II Kž-306/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 306/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. I. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. K. B. i opt. N. K., podnesenih protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 30. travnja 2008. godine, br. Kvu-29/08 (Kus-1/08) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. svibnja 2008. godine,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. K. B. i opt. N. K. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06; u daljnjem tekstu: ZKP) produljen je pritvor protiv opt. K. B., opt. D. T., opt. K. S. i opt. N. K. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ.

Protiv tog rješenja žali se opt. K. B. po branitelju M. D., odvjetniku iz O. i opt. N. K. po branitelju H. K., odvjetniku iz O., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se pritvor protiv optuženika ukine odnosno u odnosu na opt. N. K. zamijeni mjerom opreza iz čl. 90. ZKP.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da i nadalje postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora protiv opt. K. B. i opt. N. K. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP.

Prema činjeničnom opisu pravomoćne optužnice opt. K. B. se tereti da je inkriminirane radnje počinio u pet navrata, a opt. N. K. u dva navrata time da su za vršenje te inkriminirane djelatnosti nabavljanja i preprodaje opojne droge marihuane udružili sa ostalim

II Kž 306/08-3

suoptuženicima. Inkriminirana djelatnost odvijala se organiziranom nabavom većih količina marihuane iz Srbije njezina prenošenja u Republiku Hrvatsku radi daljnje prodaje, koja djelatnost se odvijala opetovanim ponavljanjem tih kriminalnih radnji. U kontinuiranom, organiziranom i planiranom vršenju takove djelatnosti očituje se veći stupanj upornosti i kriminalne volje optuženika. Optuženik K. B. i opt. N. K. su ovisnici o opojnim drogama time da je opt. N. K. i osuđivan zbog kaznenog djela zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 2. KZ. Sve naprijed istaknute činjenice i okolnosti u svojoj ukupnosti, kako u odnosu na opt. K. B., tako i u odnosu opt. N. K., upućuju i nadalje na postojanje osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi boravkom na slobodi ponovili isto ili slično kazneno djelo kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, suprotno navodima žalitelja.

Zbog toga je i daljnja primjena mjere pritvora protiv oba optuženika po osnovi čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP opravdana i na zakonu utemeljena.

Predmet inkriminirane djelatnosti bila je velika količina opojne droge marihuane (ukupno 58 kg) koja je bila uvezena iz Srbije u Hrvatsku radi prodaje, a u svezi koje količine su se opt. K. B. i opt. N. K. udružili sa ostalim suoptuženicima. Radi se, dakle, o velikoj količini opojne droge marihuane koja je bila namijenjena prodaji, a prodajom koje, s obzirom na izuzetno veliki broj pojedinačnih doza za jednokratnu upotrebu koja se može dobiti iz te količine, bi se moglo ugroziti zdravlje velikog broja ljudi posebno mlađe životne dobi koji su pretežni uživaoci iste. Stoga to, navedena količina opojne droge, i navedene posljedice uz međunarodni karakter inkriminirane djelatnosti su one okolnosti koje u znatnoj mjeri nadilaze okolnosti koje se inače nalaze kod izvršenja takvih kaznenih djela i predstavljaju posebno teške okolnosti djela radi kojih je i nadalje neophodna primjena mjere pritvora i po osnovi čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Suprotno navodima žalbe opt. K. B. imajući u vidu vrijeme njegovog dosadašnjeg boravka u pritvoru, u odnosu na težinu kaznenog djela i, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati, nije ugroženo načelo razmjernosti iz čl. 101. st. 3. ZKP.

Mjerama opreza propisanim u čl. 90. ZKP s obzirom na njihovu suštinu i karakter u odnosu na opt. N. K. ne bi se mogla ostvariti ona ista svrha kao mjerom pritvora produljenog po navedenim zakonskim osnovama.

Slijedom svega izloženog, kako navodima žalbe optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbe sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP nije utvrdio povrede navedene u toj odredbi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom odredbe iz čl. 398. st. 3. ZKP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 21. svibnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Ranko Marijan, v.r.