Rev-1160/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1160/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz P., kojeg zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. osiguranje d.d. Z., , kojeg zastupa punomoćnik Ć. S., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1202/13-2 od 9. prosinca 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj P-191/10-36 od 15. ožujka 2013., u sjednici održanoj 5. studenoga 2019.,

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija tuženice, djelomično se preinačuje presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1202/13 od 9. prosinca 2015. u dijelu u točki I. i III. izreke u kojim je tuženik obvezan tužitelju na iznose od 50.000,00 kn platiti zakonsku zateznu kamata za razdoblje od 18. ožujka 2010. do 15. ožujka 2013. i sudi:

Odbija se zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od 18. ožujka 2010. do 15. ožujka 2013.

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak revizije u iznosu od 1.500,00 kn u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e :

U preostalom dijelu revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 50.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. srpnja 2005. do isplate (točka I. izreke), odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva od 50.000,00kn (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka od 4.030,58 kn (točka III. izreke).

Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu u točki I. izreke u kojem je dosuđena zakonska zatezna kamata i naloženo je tuženiku platiti zakonsku zateznu kamatu tekuću od 18. ožujka 2010. pa do isplate, dok je s preostalim dijelom zahtjeva u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate za razdoblje od 6. srpnja 2005. do 17. ožujka 2010. zahtjev odbijen (točka I. izreke). U preostalom dijelu žalba tuženika je odbijena i presuda je u pobijanom dijelu u točki I. potvrđena. Djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda u točki II. i točki III. izreke na način da je naloženo tuženiku da tužitelju isplati daljnji iznos od 50.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18. ožujka 2010. te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 15.056,08 kn (točka III. izreke). Naložen je tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka od 1.953,12 kn (točka IV. izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tuženika je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

Revident je u reviziji postavio tri pitanja, a samo sljedeće je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

"Da li je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zauzeo pravno stajalište da zakonska zatezna kamata na dosuđen iznos nematerijalne štete s naslova duševnih boli zbog osobito teškog invaliditeta bliskog srodnika teče od dana podnošenja tužbe i da li je takvo pravno stajalište u suprotnosti sa već ranije zauzetim pravnim stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješidbama broj Rev-961/10-2 od 21. rujna 2011., Rev- 2316/13 od 30. lipnja 2015., Rev-2126/10 od 8. srpnja 2015., Rev-2374/94 od 5. svibnja 1997. i načelnim stavom Vrhovnog suda od 29. svibnja 1987. da oštećenom pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu počev od dana donošenja prvostupanjske presude za sve slučajeve kada je građanskopravni izvanugovorni odnos nastao prije 1. siječnja 2006. do kada se primjenjuje ZOO (NN 35/05) te da li je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na postojeći odnos primijenio materijalno pravne norme koje nisu bile na pravnoj snazi ZOO (NN 35/05)?"

Budući da se štetni događaj, u ovom predmetu dogodio 6. srpnja 2005., u pravu je revident da se primjenjuje Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO/91) na temelju čl. 1163. st. 1. Zakona obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08 i 125/11 - dalje: ZOO/05) prema kojem odredbe toga Zakona neće se primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog Zakona (stupio je na snagu 1. siječnja 2006.).

Načelni stav donesen još na zajedničkoj sjednici Saveznog suda, republičkih i vrhovnih sudova od 29. svibnja 1987. u bivšoj državi, a koji je potvrđen kasnijim revizijskim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nije napušten sve do stupanja na snagu i primjene ZOO/05 glasi:

"Zatezna kamata na pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naknada određena."

Stoga osnovano tvrdi tuženik da drugostupanjski sud nije trebao primijeniti odredbu čl. 1103. ZOO/05 prema kojoj je dosudio kamatu od dana podnošenja tužbe obzirom da prema jedinstvenoj sudskoj praksi u primjeni ZOO/91 zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naknada dosuđena.

U ovom predmetu prvostupanjska presuda kojom je određena naknada donesena je 15. ožujka 2013.

Budući da je drugostupanjski sud dosudivši kamatu na dosuđeni iznos nematerijalne štete za razdoblje prije dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naknada određena u ovom predmetu pogrešno primijenio materijalno pravo to je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odbiti zahtjev za plaćanje zatezne kamate za razdoblje od 18. ožujka 2010. do 15. ožujka 2013. kao neosnovan. Nakon preinačenja pobijane presude uspjeh stranaka u parnici neznatno je izmijenjen, zbog čega nisu nastali posebni troškovi, stoga primjenom odredbe čl. 154. st. 3. ZPP odluka o troškovima postupka nije dirana.

Tuženik je djelomično uspio s revizijom pa je valjalo i djelomično dosuditi trošak revizije, međutim ne u zahtijevanom iznosu od 3.750,00 kn. S obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude od 45.000,00 kn (kamate od 18. ožujka 2010. do 15. ožujka 2013.), prema Tbr. 10. toč. 6. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12) tuženik ima pravo na nagradu za sastav revizije u iznosu od 1.500,00 kn. Stoga je na temelju odredbe čl. 166. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u pogledu troška revizije odlučeno kao u izreci.

Revizija nije dopuštena u odnosu na ostala naznačena pitanja:

"1. Da li je prilikom odlučivanja o žalbi tuženika drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 385., čl. 365., čl. 369. i čl. 375., a u svezi povrede čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP iz razloga što se uopće nije očitovao, odnosno propustio je iznijeti valjane razloge i svoj stav u odluci u odnosu na prigovore tuženika iznesene u žalbi, te je li pobijana drugostupanjska presuda u protivnosti s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetim u odlukama broj Rev x-1174/12, Rev-539/03, Rev-1073/1998, Rev-72/10, Rev- 552/06, Rev-1011/79, Rev-383/06 o tome kako je za utvrđivanje opstojnosti pravnog standarda osobito teški invaliditet pored procijenjenog stupanja invalidnosti (smanjenje životne aktivnosti) odlučna i činjenica o vanjskim manifestacijama te invalidnosti, a posebno kada je neposredni oštećeni prije štetnog događaja bio teško bolesna osoba i teški invalid sa svim manifestacijama osobito teškog invaliditeta?

2. Ima li pravo posredno oštećeni tužitelj, sin neposredno oštećene majke, na naknadu štete u smislu čl. 201. st. 3. ZOO za duševne boli zbog osobito teškog invaliditeta bliskog srodnika i u slučaju kada je njegova majka dugi niz godina i prije štetnog događaja prometne nezgode zbog bolesti bila osobito teški invalid s brojnim manifestacijama takvog stanja (nije mogla samostalno zadovoljavati vlastite životne potrebe, nije bila samostalno pokretna) i osoba kojoj je bila potrebna trajna tuđa njega i pomoć i korisnik takvog prava po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi, čija je životna aktivnost smanjena (45%) te da li je stav drugostupanjskog suda da tužitelj trpi štetu u vidu duševnih boli zbog invaliditeta svoje majke koji je nastao prije štetnog događaja i da u takvom slučaju štetnik može odgovarati za štetu iako je ona nastala od drugog uzroka (bolesti) i prije poduzimanja i ostvarenja njegove štetne radnje protivan stavu revizijskog suda izraženog u odluci broj Rev-315/03 od 10. veljače 2005.?"

U prvom dijelu prvog naznačenog pitanja revident polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode od odlučnog značenja stoga odluka u sporu ne ovisi o odgovoru na taj dio pitanja. Preostalim dijelom pitanja revident zapravo preispituje u kojim situacijama naročito teškog invaliditeta (čl. 201. st. 3. ZOO/91) neke osobe sud može dosuditi njezinu bračnu drugu, djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne boli, a obzirom da odgovor na tako naznačeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja odluka u sporu ne ovisi o odgovoru na prvo naznačeno pitanje.

U odnosu na drugo naznačeno pitanje revident polazi od pogrešnih pretpostavki. Naime u ovom predmetu je utvrđeno da se kod majke tužitelja radi o naročito teškom invaliditetu koji je posljedica prometne nesreće za koju je odgovoran osiguranik tuženika, te da je invaliditet majke tužitelja isključivo posljedica štetnog događaja, dakle ponašanja osiguranika tuženika i nije ni u kakvoj korelaciji s njezinim ranijim, narušenim zdravljem. Stoga odluka u sporu ne ovisi o odgovoru na drugo naznačeno pitanje.

Slijedom iznesenog revizija tuženika u odnosu na preostala (dva) naznačena pitanja nije dopuštena te je istu, u odnosnu na ta pitanja, valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 5. studenoga 2019.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.