Rev-848/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. T. iz L.. V., koga zastupa M. P., odvjetnik u Đ., protiv tuženika "HRVATSKE ŠUME" p.o. Zagreb, Uprava šuma Osijek, radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Osijeku od 30. studenog 1995. br. Gž 2087/95-2, kojim je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Đakovu od 1. lipnja 1995. godine br. P 224/95-5, u sjednici održanoj 8. svibnja 1996. godine
Legislator headnote
AI generatedRev-848/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Odlukama tuženika, za koje je tražio tužitelj u tužbi da se ponište, prestao mu je radni odnos jer je počinio tri teže povrede radne dužnosti i to one iz čl. 4. toč. 1., 3. i 22. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika tuženika, a na temelju čl. 9. st. 1. toč. 1. i 3. te st. 2. istog Pravilnika.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 848/1996-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. T. iz L.. V., koga zastupa M. P., odvjetnik u Đ., protiv tuženika "HRVATSKE ŠUME" p.o. Zagreb, Uprava šuma Osijek, radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Osijeku od 30. studenog 1995. br. Gž 2087/95-2, kojim je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Đakovu od 1. lipnja 1995. godine br. P 224/95-5, u sjednici održanoj 8. svibnja 1996. godine
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Sud drugog stupnja svojim je rješenjem (pogrešno jer se o žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude odlučuje presudom, osim ako se odluka ukida ili žalba odbacuje - čl. 368. ZPP-a - ali ta pogreška drugostupanjskog suda ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka), odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev koji glasi:
"Poništava se Odluka disciplinske komisije tuženika od 4. 11. 1994. br. 01-667/94 koja je potvrđena Odlukom disciplinske komisije drugog stupnja od 10. ožujka 1995. br. 349-07-95-1474-1, kojom se tužitelju A.T. izriče disciplinska mjera prestanka radnog odnosa kod tuženika, pa tužitelj ima sva prava iz radnog odnosa u neprekinutom trajanju, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja".
Protiv drugostupanjske odluke tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje nižestupanjske odluke preinače i prihvati njegov tužbeni zahtjev ili da se ukinu i vrati predmet na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Odlukama tuženika, za koje je tražio tužitelj u tužbi da se ponište, prestao mu je radni odnos jer je počinio tri teže povrede radne dužnosti i to one iz čl. 4. toč. 1., 3. i 22. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika tuženika, a na temelju čl. 9. st. 1. toč. 1. i 3. te st. 2. istog Pravilnika.
Iz sadržaja revizije može se razabrati da revident izjavljuje reviziju i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da nije dokazano da bi počinio teže povrede i uzrokovao štetu tuženika, pa da je "činjenično stanje nedovoljno utvrđeno".
Po odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske (ZPP), revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a također se u reviziji ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi (osim ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka - čl. 387. ZPP), a tužitelj u reviziji ističe novu činjenicu, da je "za takovo poslovanje znao i upravitelj Ž.S. ".
Tužitelj je u disciplinskom postupku priznao da je počinio sve tri teže povrede radne dužnosti a u parničnom postupku je - saslušanjem svjedoka (poslovođe tužitelja) i pregledom dokumentacije utvrđeno da je tome zaista tako, tj. da je tužitelj zaista počinio opisane i navedene teže povrede radne dužnosti i da je za tuženika nastala šteta.
To što je učinio tužitelj predstavlja težu povredu radne dužnosti i nastala je za tuženika šteta koja prelazi iznos jednog mjesečnog osobnog dohotka u poduzeću (čl. 9. st. 2. Pravilnika) i za takove se povrede može izreči mjera prestanka radnog odnosa (čl. 9. Pravilnika), pa su sudovi nižeg stupnja pravilno primjenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje odluke disciplinskih organa tuženika.
Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nije ostvarena, a tužitelj nije u reviziji konkretizirao niti naveo koje bi se - druge - bitne povrede parničnog postupka ostvarile u donošenju nižestupanjskih odluka.
Kako je i materijalno pravo pravilno primjenjeno, to je reviziju trebalo odbiti i presuditi kao u izreci na osnovi čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 8. svibnja 1996.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.