Rev-341/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 341/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. b. Z. d.d., Podružnica V., V., zastupanog po punomoćnici L. B., odvjetnici u V., protiv tuženika Š. P. iz Z., zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 2573/10-2 od 14. rujna 2010., kojim je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6414/06-18 od 15. prosinca 2009., u sjednici održanoj 3. rujna 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6414/06-18 od 15. prosinca 2009. naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku iznos 1.537,50 kn na ime parničnih troškova.

Povodom žalbe tužitelja rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2573/10-2 od 14. rujna 2010. preinačeno je prvostupanjsko rješenje, te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 940,00 kn na ime parničnih troškova, a odbijen zahtjev tuženika za naknadu mu parničnih troškova od strane tužitelja.

Protiv drugostupanjskog rješenja tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno materijalnopravno pitanje dosude troškova postupka za slučaj povlačenja tužbe nakon udovoljenju tužbenog zahtjeva, kada tužbenom zahtjevu nije udovoljio tuženik već netko treći, smatrajući ga važnim za odluku, a koje pravno pitanje da je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer da je o tom pitanju pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu zauzeo pravno shvaćanje suprotno onom Županijskog suda u Rijeci izraženog u rješenju broj Gž-3820/10 od 30. rujna 2010.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) primjenjuje na ovaj spor, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana primjerice ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Obrazlažući važnost pitanja u podnesenoj reviziji, revident ukazuje na navodno postojanje različite prakse o tom pitanju Županijskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Rijeci.

Odlučujući u ovom predmetu o zahtjevu za naknadu parničnih troškova, a nakon povlačenja tužbe od strane tužitelja, drugostupanjski sud je pošao od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je tužitelj tužbom (prethodno prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave) zatražio od tuženika kao jednog od solidarnih jamaca isplatu iznosa s osnova dospjelog a nepodmirenog kredita odobrenog korisniku kredita D. L.,

- da je tijekom trajanja tog postupka iznos utužene tražbine podmiren tužitelju isplatom od strane treće osobe – drugog jamca I. L., nakon čega

- da je tužitelj povukao tužbu, a kojem povlačenju se tuženik nije usprotivio, no zatražio naknadu parničnih troškova, baš kao što je to učinio i tužitelj u odnosu na tuženika,

te obvezao tuženika na naknadu parničnih troškova tužitelju smatrajući da je podmirenjem utužene tražbine od strane jednog od solidarnih dužnika, a nakon utuženja, zbog čega je povučena tužba prema tuženiku, su ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 414. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) za priznanje parničnih troškova tužitelju.

Županijski sud u Rijeci odlučujući o zahtjevu za naknadu parničnih troškova u predmetu Gž-3820/10 u svom rješenju od 30. rujna 2010. pošao je od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je tužitelj tužbom podnesenom protiv dva tuženika kao solidarnih dužnika potraživao isplatu glavnice,

- da je tijekom trajanja postupka tužitelj s jednim od tuženika sklopio nagodbu na temelju koje je tužitelju podmiren iznos utužene glavnice i troškovi zastupanja, zbog čega

- da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na oba tuženika,

te ocjenjuje da u takvim okolnostima, a kada jedan od tuženika koji nije sudjelovao u sklapanju nagodbe postignute između tužitelja i drugog tuženika, a nakon što je u odnosu na njega povučena tužba, ima pravo na naknadu parničnih troškova na temelju odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a.

Iz navedenog činjeničnog supstrata ova dva spisa predmeta zaključiti je da se ne radi o istovjetnim ni usporedivim činjeničnim ni procesnopravnim situacijama, zbog čega se ni pravno pitanje zbog kojeg je podnesena ova izvanredna revizija ne može ni smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 392. st. 2. u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 3. rujna 2013.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.