Revr-788/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 788/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Damiru Kontrecu, u pravnoj stvari tužiteljice L. V. T. iz V., koju zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u V., protiv tužene O. bolnice V., zastupane po ravnateljici A. B.-F., koju zastupa punomoćnica L. K. – S., odvjetnica u V., radi poništenja odluke i utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Virovitici br. Gž-134/10 od 8. travnja 2010., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici br. P-413/07 od 11. studenog 2009., dana 3. studenoga 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja utvrđena je ništavom Odluka vršiteljice dužnosti ravnatelja O. bolnice V. od 18. studenoga 2005. ur.br. 2189-43-01-9537/1 u dijelu kojim je odlučeno da će tužiteljica obavljati poslove dr. medicine pulmologa, na Odjelu za plućne bolesti, a da će mr. sc. I. B., doktor medicine, rukovoditi Odjelom za plućne bolesti, a isto tako utvrđen je ništavim nalog tužene ur.br. … od 28. studenoga 2005. o koeficijentu za obračun plaće tužiteljice.

U preostalom dijelu gdje se tražilo poništenje Odluke vršiteljice dužnosti ravnatelja O. bolnice V. od 18. studenoga 2005. ur. br. 2189-43-01-9537/1 u dijelu kojim je odlučeno da će tužiteljica obavljati poslove dr. medicine pulmologa, na Odjelu za plućne bolesti, a da će mr. sc. I. B., doktor medicine, rukovoditi Odjelom za plućne bolesti, kao i dijelu gdje se traži utvrđenje ništavim rješenja tužene br. 2189-43-01-6221/1 od 28. kolovoza 2006. kojim je dr. I. B. imenovan šefom Odjela za unutarnje i plućne bolesti, tužbeni zahtjev tužiteljice je

đenje

odbijen. Ujedno je odbijen u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženika kojim se tražilo utvr da je dana 18. studenoga 2005. postala ništava odredba čl. 2. Ugovora o radu koji su dana 10. travnja 1996. zaključili tužiteljica i tuženik, a kojom su stranke utvrdile da se tužiteljica raspoređuje na radno mjesto rukovoditelja Plućnog odjela, te kojim se traži utvrđenje da je temeljem odluke zz. tuženika (protutužitelja) od 18. studenoga 2005. i 28. studenog 2005. tužiteljica raspoređena od 4. studenoga 2005. na poslove dr. medicine pulmologa u tadašnjem Odjelu za plućne bolesti, a sadašnjem Odjelu za unutrašnje i plućne bolesti, što je tužiteljica dužna priznati.

Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tužene i preinačena presuda u dijelu gdje je prvostupanjskom odlukom prihvaćen tužbeni zahtjev na način da je i u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen, dok je u preostalom dijelu, gdje su odbijeni tužbeni i protutužbeni zahtjev, prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno izjavila reviziju u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP), ne navodeći pri tome da li podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP (redovnu reviziju), ili pak podnosi reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP (izvanredna revizija). Tužiteljica reviziju podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te se predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugoga stupnja na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na reviziju tužena ističe da tužiteljica u reviziji ponavlja razloge iznesene tijekom postupka, a zbog kojih ista smatra da joj pripada pravo na izgubljenu zaradu u vidu razlike plaće radnog mjesta pulmologa i radnog mjesta rukovoditelja odjela za plućne bolesti, a koje razloge su nižestupanjski sudovi pravilno cijenili neosnovanim, radi čega se predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

Revizija tužiteljice nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn, 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a i 373. b ZPP.

U konkretnom slučaju tužiteljica u tužbi nije naznačila vrijednost predmeta spora, niti je to učinio tuženik povodom protutužbenog zahtjeva, a niti je prvostupanjski sud utvrdio vrijednost predmeta spora do zaključenja glavne rasprave. Obzirom na navedeno vrijednost predmeta spora utvrđuje se primjenom odredbe čl. 40. st. 5. ZPP, te se smatra da je ista 50.000,00 kn. Stoga u ovom slučaju revizija nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

Isto tako u ovom slučaju ne radi se o predmetu u kojem bi radnik pobijao odluku o prestanku ugovora o radu, o postojanju ili utvrđenju postojanja radnoga odnosa u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, pa redovna revizija nije dopuštena niti prema kriteriju vrste predmeta spora. Naime, tužiteljica u ovom predmetu traži da se utvrdi ništavom odluka o imenovanja druge osobe rukovoditeljem Odjela za plućne bolesti tužene, odnosno da se utvrdi ništavom odluka tužene kojom se tužiteljica raspoređuje na radno mjesto pulmologa, iz čega slijedi da tužiteljica ne pobija odluku o prestanku radnog odnosa, odnosno o postojanju ili utvrđenju postojanja radnog odnosa.

Uvidom u pobijanu drugostupanjsku presudu vidljivo je da ista nije donesena temeljem odredbi čl. 373. a. i 373. b. ZPP, radi čega revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, tzv. redovna revizija u ovom predmetu nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog članka, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa se tako primjerice navodi:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj sjednici ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava

– trebalo preispitati sudsku praksu.

U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (st. 3. istog članka).

Tužiteljica u reviziji nije određeno naznačila materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, slijedom čega nije dopuštena niti tzv. izvanredna revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP:

Stoga je valjalo reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 3. studenoga 2011.

S u d a c :

Damir Kontrec, v.r.