Rev-635/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 635/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja P.G. iz O., Z. …, kojeg zastupa punomoćnik R.C., odvjetnik u Z., protiv tužene O. iz O., koju zastupa punomoćnik D.H., odvjetnik u Z., radi primanja na rad, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 17. studenog 1992. godine poslovni br. Gž 6176/92, kojom je odbijena žalba tužene i potvrđena presuda Općinskog suda u Donjoj Stubici od 28. travnja 1992. godine poslovni br. P 173/92, u sjednici održanoj 23. veljače 1994. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija tužene O. odbacuje se kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Donjoj Stubici od 28. travnja 1992. godine poslovni br. P 173/92 suđeno je:

"Tužena je dužna primiti tužitelja na rad i to na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, te je dužna tužitelju naknaditi ovom parnicom prouzročeni trošak u iznosu od 5.000.- HRD, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 17. studenog 1992. godine poslovni br. Gž 6176/1992 odbijena je žalba tužene kao neosnovana i pobijana presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Pravovremenu i potpunu reviziju tužene sud prvog stupnja dostavio je temeljem čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP) na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.

Tužitelj na izjavljenu reviziju nije odgovorio, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa koji je preuzet na temelju čl. 1. toč. 1. Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti radnih odnosa i zapošljavanja koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni ("Narodne novine", br. 34/91 - dalje: ZOPRO) propisano je da

u

radnik koji nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog organa organizaciji ili ako taj organ ne donese odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, odnosno prigovora, ima pravo u idućem roku od 15 dana tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom.

Prema čl. 83. st. 2. spomenutog zakona zaštitu prava pred nadležnim sudom ne može tražiti radnik koji prethodno nije tražio zaštitu prava pred nadležnim organom u organizaciji, osim prava na novčano potraživanje.

U ovoj pravnoj stvari tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se naloži tuženoj radnoj organizaciji da primi tužitelja na rad i to na radne poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi.

Dakle, tužitelj kao radnik ne traži zaštitu prava koja bi mu bila povrijeđena konačnom odlukom nadležnog organa već tvrdi da tuženik ne postupa po odluci od 26.IX. 1990. godine br. 02-2977/90 koju je donio tuženik a prema kojoj radnik (tužitelj) ima pravo da po prestanku obavljanja funkcije iz toč. 1. ove odluke vrati u poduzeće u roku od 30 dana na isto radno mjesto odnosno na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi.

Tužitelj navodi da ga tuženik ne želi primiti na rad prema navedenoj odluci već da je tuženik donio odluku o poništavanju odluke o prekidu rada i mirovanju prava i obveza radnika P.G. (tužitelju) dana 31. svibnja 1991. godine br. 02-1495/1-1991, koja odluka tužitelju nije dostavljena.

Iz navedenog proizlazi da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o sudskoj zaštiti prava radnika iz radnog odnosa kakvu ima u vidu odredba čl. 83. ZOPRO. Naprotiv, po ocjeni ovog suda, radi se o zahtjevu koji tužitelj temelji na konačnoj odluci radne organizacije od 26. rujna 1990. godine kojom je utvrđeno pravo radnika da se vrati u poduzeće u roku od 30 dana po prestanku funkcije, a koje pravo tuženik tužitelju ne priznaje ne dozvoljavajući radniku da to pravo ostvari.

Dakle, radi se o zahtjevu za zaštitu zbog nezakonite radnje (čl. 67. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", br. 53/91 i izmjene br. 9/92) kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZUS).

Kako protiv odluka donesenih u postupku zaštite od nezakonitih radnji prema čl. 74. st. 5. ZUS-a revizija nije dopuštena, to je temeljem čl. 392. ZPP-a revizija tuženika odbačena kao nedopuštena.

U Zagrebu, 23. veljače 1994.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.