Rev-1352/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1352/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.Đ. iz Ž., ... , koga zastupa punomoćnik L.L., odvjetnik u Ž., protiv tužene M.Đ. iz Ž., ... , koju zastupa punomonik S.B., odvjetnica u Ž., radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 8. prosinca 1994. br. Gž 1946/94-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Županji od 14. lipnja 1994. br. P 447/93-12, u sjednici održanoj 8. rujna 1998.,

presudio i riješio je:

Djelomično se revizija odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presude Županijskog suda u Osijeku od 8. prosinca 1994. br. Gž 1946/94-2 i Općinskog suda u Županji od 14. lipnja 1994. br. P 447/93-12 ukidaju u dijelu kojim je utvrđeno da je tužena suvlasnica u 3/25 dijela, a tužitelj suvlasnik u 22/25 dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 1205 k.o. Gradište i u odluci o parničnom trošku (st. 3. i 4. izreke prvostupanjskog suda i odgovarajući dio drugostupanjske presude), te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužene (protutužiteljice), te potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je podijeljenja bračna stečevina stranaka na način da je:

- tužitelj utvrđen suvlasnikom u 3/4 dijela, a tužena u 1/4 dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 460 i 461 k.o. Županja (kuća, dvorište i oranice) - st. 1. prvostupanjske presude,

- tužitelj utvrđen suvlasnikom u 2/3 dijela, a tužena u 1/3 dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 1403 k.o. Županja (kuća i dvorište) - st. 2. prvostupanjske presude,

- tužitelj utvrđen suvlasnikom u 22/25 dijela, a tužena u 3/25 dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 1205 k.o. Gradište (oranica Poljica) - st. 3. prvostupanjske presude i

- da svaka stranka snosi svoje troškove (st. 4. prvostupanjske presude).

Protiv drugostupanjske presude tužena je pravovremeno izjavila reviziju zbog - svih zakonskih razloga - te predlaže da se obje presude ili ukinu i vrati predmet na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja ili preinače tako da se utvrdi da je ona suvlasnik nekretnina u većem dijelu (2/5 odnosno 1/3 dijela).

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Stranke su bile bračni drugovi (u braku bez djece) od 1963., a živjeli su zajedno do prekida bračne zajednice 1987. godine, dok su razvedeni 1990. godine.

Nije sporno da su predmetne nekretnine stečene za trajanje braka i bračne zajednice stranaka, da su u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici nekretnina u k.o. Županja svaki u 1/2 dijela, a da je onih u k.o. Gradište upisan kao samovlasnik tužitelj. Predmetni spor je dioba bračne tečevine, nekretnina koje su stranke stekle (kupili, sagradili i dogradili) do trajanja bračne zajednice.

Nije sporno da je tužitelj, kao vlasnik nekretnina u Bosni (njegova posebna imovina) iste prodao (za tadašnjih 1,200.000 dinara) i da su iza toga kupljene nekretnine L. stan (zk.ul.br. 460 i 461 k.o. Županja) za iznos od 2,300.000 tadašnjih dinara, da su dio L. stana (7 placeva - gradilišta) prodali i sagradili kuću u ulici P.S. u Ž. (uložak br. 1403 k.o. Županja), da je tužitelj radio povremeno (u Njemačkoj 3 mjeseca, u mlinu 6 mjeseci, u šećerani 3 godine i radio kao konobar godinu i pol dana), a tužena je obavljala kućne poslove, hranila stoku i obrađivala vrt.

Sudovi su utvrdivši iz nespornih činjenica i iskaza stranaka i svjedoka, polazeći od činjenice da je prva kupnja nekretnina većim dijelom plaćena iz sredstava ostvarenih prodajom nekretnina u Bosni (koja su bila posebna imovina tužitelja) ocjenili i utvrdili da su stranke suvlasnici nekretnina u k.o. Županja i to tužitelju 3/4 i 2/3 dijela, a tužena u preostalom dijelu, dakle u 1/4 odnosno 1/3 dijela tih nekretnina.

Za takova utvrđenja i udjele stranaka u imovini stečenoj u braku sudovi su dali valjane, opširne i dobro obrazložene razloge koje se temelje na provedenim dokazima i uz razloge koji nisu dovedeni u sumnju navodima revizije, ukoliko se ona odnosi na taj dio nekretnina (st. 1. i 2. odluke prvostupanjskog suda).

Sudovi su analizirali i potkrijepili računicom koliko je koja od stranaka doprinjela stjecanju bračne imovine posebno cijenili tužiteljev doprinos u novčanim sredstvima dobivenih od prodanih nekretnina u Bosni, i u postupku nižestupanjskih sudova nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka niti se na taj dio odluke pogrešno primjenili materijalno pravo (Zakona o braku i porodičnim odnosima, "Narodne novine", broj 51/89).

Osnovano međutim revident pobija valjanost i zakonitost odluke o suvlasničkim udjelima nekretnina iz st. 3. odluke prvog suda (k.o. Gradište). Nije jasno i ne može se ispitati kako su sudovi došli do omjera suvlasništva od 22/25 u korist tužitelja i 3/25 dijela u korist tužene.

Navodeći u obrazloženju za ovaj dio odluke da se polovica priznaje tužitelju zbog njegovih prihoda ostvarenih vlastitim radom, pa da se "suvlasnički dio tužene umanjuje za 1/2 dijela" (znači da preostala polovica ide na jednake dijelove strankama) nije jasno kako su sudovi došli do priznanja tužitelja tuženoj samo 3/25 dijela.

U zk. izvadku (list 28) nekretnina za k.o. Gradište tužitelj je zemljišno knjižni samovlasnik, a drugostupanjski sud navodi u obrazloženju svoje odluke (str. 2. st. 9.) da je "...tužitelj uknjižen kao suvlasnik u zemljišnoj knjižbi", što nije točno i ne stoji.

Kako je dakle ovaj dio odluke nejasan i suprotno utvrđenim činjenicama (ispravama) koje se nalaze u spisu, to se ova odluka ne može ispitati i ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku zbog čega je trebalo ovaj dio odluke ukinuti i riješiti kao u izreci (čl. 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 8. rujna 1998.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)