Gzz-47/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz-47/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Gordane Gasparini i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. –. B. d. d. u stečaju, iz Z., zastupanog po A. T., odvjetnici u Z., protiv tuženog V. d. o. o. Z., zastupanog po M. M., odvjetnici u Z., radi predaje knjižica vozila, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 09. listopada 2001. broj Pž-4771/01, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 05. srpnja 2001. broj P-6853/00, u sjednici održanoj dana 22. svibnja 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, te se preinačuju: presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 09. listopada 2001. broj Pž-4771/01 i Trgovačkog suda u Zagrebu od 05. srpnja 2001. broj P-6853/00, na način da se tužitelj B. d. d. u stečaju u cijelosti odbija s tužbenim zahtjevom radi predaje knjižica vozila.

Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.280,00 kuna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 05. srpnja 2001. broj P-6853/00 presuđen je tuženik predati tužitelju knjižice vozila za 77 vozila, pobliže specificiranih u izreci prvostupanjske presude, te naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.380,00 kn.

Drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 09. listopada 2001. broj Pž-4771/01 navedena presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske uložilo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine nižestupanjske presude i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Razlog pogrešne primjene materijalnog prava podnositelj zahtjeva nalazi u primjeni odredbe čl. 540. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, smatrajući da se u konkretnom slučaju nije radilo o pravu pridržaja knjižica vozila, već o dragovoljnom ograničenju prava vlasništva iz čl. 34. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, radi ispunjenja uvjeta plaćanja kupoprodajne cijene

Primjerak pravovremenog, potpunog i dopuštenog zahtjeva za zaštitu zakonitosti prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljem tekstu ZPP), dostavio strankama na odgovor.

U odgovoru na zahtjev tužitelj smatra da se odredba čl. 540. st. 4. ZOO-a odnosi na društvena i privatna poduzeća, pa drži nižestupanjske presude pravilnima, pogotovo jer knjižice vozila pripadaju vozilu kao njihova pertinencija.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Predmetom spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda knjižice od 77 vozila, koje tuženik drži u pologu temeljem odredbe čl. 5. Ugovora o prodaji vozila od 14. svibnja 1997. Navedenim ugovorom, zaključenim između V. d.o.o. Z. kao prodavatelja i A. d.d. M., kao kupca, prodavatelj je tvrtki A. d. d. M. prodao ukupno 77 različitih vozila uz odredbu čl. 5. da kupac 50% cijene plaća odmah, a 50% u iduće četiri godine, ali uz kamatu od 8% godišnje, sve plativo u šestomjesečnim anuitetima.

Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev na predaju knjižica vozila tužitelju, pozivom na odredbu čl. 540. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZOO), kojom je propisano da se zadržanje prava raspolaganja ne može ugovoriti kod prodaje pokretnih stvari između društvenih pravnih osoba, osim ako zakonom nije drugačije određeno. Time su pogrešno primijenili materijalno pravo, jer se zakonska norma, koja zabranjuje ugovaranje zadržanja prava raspolaganja kod prodaje pokretnih stvari između društvenih pravnih osoba, ne može primijeniti na stranke u ovom sporu, jer one nisu društvene pravne osobe, već dioničko društvo, odnosno društvo s ograničenom odgovornošću.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96 i 73/00 - u daljnjem tekstu ZVDSP), stupio je na snagu 01. siječnja 1997. i poznaje samo jednu vrstu vlasništva (čl. 1. st. 2: “Samo je jedna vrsta vlasništva.”), dok je Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća (“Narodne novine” broj 19/92 i 83/92) propisana pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom, poduzeća u mješovitom vlasništvu društvenog i privatnog kapitala, te drugih pravnih osoba koje posluju sredstvima u društvenom vlasništvu radi obavljanja gospodarske djelatnosti (osim banaka, drugih financijskih organizacija i organizacija osiguranja) u poduzeća kojima je određen vlasnik (čl. 1.), a pretvorena poduzeća postala su dionička društva ili društva s ograničenom odgovornošću (čl. 4.).

Kako temeljem navedenih propisa društveno pravne osobe, kad se radi o gospodarskim subjektima, više ne postoje, to se na konkretan slučaj ne može primijeniti odredba čl. 540. st. 4. ZOO-a.

U konkretnom slučaju ne radi se ni o ograničenju prava vlasništva u smislu odredbe članka 34. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96), već o dopuštenoj ugovornoj pogodbi radi ispunjenja uvjeta plaćanja kupoprodajne cijene.

Stoga su prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na predaju knjižica vozila tužitelju pogrešnim tumačenjem odredbe članka 540. st. 4. ZOO-a nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.

Prihvaćanjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti temeljem odredbe članka 408. st. 1. u svezi s odredbom čl. 395. st. 1. ZPP-a, valjalo je nižestupanjske presude preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjev tužitelja u cijelosti, a tuženiku dosuditi naknadu troškova parničnog postupka u visini pristojbi na žalbu protiv presude i protiv rješenja o privremenoj mjeri, s obzirom da ostale troškove tuženik nije tijekom postupka popisao.

U Zagrebu, 22. svibnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.