I Kž-91/2005-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, odlučujući o žalbi opt. E. Š. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 23. studenog 2004. godine, broj K-17/03, u sjednici održanoj dana 21. svibnja 2008. godine, u prisutnosti opt. E. Š. i njegovog branitelja A. K., odvjetnika iz S. B., te zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-91/2005-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Po čl. 122. st. 1. ZKP, opt. E. Š. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.034,00 kn.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 91/05-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, odlučujući o žalbi opt. E. Š. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 23. studenog 2004. godine, broj K-17/03, u sjednici održanoj dana 21. svibnja 2008. godine, u prisutnosti opt. E. Š. i njegovog branitelja A. K., odvjetnika iz S. B., te zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba opt. E. Š. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom opt. E. Š. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, te je na temelju istog zakonskog propisa, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. b) KZ-a, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.
Po čl. 122. st. 1. ZKP, opt. E. Š. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.034,00 kn.
Po čl. 132. st. 2. ZKP, oštećena tvrtka „N.“ d.d. u stečaju, sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućena je u parnicu.
Protiv te presude žalbu je podnio opt. E. Š., po branitelju A. K., odvjetniku iz S. B., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu čin da opt. E. Š. „oslobodi krivnje i kazne“, ili pobijanu presudu ukine i presudu preinači na na
I Kž 91/05-5
predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ali sada pred postupno izmijenjeno vijeće.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Po čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je proslijeđen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
O sjednici vijeća po čl. 374. st. 1. ZKP uredno je izviješten opt. E. Š. i njegov branitelj A. K., odvjetnik iz S. B., koji su sjednici vijeća i prisustvovali, a sjednici vijeća prisustvovala je i zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnja Lončar. Žalba nije osnovana.
Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
Prema žalitelju, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je pogrešno zaključio da je opt. E. Š. kao odgovorna osoba (predsjednik Uprave d.d. „N.“) za sebe prisvojio iznos od 180.000,00 kn, iako je opt. E. Š. taj novac prisvojio „iz krajnje nužde“ i isti taj novac trošio za potrebe tvrtke kojoj je bio na čelu, a iz razloga jer je žiro račun tvrtke bio blokiran, nisu se plaćali računi za struju, telefon…, i da bi opt. E. Š. oživio posao u dioničkom društvu kupio je utovarivač i motor za BMW, platio razne poslove vezane za prijevoz kamena – što je sve plaćeno sredstvima „I.“ (u iznosu od 180.000,00 kn), a osim toga, prema žalitelju, dioničko društvo „N.“ nije pretrpjelo nikakvu štetu, jer je ta tvrtka po osnovi neisplaćenih plaća njemu ostala dužna, daleko veći iznos nego je to 180.000,00 kn – pa smatra da time što je prvostupanjski sud propustio utvrditi sve relevantne okolnosti, nepotpuno utvrdio činjenično stanje i donio jednu nezakonitu presudu.
Suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je s razlogom otklonio navode obrane opt. E. Š. jer su ti navodi u suprotnosti s izvedenim dokazima u ovom kaznenom postupku.
Naime, nema nikakve dvojbe da je tvrtka „I.“ isplatila iznos od 180.000,00 kn na žiro račun odvjetnika F. M. (umjesto tvrtci „N.“ d.d.), a da je ovaj isti iznos, u gotovini, isplatio opt. E. Š.. Bez obzira na različite sadržaje iskaza opt. E. Š. u istrazi, u prigovoru protiv optužnice i na glavnoj raspravi, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je opt. E. Š. kao odgovorna osoba taj novac zadržao za sebe, jer je istovremeno prvostupanjski sud valjano utvrdio da u tvrtci „N.“ d.d. ne postoje niti jedan dokument iz kojeg bi proizlazilo da je opt. E. Š. bilo što plaćao za potrebe tvrtke „N.“ d.d. (svjedoci I. M., S. Š., J. T., N. D. – to dosljedno potvrđuju svojim iskazima), a prigovor opt. E. Š. da tvrtka „N.“ d.d. nije pretrpjela nikakvu štetu jer ta ista tvrtka njemu duguje daleko veći iznos novac po osnovi neisplaćenih plaća, nije relevantan za zaključak o šteti (radi se o različitim osnovama štete), a osim toga, opt. E. Š. tereti se zbog osobnog pribavljanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, što je također utvrđeno u smislu ostvarenja kaznenog djela iz čl. 337. st. 3. i 4. KZ-a, kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud, i na koje razloge se upućuje žalitelj.
I Kž 91/05-5
Prvostupanjski sud, isto tako, nije nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer svjedoci D. B. i M. R. imaju saznanja o „utovaru FAP-ovog motora“, ali nemaju saznanja da bi taj motor kupio opt. E. Š. za potrebe tvrtke „N.“ d.d. i to sredstvima tvrtke „I.“.
Zbog toga prvostupanjski sud i nije nepotpuno utvrdio činjenično stanje a niti je povrijedio kazneni zakon na štetu opt. E. Š., kako se to navodi u žalbi žalitelja.
Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud zbog „velikog broja olakotnih okolnosti“ prema opt. E. Š. trebao primijeniti uvjetnu osudu, a ne ga osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora, jer i prema mišljenju Vrhovnog suda, tek će se kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci ostvariti sve svrhe kažnjavanja predviđene u zakonu, kako to ističe prvostupanjski sud i na koje razloge se upućuje žalitelj.
Kako razlozi žalbe nisu ostvareni, i kako ispitivanjem pobijane presude nisu uočene povrede na koje Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, to je po čl. 387. st. 1. ZKP, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 21. svibnja 2008. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Zdravko Stojanović, v.r.
Senka Klarić-Baranović, v.r.