Legislator Case Law & Legislation
Gž-787/2004-2 AI generated

Gž-787/2004-2 · Županijski sud u Varaždinu

Case Number Gž-787/2004-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Vesni Benjak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Đ. Đ. iz P. ..., protiv ovršenice Z. d.d. N. M., ..., radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice, povodom žalbe ovršenice, protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Marofu, br. Ovr.32/04-2, od 10.veljače 2004.g., dana 14.svibnja 2004.g.

Legislator headnote

AI generated

Gž-787/2004-2 · Županijski sud u Varaždinu: Stoga ovršenicu valja upozoriti da je obračun zateznih kamata utvrđen odredbom čl.3. Zakona o zateznim kamatama, zbog čega prvostupanjski sud nije dužan rješenjem o ovrsi odrediti način obračunavanja zakonske zatezne kamate, kako to pogrešno smatra ovršenica u žalbi, jer prema odredbi čl.3.st.1. Zakona o zateznoj kamati, zatezetna kamata, koju je u obvezi platiti dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, utvrđuje se za razdoblje kraće od godine dana primjenom komfornog načina obračuna, a za razdoblje duže od godine dana primjenom proporcionalne metode.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gž.787/04-2

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Vesni Benjak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Đ. Đ. iz P. ..., protiv ovršenice Z. d.d. N. M., ..., radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice, povodom žalbe ovršenice, protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Marofu, br. Ovr.32/04-2, od 10.veljače 2004.g., dana 14.svibnja 2004.g.

r i j e š i o j e :

Žalba ovršenice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Marofu, br. Ovr.32/04-2, od 10.veljače 2004.g.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine ovršenice, a radi namirenja ovršne tražbine ovrhovoditeljice utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom istoga suda u predmetu br. P.189/00.

Navedeno rješenje o ovrsi pobija ovršenica pravodobno podnesenom žalbom, zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba ovršenice je neosnovana.

Ne obrazlažući posebno ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a zbog kojih žalbenih razloga ovršenica pobija rješenje o ovrsi na osnovi odredbe čl. 46. st.1. toč. 6. i 7. OZ-a, ovršenica sadržaj žalbe svodi na isticanje tvrdnje da prvostupanjski sud u rješenju o ovrsi nije odredio obračun zakonske zatezne kamate, a koja se, po tvrdnji ovršenice, treba obračunati sukladno odredbi čl. 279. ZOO-a, odnosno sukladno odredbi čl. 400.st.3. ZOO-a, smatrajući da se metoda obračuna zakonskih zateznih kamata ne može birati po slobodnom izboru, ističući da joj je «FINA» Ispostava Novi Marof zaplijenila novčani iznos na ime glavnice u iznosu od 4.028,30 kn, te na ime kamate iznos od 3.356,95 kn, pogrešno pritom izračunavši visinu kamate, jer, po obračunu ovršenice, kamata iznosi ukupno iznos od 2.606,39 kn, zbog čega predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Navedenim žalbenim navodima ovršenice pravilnost pobijanog rješenja o ovrsi ne može biti dovedena u sumnju.

Prije svega, valja ukazati da u ovršnom postupku sud određuje prisilno ostvarenje tražbine na temelju ovršne, odnosno vjerodostojne isprave.

Ovršnom ispravom – pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Marofu br. P.189/00-13 od 01.listopada 2003.g., ovršenica je obvezana isplatiti ovrhovoditeljici ukupno iznos od 4.028,30 kn sa zak. zateznom kamatom na pojedinačne glavnične iznose, po stopi i na način utvrđen navedenom ovršnom ispravom u dijelu pod I) izreke.

Imajući u vidu sadržaj prijedloga za ovrhu, ovaj sud nedvojbeno zaključuje da je prijedlog ovrhovoditeljice za ovrhu, radi namirenja njezine ovršne tražbine utvrđene gore citiranom ovršnom ispravom, u cijelosti u skladu sa ovršnom ispravom, pa je, dakle, i rješenje o ovrsi pravilno temeljeno na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Novom Marofu br. P.189/00-13, od 1.10.2003.g., kao ovršnoj ispravi.

Ovršenica pogrešno smatra da je sud dužan u rješenju o ovrsi određivati način obračuna zakonske zatezne kamate.

Odredbe o zateznoj kamati prinudne su naravi, i, prema tome, one su utvrđene odredbama Zakona o zateznim kamatama, odnosno Uredbama o visini stope zatezne kamate, pa niti sud, a niti stranke, nemaju ovlaštenje utvrđivati način obračuna zakonske zatezne kamate, obzirom da, kao što je to već navedeno, propisi o zakonskim kamatama su prisilne naravi, zbog čega obveza plaćanja zateznih kamata može biti utvrđena samo po stopi utvrđenoj zakonom.

Stoga ovršenicu valja upozoriti da je obračun zateznih kamata utvrđen odredbom čl.3. Zakona o zateznim kamatama, zbog čega prvostupanjski sud nije dužan rješenjem o ovrsi odrediti način obračunavanja zakonske zatezne kamate, kako to pogrešno smatra ovršenica u žalbi, jer prema odredbi čl.3.st.1. Zakona o zateznoj kamati, zatezetna kamata, koju je u obvezi platiti dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, utvrđuje se za razdoblje kraće od godine dana primjenom komfornog načina obračuna, a za razdoblje duže od godine dana primjenom proporcionalne metode.

Stoga visine zatezne kamate, kao što je navedeno, određena je Uredbom o visini stope zatezne kamate, pri čemu je prvostupanjski sud rješenjem o ovrsi pravilno utvrdio visinu stope zakonske zatezne kamate, na način kako je to navedeno u ovršnoj ispravi.

Kako zakonska zatezna kamata na neisplaćeni iznos glavnice teče od njezinog dospjeća pa do isplate, to prvostupanjski sud nije ni u mogućnosti izvršiti bilo kakav obračun kamate pri donošenju rješenja o ovrsi, jer zakonska zatezna kamata teče i nakon donošenja rješenja o ovrsi, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno naložio pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa da novčani iznos za koji je ovrha određena prenese ovrhovoditeljici.

Ukoliko je «FINA» Ispostava N. M., postupajući po rješenju o ovrsi, kako to tvrdi ovršenica, prenijela ovrhovoditeljici tražbinu u većem iznosu od one određene rješenjem o ovrsi, a iz razloga pogrešne primjene odredbi Zakona o zateznoj kamati, ovršenica stječe tražbinu prema ovrhovoditeljici po pravilima o stjecanju bez osnove, pri čemu bi i pravna osoba koja je provodila ovrhu, mogla biti odgovorna za štetu ako bi se utvrdilo da ovršenica ne može vratiti ono što je prenesno ovrhovoditeljici suprotno rješenju o ovrsi, odnosno suprotno prinudnim propisima Zakona o zateznoj kamati.

Obzirom na gore navedeno, ovaj sud ne nalazi osnovanim ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, ni pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega je žalbu ovršenice kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem odredbe čl. 380. ZPP-a u vezi sa čl. 19. OZ-a pobijano rješenje o ovrsi potvrditi.

U Varaždinu, dne 14.svibnja 2004.g.

S U D A C:

Vesna Benjak.v.r.