Rev-x-121/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 121/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga, Đure Sesse, Mirjane Magud i Damira Kontreca, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz Nj., P., zastupanog po punomoćniku S. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. A. i G. P., oboje iz L., zastupane po punomoćnici M. V., odvjetnici u L., radi isplate, te u pravnoj stvari protutužiteljice Z. A., protiv protutuženika B. B., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-405/07-2 od 27. srpnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Labinu poslovni broj P-15/05-98 od 8. prosinca 2005., u sjednici održanoj 21. travnja 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja B. B. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika pod točkom I. koji glasi:

„I. Tužene Z. A. i G. P. dužne su isplatiti tužitelju B. B. iznos od 109.000 DEM u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 47.000 DEM teku počev od 28. prosinca 1995. godine na iznos od 62.000 DEM počev od 15. veljače 1997. godine pa do isplate, a koje se isplaćuju po stopi koja se plaća na devizne štedne uloge (njemačke marke) po viđenju u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, u roku od 15 dana.“

II. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika pod točkom II. koji glasi:

„II. Tužena Z. A. dužna je isplatiti tužitelju iznos od 15.000 DEM u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 01. studenog 1997. godine, pa sve do isplate, a koje se isplaćuju po stopi koja se plaća na devizne štedne uloge (njemačke marke) po viđenju u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, u roku od 15 dana.“

III. Tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika označen točkom II. se prema tuženici G.

P., odbija se kao neosnovan.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženice – protutužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da su ugovori o zajmu sklopljeni između B. B. i A. V. i to dana:

- 27.10.1995. godine na iznos od 15.000,00 DEM

- 10.01.1995. godine na iznos od 36.000,00 DEM

- 24.01.1995. godine na iznos od 40.000,00 DEM

- anex, 20.12.1995. godine na iznos od 47.000,00 DEM

- 01.02.1995. godine na iznos od 20.000,00 DEM

- 07.02.1997. godine na iznos od 73.000,00 DEM

ništavi u cijelosti.“

V. Svaka je stranka dužna snositi svoje troškove postupka.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom (pod. I. i III. izreke presude suda prvog stupnja).

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuje tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

Suprotno navodima revidenta sud drugog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer odluka suda drugog stupnja sadrži jasne i razumljive razloge koji se mogu ispitati i koji odgovaraju stanju spisa te sadržaju isprava i zapisnika u spisu. Stoga kako presuda nije proturječna niti sadržava takve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati ovaj revizijski prigovor nije utemeljen.

U tom smislu nije niti osnovan u reviziji iznesen prigovor glede navođenja iznosa vrijednosti ostavinske imovine koju su naslijedile tužene iza svog prednika, prethodno označenog tužitelja sada pokojnog V. A..

Naime sud prvog stupnja vrijednost ostavinske imovine utvrđuje u iznosu od 474.602,13 kuna, a sud drugog stupnja potvrđujući činjenična utvrđenja suda navodi da je vrijednost imovine 474.602.125,00 kuna.

Radi se o očitoj omašci u pisanju koja pravilnost, razumljivost i potpunost presude suda drugog stupnja ne može dovesti u pitanje. Taj propust suda drugog stupnja može se ispraviti u svako doba na temelju odredbe čl. 342. ZPP-a.

Zbog navoda revizije ističe se da ovaj sud ne može ispitivati pravilnost odluke suda drugog stupnja Gž- 2702/99 od 17. srpnja 2000. (list 42 spisa) kojom je u cijelosti ukinuta presuda zbog izostanka donesena u ovom predmetu pod brojem P-46/99 od 24.ožujka 1999. Naime iako revident u reviziji pravilno ističe da u smislu odredbe čl. 365. st. 1. ZPP-a nije bilo mjesta ukidanju citirane presude zbog izostanka suda prvog stupnja u cijelosti jer je ta presuda osporena samo djelomično preko iznosa od 60.000,00 DEM u ovom postupku ova odluka nije predmet ispitivanja i stoga niti navodi revizije a koji se odnose na tu odluku (Gž- 2709/99) nisu ni od kakvog značaja u ovoj fazi postupka.

U preostalom dijelu prigovori tužitelja odnose se u svojoj suštini na činjenična utvrđenja sudova nižeg stupnja. Kako prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten u ovoj fazi postupka (čl. 385. ZPP-a) to ti navodi nisu od značaja za ocjenjivanje pravilnosti presuda sudova nižeg stupnja.

Kako je utvrđeno u ovom postupku da su tužene nasljednice prvobitno tuženog te da su naslijedile imovinu u vrijednosti od 474.602,13 kuna te da su dugovi njihova prednika, uključujući i potraživanje tužitelja znatno viši od vrijednosti imovine to su sudovi nižeg stupnja pravilnom primjenom čl. 145. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71, 47/78 i 56/00 – dalje: ZN) odbili tužitelja s tužbenim zahtjevom i odlučili kao pod I. i III. izreke presude suda prvog stupnja.

Zbog svega gore navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 21. travnja 2011.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.