Rev-1282/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1282/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Miroslave Vekić,Vesne Milošević i Ivice Crnića kao članova vijeća,u građansko-pravnoj stvari tužitelja S. i K. D. iz S., koje zastupa punomoćnik I. F., odvjetnik iz V., protiv tuženika J. B. iz D.. M., P. L. iz N., J. B. i S. B. iz B., svi zastupani po punomoćniku P. V., odvjetniku iz N., radi ispunjenja pogodbe, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 17. siječnja 1991. posl. br. Gž-2/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Donjem Miholjcu od 28. veljače 1990.posl. br. P-13/90-4, u sjednici održanoj dana 16. listopada 1991.godine

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično je prihvaća revizija tuženih, djelomično se preinačuju presuda Okružnog suda Osijek od 17.siječnja 1991. godine posl. br. Gž-2/91-2 i presuda Općinskog suda u Donjem Miholjcu od 28. veljače 1990. g. posl. br, P-13/90-4. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim tužitelji traže da se utvrdi da su stekli pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 198 i 411 k.o. Š. što su tuženici dužni priznati.

Nalaže se tužiteljima da nadoknade tuženicima parnični trošak ovog postupka u ukupnom iznosu od 350 dinara u roku od 15 dana.

II.U ostalom dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu na izdavanje tabularne isprave koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti sudska presuda revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog Općinskog suda u Donjem Miholjcu od 28. veljače 1990.godine posl. br. P-13/90-4 suđeno je:

"Utvrđuje se da su tužitelji D. K. i S. iz Š. temeljem kuporodaje stekli pravo vlasništva nekretnina upisanih u z.k. ul. br. 198 i 411 k.o. Š., što su tuženici dužni priznati te tužiteljima izdati valjanu ispravu za z.k. prijenos prava vlasništva nekretnina, te da će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, kao i naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 395 dinara,sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja".

Presudom drugostepenog Okružnog suda u Osijeku od 17. siječnja 1991.godine posl. br. Gž-2/91-2 odbijena je žalba tuženih kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude reviziju su izjavili tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da sud reviziju prihvati,ukine pobijane presude i predmet vrati istom prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili da pobijane presude preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i tužitelje obveze na nadoknadu parničnog troška tuženicima uključujući i troškove revizionog postupka.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženih prvostepeni je sud temeljem odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske - u daljnjem tekstu: ZPP, dostavio na odgovor tužiteljima i na izjašnjenje nadležnom javnom tužiocu.

Tužitelji nisu odgovorili na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnio javni tužilac Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud ocjenjuje da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju re-vizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl.386. spomenutog zakona.

Takodjer nije ostvarena ni bitna povreda iz čl.354. st. 2. toč. 13. ZPP jer, suprotno navodima revidenta, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja prvostepene presude. Prema odredbi čl. 220. st. 2.ZPP sud je ovlašten odlučiti koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa i odlučiti da li će provesti dokaz saslušanjem stranaka ili ne. Kako suglasno odredbi čl. 264. st. 2. ZPP sud može odlučiti da izvede dokaz saslušanjem stranaka kad nema drugih dokaza ili kad unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica. U konkretnom slučaju nižestepeni su sudovi izvršili uvide u pismene ugovore o kupoprodaji te saslušali svjedoka odvjetnika S. dr F. koji je sastavljao kupoprodajne ugovore pa je postalo suvišno na iste okolnosti saslušavati stranke koje su relevantne činjenice iznijele u tužbi odnosno odgovoru na tužbu. Neosnovano revidenti navode da su nezakonitim postupanjem nižestepenih sudova uskraćene u izjašnjvanju stranaka. Ovo iz razloga što su se tuženici bilo osobno bilo po punomoćniku u toku cijelog postupka na ročištima na kojima su bili prisutni mogli izjašnjavati kako o navodima tužiteljima tako i postavljati pitanja svjedocima prilikom saslušanja svjedoka.

Neosnovana je i tvrdnja revidenta da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava pa da je time ostvaren revizioni razlog iz odredbe čl.385. st. 1. toč. 13. ZPP.

Prvostepeni je sud utvrdio, a drugostepeni je sud prihvatio utvrđenja prvostepenog suda iz kojih proizlazi:

- da je u ostavinskom predmetu kod prvostepenog suda pod posl. br. O-140/88 vođen ostavinski postupak iza pok. L. J. iz Š. s time da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju a na temelju zakona proglašeni nasljednici L. A. u 4/8 dijela, a J. B. u 1/8 dijela, P. L. u 1/8 dijela, J. B. u 1/8 dijela i S. B. u 1/8 dijela,

- da su ostavinsku imovinu u tom postupku sačinjavale nekretnine upisane u z.k.ul. br. 411 k.o. Š. u 1/2 dijela, s time da je kao naknadno pronađena imovina uručena istim nasljednicima i imovina koju predstavljaju nekretnine upisane u zk. ul. br. 198. k. o. Š.,

- da je u ostavinskom predmetu kod prvostepenog suda pod posl. br. O-52/88 voden ostavinski postupak iza pok. L. A. time da se pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju na temelju zakona proglašeni nasljednicima J. M., V. A., V. M. i V. J., koji su naslijedili nekretnine upisane u zk. ul. br. 411 k.o. Š. i to ½ ostaviteljičinih nekretnina,

- da je u tom postupku doneseno i rješenje o naknadno pronađenoj imovini kojom su istim nasljednicima uručene nekretnine iz zk. ul. br. 198 k.o. Š. u 4/8 dijela,

- da su kupoprodajnim ugovorom od 22.III 1988.godine M. J.,L. V., A. V., M. V., J. V. i L. P. prodali nekretnine i to kuće, okućnice i ostalih zgrada u Š., za cijenu od 4.900.000 starih dinara, kupcu S. D.,

- da su kupoprodajnim ugovorom od 28. studenog 1989. L. P., B. J., S. B. i J. B. kao prodavaoci izvršili prodaju nekretnina upisanih u zk. ul. br. 411 k.o. Š., a koje su se sastojale iz kč. br. 226/2 dvorište u selu sa 72 čhv, čk. br. 227/2 kod kuće sa 244 čhv zajedno sa postojećom kućom te nekretnine upisane u zk.ul. br.198 k.o. Š., a koje se sastoje od kč.br. 226/1 kuća i dvorište sa 161 čhv. i kč.br. 227/1 vrt kod kuće sa 523 čhv po cijeni od 1.225.000 dinara kupcima S. i K. D.,

- da je navedeni ugovor potpisan od kupaca i prodavaoca,

- da su tuženici upisani kao suvlasnici na spornim nekretninama u zemljišnim knjigama,

- da su stranke bile upoznate prilikom zaključenja ugovora da su ugovorom, uključene i naknadno pronađena imovina koja je uručena nasljednicima rješenjem o naknadno pronađenoj imovini koje je doneseno nakon zaključenja ugovora.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo u dijelu u kojem su ocijenili osnovanim tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave. Ovo iz razloga što su tuženici zaključili kao prodavaoci s tužiteljima kao kupcima pismene kupoprodajne ugovore kojima su predmet prodaje bile nekretnine navedene u izreci prvostepene presude pa im pripada pravo da od tuženih o ispunjenju ugovorne obveze traže predaju isprave podobne za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

Prodavaoc je svoje pravo vlasništva na nekretninama koje su bile predmet prodaje temeljena na pravomoćnim odlukama sudova donesenih u ostavinskim postupcima na temelju kojih je izvršen i upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

Sporna pitanja vezana uz nasljeđivanje nasljednika nasljednici su kao stranke u ostavinskim postupcima trebale raščistiti u tim postupcima pa ako to nisu učinile vezane su pravomoćnim odlukama suda kako u pogledu predmeta nasljeđivanja tako i u pogledu utvrđenja nasljednika i veličine nasljednih dijelova. Zbog toga se u ovom postupku ne mogu s uspjehom isticati prigovori da su neke nekretnine naslijedili nasljednici koji nemaju pravo na nasljeđivanje.

Zbog izloženog u tom dijelu nisu se ostvarili revizioni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti kao ni revizioni razlozi koje revidenti navode u reviziji pa je u tom dijelu revizija tuženih temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

Međutim, odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelji kao kupci traže da se utvrdi da su tužitelji stekli pravo vlasništva spornih nekretnina što da su tuženici dužni priznati, nižestepeni su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili osnovanim taj dio tužbenog zahtjeva. Ovo iz razloga što se temeljem odredbe čl.

33.Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima koji je preuzet na temelju čl. 1.Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("NN" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske - u daljnjem tekstu ZOVO) na temelju pravnog posla pravo vlasništva stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom. Tužitelji u ovom slučaju imaju ugovor o kupoprodaji kao pravni naslov stjecanja (titulus) no nemaju način stjecanja (modus) jer nisu upisani kao vlasnici u zemljišnim knjigama, pa još nisu stekli pravo vlasništva na spornim nekretninama.

Zbog navedenog je u tom dijelu temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP revizija tuženika prihvaćena i pobijana presuda preinačena na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2., 155. st. 1. i 154. st. 2. ZPP. Sud je tuženicima kao opravdan parnični trošak priznao troškove žalbenog i revizijskog postupka razmjerno uspjehu tuženih u protivljenju postavljenom zahtjevu time da se trošak odnosi na sastav žalbe i revizije pri čemu je visina troška utvrđena u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 16. listopada 1991.godine

Predsjednik vijeća:

Mladen Žuvela, v.r.