Legislator Case Law & Legislation
Revr-358/2012-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to value threshold and lack of specific legal issue.

Case Number Revr-358/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the second-instance judgment as inadmissible. The court found that the total awarded damages did not exceed the 200,000 kuna threshold required for appeal under the Civil Procedure Act, and the defendant failed to specify a precise legal question for review. Consequently, the lower court's decision awarding compensation for damages was upheld without further examination.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 1. ZPP; čl. 382. st. 2. i 3. ZPP; Revizija je nedopuštena ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 200.000 kuna, nije riječ o radnom sporu, a stranka nije navela određeno pravno pitanje.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Act appeal admissibility damages threshold legal issue specification value of dispute inadmissible appeal labor dispute

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 358/12-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. Đ. iz P., kojeg zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u P., protiv tuženika „C. N. “ d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnica S. P. dipl. iur. kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž - 2373/2011-2 od 8. studenog 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj P - 106/10-34 od 30. svibnja 2011., u sjednici održanoj 22. listopada 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen zahtjev tužitelja i tuženik obvezan s osnova naknade štete isplatiti tužitelju ukupan iznos od 212.454,84 kune s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos, a kako je to precizno odlučeno izrekom pod I. prvostupanjske presude. U više traženom zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan (izreka pod I. prvostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 39.741,90 kuna.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te podredno iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

- ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

- ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te

- ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona.

Prema st. 2. i 3. citirane odredbe ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u kojem slučaju stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlog zbog kojeg revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnom slučaju predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi u uzročnoposljedičnoj vezi s štetnim događajem od 15. kolovoza 2007., te u uzročnoposljedičnoj vezi s drugim štetnim događajem od 18. studenog 2008. Nižestupanjski sudovi djelomično su prihvatili zahtjev tužitelja, te tako obvezali tuženika na naknadu ukupne štete tužitelju koju trpi iz oba štetna događaja u iznosu od 212.454,84 kune, cijeneći da tužitelj u uzročnoposljedičnoj vezi s prvim štetnim događajem trpi štetu u visini od 45.021,91 kunu, a preostali dosuđeni iznos iz drugog štetnog događaja. Navedenim revizijom pobijani iznos koji je tužitelju dosuđen posebno po svakom štetnom događaju ne prelazi granični iznos od 200.000,00 kuna iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a, pa nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a. Naime, u smislu odredbe čl. 37. st. 2. ZPP-a, kada zahtjevi iz tužbe proizlaze iz različitih činjeničnih osnova vrijednost predmeta spora se ne određuje prema zbroju vrijednosti tih zahtjeva, već prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

Isto tako, nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), dok nisu ispunjene pretpostavke ni odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a (da je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona).

U navedenom nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, pa je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a istu valjalo odbaciti.

S druge strane, kod ocjene dopuštenosti revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, valja reći da revizija ne sadrži određeno navedeno pravno pitanje. Naime, tuženik u reviziji iznosi razloge pogrešne primjene materijalnog prava, dok revizija pri tom ne sadrži određeno navedeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Kako revident u reviziji nije određeno naveo pravno pitanje zbog kojega se revizija podnosi, to revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u reviziji kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, ako ih sam revident u reviziji nije određeno naznačio.

S druge strane, navodi tuženika koji se odnose na priznavanje terenskog dodatka kao izgubljene zarade, zapravo se svode na činjenična pitanja (odnose se na činjenične okolnosti konkretnog slučaja), koja ne mogu biti predmetom ocjene u revizijskoj fazi postupka. Ako se po ovom pitanju u biti prigovara u postupku utvrđenim činjenicama, valja reći kako se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a niti redovna revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa se niti navodi revidenata kojima se u ovoj izvanrednoj reviziji (čl. 382. st. 2. ZPP-a) osporava utvrđeno činjenično stanje ne mogu uzeti u razmatranje.

Kako revizija ne sadržava određeno navedeno pravno pitanje, to nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje niti osnovanosti revizije predviđene odredbom čl. 382. st. 2. ZPP- a, čime je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 22. listopada 2014.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.