II Kž-167/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 167/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća te mr. sc. Branka Brkića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. S. F., zbog kaznenih djela iz čl. 91. toč. 8. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9. ožujka 2012. broj Kv-I-10/12-4 (K-2/12), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. ožujka 2012.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. S. F. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. S. F., zbog kaznenih djela iz čl. 91. toč. 8. u vezi s čl. 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje u tekstu: KZ), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje u tekstu: ZKP/08).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik osobno i po branitelju M. U., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da mu se ukine istražni zatvor uz primjenu druge blaže mjere.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj se u uvodu žalbe poziva na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i povredu kaznenog zakona, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je pobijano rješenje ispitano sukladno odredbi

II Kž 167/12-4

čl. 494. st. 4. ZKP/08 i pritom nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Neosnovano optuženik osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud ispravno i potpuno utvrdio da i dalje egzistiraju razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela proizlazi iz potvrđene optužnice, kako to s pravom utvrđuje prvostupanjski sud. Bitno je naglasiti da se ovdje radi o postojanju osnovane sumnje, kao općoj pretpostavci za određivanje (i produljivanje) istražnog zatvora, dok će o kaznenoj odgovornosti optuženika biti odlučeno pravomoćnom presudom. Prema tome, žalbeni navodi kojima se pobija zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje i tvrdi da se radi o blažim djelima, nisu od utjecaja prilikom preispitivanja rješenja o produljenju istražnog zatvora. Naime, činjenična pitanja i kaznena odgovornost optuženika utvrđivat će se u daljnjem tijeku postupka.

Osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik puštanjem na slobodu mogao nastaviti s činjenjem kaznenih djela proizlaze iz okolnosti njegove dosadašnje višestruke osuđivanosti zbog različitih kaznenih djela, kao i iz kriminalne količine za koju se tereti podignutom optužnicom.

Prema izvatku iz kaznene evidencije optuženik je osuđivan u četiri navrata, pa je očito da do sada izrečene kazne nisu ostvarile svrhu specijalne prevencije. Naime, neovisno o eventualnoj rehabilitaciji za kazneno djelo iz čl. 99. st. 1. KZ-a, podaci iz kaznene evidencije ukazuju na to da je optuženik osuđivan između ostalog i zbog kaznenih djela sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti i prijetnje. Upravo osuđivanost zbog kaznenih djela s elementima nasilja, u vezi sa optužbom za tri teška kaznena djela počinjena na štetu policijskih službenika, ukazuje na postojanje konkretne i neposredne opasnosti da bi optuženik puštanjem na slobodu mogao ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela.

Prema tome, pravilno je i na zakonu utemeljeno prvostupanjski sud produljio istražni zatvora protiv optuženika iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 kao nužne i jedine prikladne mjere za otklanjanje iteracijske opasnosti. Ovakav zaključak nije doveden u pitanje niti time što je u drugom predmetu doneseno rješenje o upućivanju optuženika na izdržavanje kazne zatvora, na što se ukazuje u žalbi, budući da istražni zatvor u kaznenom predmetu koji je u tijeku ima prednost pred izdržavanjem kazne, na koju će optuženik uostalom nastupiti čim mu bude ukinut istražni zatvor u ovom predmetu. Osim toga, svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne bi mogla ostvariti niti blažim mjerama kako to u žalbi neosnovano predlaže optuženik.

Nadalje, optuženik u žalbi ukazuje na to da je o istražnom zatvoru, prema zapisniku sa održanog ročišta i prema pobijanom rješenju odlučivalo vijeće u istom sastavu, ali da se u uvodu zapisnika i rješenja navode različite predsjednice vijeća. Međutim, kako je i u potpisu zapisnika navedena ista predsjednica vijeća kao i u uvodu prvostupanjske odluke, to se kod uvoda zapisnika očito radi o omašci u pisanju, koja ne utječe na zakonitost rješenja, niti je sastav suda time doveden u pitanje. Optuženik nadalje u žalbi ukazuje da mu je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju naveo pogrešne osobne podatke, na što je već ukazao i optužnom vijeću (misleći prije svega na stručnu spremu), a ističe i svoje zdravstvene

II Kž 167/12-4

probleme i ispriku oštećenicima. Takvim, prigovorima nije doveo u sumnju pobijanu odluku, tim više što mu se odgovarajuća zdravstvena skrb može pružiti i u okviru zatvorskog sustava, a isprika oštećenicima moći će se uzeti u obzir u slučaju eventualne osuđujuće presude, prilikom odmjeravanja kazne.

Slijedom svega navedenoga, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 30. ožujka 2012.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v.r.

Mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.