Rev-3320/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3320/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz S., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u S., protiv tuženika S. M. iz S., D., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik N. J., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp-347/14 od 28. kolovoza 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Splitu broj Pi-41/12 od 17. siječnja 2014., u sjednici održanoj 8. svibnja 2018.

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 29.500,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2009. do isplate, dok je "za više traženo od dosuđenog" tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 14.441,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišć. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev za isplatu u ispunjenju obveze iz ugovora o zajmu.

Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su osnovanim pošavši od utvrđenja da su upravo stranke ugovorne strane u ugovoru o zajmu od 13. veljače 2009., da ugovorna obveza tuženika nije prestala zamjenom ispunjenja, a tuženik kao zajmoprimac da svoju dospjelu ugovornu obvezu na vraćanje pozajmljenog iznosa od 29.500,00 EUR nije ispunio. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

Revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) pa pretežni revizijski navodi kojima se sadržajno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu neutvrđenog prestanka obveze zamjenom ispunjenja kao nedopušteni, nisu ocjenjivani.

Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi, pošavši od utvrđenja da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je njegova obveza prestala zamjenom ispunjenja u smislu čl. 308. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01- dalje: ZOO), primijenili materijalno pravo iz čl. 557. st. 1. ZOO kada su tužbeni zahtjev na ispunjenje obveze iz ugovora o zajmu ocijenili osnovanim.

Nije stoga osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 8. svibnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić, v.r.