Revr-399/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-399/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr.sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. M. iz V., koju zastupa T. R., odvjetnik u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, zamjenica Zdenka Iveković, radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 18. travnja 2005. godine, br. Gž 599/05-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 2. veljače 2005. godine, br. P 378/04-6, u sjednici održanoj dana 7. veljače 2006. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu razlike neisplaćene plaće za razdoblje od 1. siječnja 2001. do 1. studenog 2002. godine u iznosu od 230.860,88 kn kao i zahtjev za neisplaćeni gardijski dodatak za razdoblje od 1. ožujka 2002. do 1. studena 2002. godine.

Tužiteljica je obvezana tuženici naknaditi parnični trošak. Drugostupanjski sud je potvrdio presudu prvostupanjskog suda.

Protiv presude drugostupanjskog suda tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava ne stavljajući konkretni konačni prijedlog.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati razliku plaće koja bi njoj pripadala po ugovoru što su ga stranke sklopile 1993. godine i stvarno primljene plaće u razdoblju od 1. siječnja 2001. do 1. studenog 2002. godine, te gardijskog dodatka za razdoblje od 1. ožujka 2002. do 1. studena 2002. godine.

U ovom predmetu u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer protivno navodima revizije razlozi presuda nižestupanjskih sudova o odlučnim činjenicama nisu nerazumljivi, a isto tako nisu u suprotnosti s činjenicama utvrđenim u postupku (čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku – ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03).

U dosadašnjem postupku je utvrđeno da je tužiteljica s tuženicom sklopila ugovor o službi u Hrvatskoj vojsci – Gardijskim brigadama 1993. godine, a u utuženom razdoblju da nije primala plaću prema ugovoru već u skladu sa Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95, 33/95 i 105/99) odnosno Odlukom o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika koju je donio Vrhovni komandant temeljem tog Zakona, te u skladu sa Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02 i 58/02), te na temelju tog zakona donesenom Uredbom o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe Vlade Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 144/02).

U vrijeme sklapanja navedenog ugovora nije bilo zakonskog propisa koji bi regulirao visinu plaće i drugih primanja djelatnih vojnih osoba, jer je tek Zakon o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj 23/95, 33/95 i 105/99), koji je stupio na snagu 13. travnja 1995. godine odredbom čl. 136. propisuje da plaće i druga beriva djelatnih vojnih osoba određuje Vrhovni zapovjednik na prijedlog ministra obrane.

U skladu s tim Vrhovni zapovjednik je donio Odluku o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba od 21. svibnja 1995. godine, te 10. listopada 2000. i 21. svibnja 2001. godine prema kojoj su isplaćivane plaće i ostala beriva djelatnim vojnim osobama.

Nakon donošenja Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 32/02 i 58/02) plaće su isplaćivane u skladu s odredbom čl. 169. toga Zakona i Uredbom o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe ("Narodne novine", broj 144/02), koju je Vlada Republike Hrvatske donijela temeljem čl. 169. toga Zakona.

Budući da je utvrđeno da su tužiteljici u utuženom razdoblju isplaćivane plaće koje bi joj pripadale u skladu sa Zakonom o službi u oružanim snagama, odnosno propisima donijetima na temelju tog zakona, pravilno je odbijen njezin zahtjev za isplatu plaće.

Nakon što je, naime, zakonom propisana visina plaće djelatnih vojnih osoba treba primijeniti zakon, a ne odredbe ranije sklopljenog ugovora koji je sklopljen u vrijeme kada nije bilo zakona koji bi propisivao visinu primanja djelatnih vojnih osoba.

Stoga su u tom dijelu nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, pa je ovaj sud, postupajući u granicama odredbe čl. 392. a/ ZPP, reviziju tužiteljice kao neosnovanu odbio (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 7. veljače 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.