivo po čl. 246. st. 1. KZ/11 opisano u točki 3. optužnice oštećenika kao tužitelja R. I. G.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio oštećeni kao tužitelj R. I. G. po opunomoćeniku N. D., odvjetniku iz Z., navodeći da prvostupanjsko rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba

I Kž 151/16-3

kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ono ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na odluku pod točkom I. izreke ovog rješenja

Obustavljajući kazneni postupak protiv okr. K. I. u odnosu na kazneno djelo iz čl. 246. st. 1. KZ/11 opisano u točki 3. optužnice oštećenika kao tužitelja, prvostupanjski sud se u izreci pobijanog rješenja poziva na odredbu čl. 355. st. 1. toč. 4. ZKP/08. Prema toj zakonskoj odredbi vijeće će rješenjem obustaviti kazneni postupak u odnosu na sve ili pojedine točke optužnice ako ustanovi da nema dovoljno dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužbe, odnosno da je proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće. Obrazlažući takvu svoju odluku, prvostupanjski sud navodi da je uvidom u spis nesporno utvrđeno da je okrivljenica prokuristica trgovačkog društva R. I. te da je, sukladno čl. 47. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13. i 110/15. - dalje u tekstu: ZTD), imala ovlast sklopiti inkriminirani ugovor o savjetovanju, zaključivši potom da se tu može raditi o eventualnom civilnom odnosu između stranaka, a da oštećenik kao tužitelj nije predočio nijedan dokaz da bi okrivljenica postupala s namjerom počinjenja kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. KZ/11.

U pravu je žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud, ne uzimajući u obzir dokumentaciju u spisu predmeta koja se odnosi na kazneno djelo iz te točke optužnice oštećenika kao tužitelja, preuranjeno zaključio da nema dovoljno dokaza da je okrivljenica osnovano sumnjiva za to kazneno djelo, a također i kada tvrdi da, protivno stanovištu izraženom u pobijanom rješenju, postojanje građanskopravnog odnosa ne isključuje kaznenopravnu odgovornost.

Dakle, osim što sud prvog stupnja u odnosu na ovu točku optužnice nije uzeo u obzir i razmotrio svu spisu priležeću dokumentaciju, nije dao ni razloge o odlučnim činjenicama u pogledu toga zašto smatra da nema dovoljno dokaza da bi okr. K. I. bila osnovano sumnjiva za kazneno djelo iz čl. 246. st. 1. KZ/11 opisano u točki 3. optužnice oštećenika kao tužitelja, čime je počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Zbog toga je, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08, trebalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja, odnosno žalbu oštećenika kao tužitelja je u tom dijelu trebalo prihvatiti i pobijano rješenje ukinuti u odnosu na točku II. izreke te u tom dijelu predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući na umu primjedbe na koje mu je ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda, pravilno i potpuno utvrditi sve odlučne činjenice i potom donijeti novu, zakonitu odluku koju će i valjano obrazložiti.

U odnosu na odluku pod točkom II. izreke ovog rješenja

I Kž 151/16-3

Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud, obustavivši kazneni postupak protiv okr. K. I. zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11, opisanih pod točkama 1. i 2. optužnice oštećenika kao tužitelja (točka I. izreke pobijanog rješenja) pogrešno primijenio odredbe čl. 47. i čl. 55. u vezi s čl. 202. st. 2. toč. 12. ZKP/08 i time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08. Tako ističe da je trgovačko društvo R. I. G. član trgovačkog društva R. & P. i da kao takvo prema društvenom ugovoru ima pravo na 99,9% dobiti društva. Pozivajući se na odredbu čl. 453. ZTD-a, koju dovodi u vezu s odredbom čl. 153. st. 2. ZKP/08, zaključuje da je društvo R. I. G. ovlašteno da kao član društva R. & P. prema istome postavi odštetni zahtjev u parničnom postupku, kao i u kaznenom postupku i to kao imovinskopravni zahtjev s osnova štete prouzročene kaznenim djelom.

Iz izloženih žalbenih navoda proizlazi da žalitelj očito ne čini razliku između prava članova društva na postavljanje odštetnog zahtjeva u korist društva predviđenog odredbom čl. 453. ZTD i prava na postavljanje imovinskopravnog zahtjeva koji je nastao zbog počinjenja kaznenog djela, a koji je ovlaštena postaviti osoba koja u kaznenom postupku ima svojstvo oštećenika (čl. 202. st. 2. toč. 12. ZKP/08) s jedne strane, te osobe koja se smatra oštećenikom kao tužiteljem u smislu odredbe čl. 202. st. 2. toč. 15. ZKP/08 s druge strane.

S obzirom na to da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da podnositelj optužnice u konkretnom slučaju, a u odnosu na kaznena djela opisana u točkama 1. i 2. te optužnice, nema svojstvo oštećenika kao tužitelja te je za takvu svoju odluku dao jasne, dostatne i valjane razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja i na koje se upućuje i žalitelj, u tom dijelu pobijanog rješenja nisu pogrešno primijenjene odredbe čl. 47. i čl. 55. u vezi s čl. 202. st. 2. toč. 12. ZKP/08 niti je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08.

Stoga je, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 9. ožujka 2016.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Dražen Kevrić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.