II Kž-434/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 434/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja i Melite Božičević- Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. M. zbog kaznenog djela iz čl. 121. i dr. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi okr. M. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 22. srpnja 2011. broj Kv-Rz-5/2011 (K-Rz-2/11), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 2. rujna 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okr. M. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okr. M. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 121. i dr. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 31/93 i 35/93, dalje u tekstu: OKZRH), na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 - dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv okr. M. M. iz osnove propisane u čl.102. st. 1. toč. 4. ZKP-a.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okr. M. M. po odvjetniku M. C., odvjetniku iz V., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okr. M. M. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP-a.

Podignutom optužnicom okr. M. M. stavlja se na teret počinjenje kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz čl. 121. OKZRH-a i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZRH-a na način da su okr. M. M. i okr. J. J. ... u B. s., kao pripadnici paravojnih srpskih postrojbi, nakon što su

II Kž 434/11-4

prethodno istoga dana nepoznati pripadnici srpske paravojske vatrenim oružjem ranili policajce PU O. - Z. M. i D. K. prilikom njihove redovne ophodnje i nanijeli im ozljede teške naravi, bez pružanja neophodne medicinske pomoći zarobili imenovane te ih odveli bose i ruku vezanih lisicama u zahod vikendice u vlasništvu Đ. P., prekrili im glave dekama i tako ranjene i iznemogle ih naizmjence s drugim pripadnicima srpske paravojske tukli letvama, rukama i nogama po tijelu, a po izlasku iz ove prostorije okr. J. J. im je stavljao bajunetu pod vrat i nogom udarao u kralježnicu, uslijed čega su ranjeni policajci zadobili i druge ozljede, trpeći pri tome snažnu bol.

S pravom zaključuje prvostupanjski sud kako opisani način postupanja ukazuje na visoki stupanj iživljavanja te na iznimnu bezobzirnost i bešćutnost okrivljenika u postupanju prema zarobljenim i ranjenim policajcima i upućuje na to da se ovdje radi o takvim okolnostima koje, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nadilaze uobičajene okolnosti pod kojima se čine takva kaznena djela i predstavljaju posebno teške okolnosti djela. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je protiv okr. M. M. primjena mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP-a i nadalje nužna.

U odnosu na žalbene navode kojima se preocjenjuju provedeni dokazi i pobija postojanje osnovane sumnje, valja istaknuti kako prilikom odlučivanja o žalbi na pritvor drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti u činjenično stanje u spisu i pitanje kaznene odgovornosti okrivljenika, već će o tome razmatrati vijeće prilikom odlučivanja o prigovoru na optužnicu.

Kako svrha primjene mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP-a nije samo u tome da se otklone moguće opasnosti za pravodobno i nesmetano vođenje kaznenog postupka, nego i da se osobe čiji postupci izazivaju posebnu moralnu osudu ne zadržavaju na slobodi, prema našem zakonu i praksi svrha tog pritvora, ne bi se mogla ostvariti niti jednom od zakonom predviđenih mjera opreza, pa je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prijedlog žalitelja u tom smislu neosnovan.

Budući da pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodima koji se odnose na obiteljske prilike okrivljenika niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 2. rujna 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.