I Kž-267/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 267/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. K. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika S. K. i D. P., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 23. siječnja 2004. godine, br. K-38/03, u sjednici održanoj dana 7. rujna 2005. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e :

I. Povodom žalbi državnog odvjetnika i opt. S. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni te izriče da je opt. S. K. djelom opisanim u toč. 1. izreke te presude počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st.2. Kaznenog zakona (NN 110/97) u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN 129/00) i u svezi čl. 33. st. 1. KZ, pa se za to kazneno djelo na temelju čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona i čl. 33. st. 2. KZ, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika, opt. S. K. i opt. D. P. i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Koprivnici, presudom od 23. siječnja 2004. godine br. K-38/03, proglasio je krivim opt. S. K. i D. P., zbog kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, opt. S. K. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga u pokušaju iz čl. 173. st. 2. u svezi čl. 33. st. 1. KZ i na temelju čl. 173. st. 2. i čl. 33. st. 2. uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. KZ, osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca, a opt. D. P. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 6. u svezi st. 5. KZ i na temelju čl.

I Kž 267/04-3

173. st. 6. uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. KZ izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca, te na temelju čl. 67. KZ primijenio uvjetnu osudu, time da je izvršenje izrečene kazne odgodio na vrijeme od jedne godine pod uvjetom da u tom roku optuženik ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku ZKP) optuženici su oslobođeni plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP.

Optuženik M. M. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabom opojnih droga iz čl. 173. st. 5. KZ.

Na temelju čl. 123. st. 1. u svezi čl. 119. st. 2. KZ toč. 1. – 5. ZKP u odnosu na ovog optuženika troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda ukine u oslobađajućem dijelu i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a preinači u odluci o kaznenim sankcijama u odnosu na optuženike K. i P. i da im se izreknu istovrsne više kazne.

Optuženik S. K. žali se po branitelju Ž. P. odvjetniku iz K. zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izreke blaža kazna time da se ista s njegovim pristankom zamijeni radom za opće dobro na slobodi.

Optuženik D. P. žali se po branitelju G. R. odvjetniku iz K. iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 4. svibnja 2004. godine br. KŽ-DO-778/04, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na osuđujući dio presude

Optuženik P. ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP navodeći da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, jer sud nije utvrdio činjenično stanje, što je u stvari žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

S obzirom da je prvostupanjski sud dao razloge za sva svoja utvrđenja nije ostvarena navedena postupovna povreda u tom dijelu, kao niti u dijelu koji se odnosi na navod da je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude.

I Kž 267/04-3

Žalitelj ne obrazlaže u čemu bi se sastojala ta povreda, a ono što navodi o davanju droge opt. M. i činjeničnom opisu iz toč. 3. izreke pobijane presude je nerazumljivo i bespredmetno budući da se ta inkriminacija ne odnosi na opt. P. već isključivo na opt. M. za koje djelo je on oslobođen od optužbe.

Optuženiku P. se ne stavlja na teret niti da bi davao drogu na uživanje opt. M., u kom pravcu je korigiran činjenični opis, što je i obrazloženo u pobijanoj presudi, a što žalitelj propušta uočiti, pa se stoga neosnovano u žalbi na to poziva ukazujući na nedostatke kojih u pobijanoj presudi nema, budući činjenični opis niti ne sadrži ono što žalba tvrdi.

Optuženik P. nalazi ostvarenom i postupovnu povredu iz čl. 367. st. 3. ZKP koju ne obrazlaže, a ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi bila ostvarena, kao niti koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Nije osnovana žalba opt. P. niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja budući prvostupanjski sud nedvojbeno utvrđuje da optuženik marihuanu, koja je preostala od jednog ranijeg konzumiranja i koju je tada donio opt. M., odnosi sa sobom, svojoj kući, da bi je nakon proteka izvjesnog vremena donio u stan opt. K. i dao na konzumiranje njemu, G. i maloljetnom R., što žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno. Na temelju utvrđenja da droga koju je opt. P. dao na trošenje potječe od droge koju je ranije u iste svrhe dao opt. M. i iz koje je opt. K. izdvojio sjemenke i posadio ih, a vještačenjem je utvrđeno da se radi o marihuani, opravdano prvostupanjski sud zaključuje o vrsti droge koja je trošena, što je potvrdio i sam optuženik u obrani koju je dao u istražnom postupku.

S obzirom da iz obrane opt. K. koju je prvostupanjski sud u cijelosti prihvati i koja je suglasna provedenim dokazima, proizlazi da je inkriminirane zgode marihuanu konzumirao i maloljetni R., neosnovan je žalbeni prijedlog za njegovo saslušanje zbog toga činjenično stanje nije niti nepotpuno utvrđeno.

Iako se žali iz svih žalbenih osnova, opt. P. ne obrazlaže žalbeni osnov povrede kaznenog zakona.

Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je našao da je kazneno djelo iz toč. 1. počinjeno nakon donošenja i stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN br. 129/00) kojim je u čl. 25. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ izmijenjena zapriječena kazna i ona je sada od jedne do 12 godina zatvora. Prvostupanjski sud je propustio djelo označiti kao u izreci ove presude, s obzirom da još nije objavljen pročišćeni tekst kaznenog zakona, koji bi dozvoljavao pravnu oznaku kao u pobijanoj presudi.

Druge povrede zakona na štetu optuženika nisu nađene.

I Kž 267/04-3

Zbog odluke o kaznenim sankcijama žali se državni odvjetnik smatrajući da opt. K. nije u dovoljnoj mjeri cijenjen broj stabljika indijske konoplje od kojih se može dobiti velika količina marihuane i ostvariti znatna imovinska korist, a opt. P. da davanje marihuane na uživanje može stvoriti ovisnost sa svim pogubnim posljedicama koje iz toga proizlaze.

Optuženik K., pak u tom dijelu žalbe ukazuje na svoje teško djetinjstvo, boravak na ratištu i unatoč tome uredan život budući je zaposlen i svojim radom osigurava egzistenciju.

Optuženik P. ne obrazlaže taj žalbeni osnov.

Navedene žalbe zbog odluke o kaznenim sankcijama nisu osnovane, budući je prvostupanjski sud utvrdio i pravilno ocijenio sve činjenice od utjecaja na odabir vrste i visine kaznenopravne sankcije, cijeneći opt. K. kao olakotno iskazanu samokritičnost i izraženo kajanje, raniju neosuđivanost, loše materijalne prilike, činjenicu da je u radnom odnosu što znači da je socijalno adaptiran i nekonfliktnog ponašanja, što s obzirom na njihov značaj cijeni kao posebno izražene okolnosti, a imajući u vidu i da je djelo ostalo u pokušaju, unatoč otegotnih okolnosti i to upravo onih na koje ukazuje žalba državnog odvjetnika, osuđuje ga na kaznu, koju prihvaća i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazeći da će se njome u konkretnom slučaju ostvariti svrha kažnjavanja.

Ukoliko je optuženik prekršajno kažnjen za isto djelo, na što se poziva žalba, uračunat će mu se novčana kazna u kaznu zatvora za kazneno djelo, ako opis tog djela odgovara prekršaju zbog kojeg je izrečena kazna, a u skladu s čl. 63. KZ. Nema zapreke da se to učini posebnim rješenjem na temelju čl. 167. ZKP.

Nije osnovana niti žalba opt. P. zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji s obzirom da je u odnosu na optuženika zbog svih olakotnih okolnosti primijenjena uvjetna osuda, kao mjera upozorenja, jer sve subjektivne i objektivne okolnosti počinjenog djela i ličnost optuženika kao počinitelja, opravdavaju njenu primjenu, a izrečenu kaznu i rok u kojem se ta kazna neće izvršiti ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo, ovaj sud nalazi primjerenima, protivno žalbi državnog odvjetnika.

Iz navedenih razloga nisu osnovane žalbe zbog odluke o kaznenopravnim sankcijama.

U odnosu na oslobađajući dio presude

Državni odvjetnik u žalbi zbog povrede kaznenog zakona smatra da je davanjem droge od strane opt. M., opt. P., ostvareno bitno obilježje kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 5. KZ, koje se optuženiku inkriminira i da je sama inkriminacija iscrpljena u činu davanja.

U navedenom državni odvjetnik nije u pravu, jer činjenični opis kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ ne sadrži sve potrebne elemente bića tog kaznenog djela.

Naime, modaliteti počinjenja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 5. KZ su navođenje drugoga na trošenje opojne droge, davanje opojne droge drugome da ju troši on ili druga osoba, stavljanje na raspolaganje prostorija radi trošenja opojne droge, ili na drugi način omogućavanje drugome trošenja opojne droge. Niti jedna od tih radnji ne proizlazi iz

I Kž 267/04-3

činjeničnog opisa odnosno u činjeničnom opisu nisu navedene činjenice i okolnosti koje čine obilježje inkriminiranog kaznenog djela. Samo davanje droge drugome ne podrazumijeva, samo za sebe, da je droga dana radi trošenja, jer je mogla biti dana i iz drugih razloga kao npr. da ju drugi baci, uništi ili slično, čime ne bi bilo ostvareno odnosno kazneno djelo. Dakle, budući u opisu djela u izreci pobijane presude (točka 3.) ne postoje elementi bića kaznenog djela koje se opt. M. inkriminira, opravdano ga je prvostupanjski sud oslobodio od optužbe, a na temelju čl. 354. toč. 1. ZKP, što bi proizlazilo iz obrazloženja pobijane presude, iako u izreci nije navedeno na temelju koje točke čl. 354. se optuženika oslobađa od optužbe.

Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, i isti pukom tvrdnjom državnog odvjetnika da je sama inkriminacija iscrpljena u činu davanja, nije s uspjehom osporena.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog povrede zakona u odnosu na oslobađajući dio presude.

Stoga je na temelju čl. 387. i čl. 390. st. 1. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 7. rujna 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.