I Kž-800/1990-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 800/1990-5

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelj kao predsjednika vijeća, te mr Branka Zmajević i mr Vjere Biondić- Filep kao članova vijeća i stručnog suradnika Zlate Lipnjak- Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M. F., zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 1. KZH, odlučujući o žalbama javnog tužioca i optuženika, podnesenih protiv presude Okružnog suda u Splitu od 16. ožujka 1990. K 56/89, u sjednici održanoj 2. srpnja 1991., u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Oskara Poje,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se žalbe javnog tužioca i opt. M. F. i potvrdjuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom opt. M. F. proglašen je krivim zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 1. KZH, činjenično opisanog u izreci te presude i osudjen je po istom zakonskom propisu na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca,u koju se temeljem čl. 50. st. 1. KZ SFRJ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 8.VI 1989. do 14. XI 1989. godine.

Po čl. 98. st. 1. ZKP optuženik je dužan nadoknaditi troškove krivičnog postupka u iznosu od 408,00 dinara i 308,00 dinara, te u paušalnom iznosu od 100,00 dinara.

Protiv te presude pravovremeno su podnijeli žalbu:

1) javni tužilac zbog odluke o kazni. Predložio je, da se pobijana presuda preinači tako da se optuženiku izrekne kaznu zatvora u dužem trajanju,

2)opt. M. F., po branitelju B. Č., odvjetniku iz S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja u stvari žali se samo zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja. Predložio je, da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

I Kž 800/1990-5

Javni tužilac Hrvatske postupajući u smislu odredbe čl. 370. st. 2. ZKP, predložio je, da se žalba optuženika kao neosnovana odbije, a žalba javnog tužioca uvaži i prvostepena presuda u smislu žalbenog prijedloga preinači.

Opt. M. F. i njegov branitelj odvjetnik B. Č., o sjednici drugostepenog vijeća - na zahtjev optuženika stavljen u žalbi - uredno su obaviješteni, pa kako nisu pristupili, sjednica je - u smislu odredbe čl. 371. st. 4. ZKP - održana u njihovoj odsutnosti.

Na žalbu opt. M. F.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući prvostepenu presudu zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja optuženik, u stvari, ponavlja svoju obranu datu tijekom prvostepenog postupka i pobija utvrdjenje prvostepenog suda o ocjeni izvedenih dokaza, posebno iskaza ošt. M. L., čiji iskaz je (prema navodima žalbe) kontradiktoran i nelogičan i kao takav neprihvatljiv, dok je obrana optuženika identična i u istrazi i na glavnoj raspravi i ima jedan logičan slijed, a u jednom dijelu potvrdjeno je i iskazom svj. Ž. I., radi čega sud nije smio pokloniti vjeru iskazu oštećenice, već obrani optuženika i svj. Ž. I..

Ovi žalbeni navodi, medjutim, ne mogu se uvažiti, jer je prvostepeni sud provedene dokaze, a izveo je sve predložene i potrebne dokaze, analizirao i ocijenio, kao i obranu optuženika, slobodno i neposredno, te valjano obrazložio radi čega vjeruje iskazu oštećenice ,a ne obrani optuženika i svj. Ž. I. u dijelu koji je u suprotnosti njezinom (ošt. M. L.) iskazu, te koje činjenice i iz kojih dokaza je utvrdio i konačno zbog čega smatra da je opt. M. F. inkriminirano krivično djelo učinio na način i pod uvjetima navedenim u izreci presude. S obzirom na rezultate izvedenih dokaza (u obrazloženju prvostepene presude navedenih, analiziranih i ocijenjenih), kada se cijene pojedinačno i zajedno sa ostalim dokazima, te obranom optuženika, dakle, ne samo na osnovu iskaza ošt. M. L., i prema ocjeni ovog drugostepenog suda, nije moguć drugi zaključak od zaključka prvostepenog suda, da je optuženik učinio krivično djelo za koje je oglašen krivim.

Razloge prvostepenog suda, navedene u obrazloženju pobijane presude, prihvaća i ovaj sud.

Na žalbene navode posebno se još ističe, da razlike u iskazu ošt. M. L. u istražnom postupku i na glavnoj raspravi nisu takove, da bi njezin iskaz u odnosu na bitne činjenice dovele u sumnju, pogotovo kada se pri tome ima u vidu i nalaz i mišljenje vještaka - specijaliste kliničke psihologije prof. K. B. (da je oštećenica, iako je lakše mentalno retardirana osoba, u stanju da reproducira dogadjaje koji su joj se desili i da nije pokazala sklonost konfabulaciji, koja bi bila veća od sklonosti koju ima svaka prosječna osoba) i nalaz i mišljenje liječnika vještaka I. dr J., kojim tvrdnja oštećenice, da je prilikom opiranja zadobila modricu na stražnjici, nije - kako se to tvrdi u žalbi - osporena. Ošt. M. L. je naime istog dana (8. VI 1989. u 13,15 sati) bila kod liječnika (kako to

I Kž 800/1990-5

proizlazi iz medicinske dokumentacije), a tek idućeg dana (9. VI 1989.) vještak I. dr. J. je izvršio pregled oštećenice i pri tome utvrdio na stražnjoj strani glutealnog mišića kontuziono žarište promjera 6x4 cm, koje bi, prema sudsko-medicinskim kriterijima, odgovaralo kontuziji staroj 24 do 48 sati (kako to proizlazi iz mišljenja vještaka), a što znači, da ne stoji tvrdnja žalitelja, da ova povreda nije mogla nastati u vrijeme inkriminiranog dogadjaja.

Žalbeni osnov pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja nije, dakle, ostvaren.

Optuženik se nije izričito žalio zbog odluke o kazni, ali je presuda - u smislu odredbe čl. 379. ZKP - ispitana i u tom dijelu, te je utvrdjeno, da je opt. M. F. izrečena kazna svemu primjerena i potrebna da se ostvari svrha kažnjavanja.

Kako niti jedan žalbeni osnov nije ostvaren žalba opt. M. F. odbijena je kao neosnovana.

Na žalbu javnog tužioca

Žalba nije osnovana.

Prema ocjeni ovog drugostepenog suda, naime, suprotno stajalištu žalitelja, nema potrebe - s obzirom na po prvostepenom sudu utvrdjene olakotne okolnosti (loše imovno stanje optuženog i da se optuženik brine o uzdržavanju četvero malodobne djece) i okolnost, da je od izvršenja djela prošlo već dvije godine, kroz koje vrijeme (prema podacima iz spisa) optuženik nije vršio krivična djela i pored otegotne okolnosti, da je optuženik već osudjivan i to jednom i zbog sličnog krivičnog djela (iz čl. 181. st. 1. KZ BiH), a što je prvostepeni sud kod odluke o kazni imao u vidu kao otegotno - optuženiku utvrditi kaznu zatvora u dužem trajanju (kako to žalitelj predlaže u žalbi), jer se osnovano može očekivati da će se i po prvostepenom sudu izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja i da će se optuženik ubuduće kloniti vršenja krivičnih djela.

Radi toga je i žalba javnog tužioca odbijena kao neosnovana.

Uslijed svega naprijed navedenog presudjeno je, temeljem čl. 384. ZKP, kao u izreci ove drugostepene presude.

U Zagrebu, 2. srpnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Gudelj Milan v.r.