Gž R-498/2018-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-498/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda mr. sc. Dražanu Penjaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz S., OIB: …, zastupan po punomoćnici M. B. B., odvjetnici u S., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-668/17 od 8. veljače 2018., dana 11. lipnja 2018.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja i tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-668/17 od 8. veljače 2018. u dijelu pod točkom I. izreke, dijelu točke II. izreke preko iznosa od 7.563,50 kuna u kojem dijelu nije prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 9.213,36 kuna sa pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u točki I. izreke te na ime troškova postupka naloženo je tužitelju da isplati tuženoj iznos od 7.563,50 kuna.

Protiv ove presude žale se tužitelj i tuženik.

Tužitelj pobija presudu u dijelu odluke o troškovima postupka. Predlaže da se odluka u tom dijelu preinači.

Tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači, a podredno ukine te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije dat.

Žalba tužitelja i tuženika jesu neosnovane.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji je tužitelju manje isplaćen zbog privremene spriječenosti za rad.

Između parničnih stranaka nije sporno:

- da je tužitelj bio privremeno spriječen za rad u periodu od rujna 2008. do siječnja 2009.;

- da mu je u tom periodu obračunata i isplaćena plaća u postotku od 70% njegove osnovne plaće.

Sporno je između parničnih stranaka :

- je li obračun plaće trebalo izvršiti u postotku od 70% ili 85% od njegove osnovne plaće ili prosječne plaće.

Iz sadržaja nalaza i mišljenja vještaka je razvidno da je vještak vršio obračun plaće uvažavajući osnovnu plaću i postotak od 85% kao i 70% od osnovne plaće na teret HZZO-a.

Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio obračun sačinjen po vještaku financijske struke (list 86 – 91 spisa) i to na bazi osnovne plaće tužitelja i od tako utvrđene osnovice obračunao osnovicu od 85%.

Na prigovor tužene (list 108 spisa) na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, vještak je dao dopunu nalaza i mišljenja kojim je argumentirano otklonio sve prigovore tužene kao i na ročištu za glavnu raspravu od 13. prosinca 2013. (list 116 spisa).

Žalbenim navodima tužena opetovano ističe prigovor koji je sud valjano raspravio i utvrdio njihovu neutemeljenost.

Odredbom članka 41. stavka 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike definiran je pojam osnovne plaće i vještak financijske struke se kretao u tako određenim granicama prilikom izrade vještva.

Za meritum ovoga spora nije od značaja što je odredbom Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 85/06, 118/16, 117/07, 35/08 i 150/08) tužitelju pripadala naknada plaće u visinu od 70%, koji iznos se isplaćuje na teret HZZO-a, jer to je minimalni iznos koji pripada tužitelju, ali ne postoji zapreka da poslodavac na teret svojih sredstava isplati razliku iznosa od 70% - 85%, što tužena neutemeljeno osporava, a koje pravo tužitelja se temelji na odredbi članka 49. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio srazmjerni uspjeh stranke u sporu, nužne troškove koje je imala svaka stranka, pa nakon utvrđenog prijeboja međusobnih potraživanja, pravilno naložio tužitelju da isplati tuženiku 7.563,50 kuna pozivom na članak 154. stavak 2. ZPP-a.

Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem članka 368. stavka 1. i članka 380. točke 2., ZPP-a.

U Splitu 11. lipnja 2018.

Sudac:

mr. sc. Dražan Penjak, v. r.