Revr-75/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-75/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Gordane Matasić-Špoljarić, mr.sc. Andrije Erakovića i mr.sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E.R. iz P., koju zastupa punomoćnik B.Š., odvjetnik iz P., protiv tuženika P. d.d. P., kojeg zastupa M.B., odvjetnik iz P. i A.D., vlasnika caffe bara "T. " iz P., kojeg zastupa punomoćnik I.K., odvjetnik iz P., radi utvrđenja, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tuženika P. d.d. P., protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1260/00 od 13. rujna 2002. godine, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P-825/99 od 23. lipnja 2000. godine, u sjednici održanoj dana 17. srpnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja tako što je tužbeni zahtjev da je tuženik A.D. dužan tužiteljicu vratiti na posao odbijen kao neosnovan, a i zahtjev za isplatu na ime naknade plaće za razdoblje od 8.6.1996. do 1.2.1997. godine. Prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužiteljici kod tuženika A.D. nezakonito prestao radni odnos i u dijelu u kojem je tuženicima naloženo da solidarno plate tužiteljici na ime naknade plaće za razdoblje od lipnja 1995. do ožujka 1996. godine po 700,00 kuna mjesečno, a za razdoblje od travnja 1996. do siječnja 1997. godine po 800,00 kuna mjesečno sa zateznim kamatama.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik P. d.d. P. u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je obvezan na isplatu naknade plaće (700,00 kuna mjesečno od lipnja 1995. do ožujka 1996. godine i 800,00 kuna od travnja 1996. do siječnja 1997. godine, dakle ukupno 15.000,00 kuna) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju, a nadležni državni odvjetnik, kome je revizija dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91 i 91/92 i 112/99, dalje: ZPP), nije se izjasnio o sadržaju revizije.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 112/99 – dalje: ZID ZPP), koji je stupio na snagu 6. studenog 1999. godine, izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. ZPP, tako da u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kuna.

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude u konkretnom slučaju iznosi 15.000,00 kuna. U smislu čl. 10. st. 3. ZID ZPP o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda, koja je donesena nakon stupanja na snagu toga Zakona, rješava se po tom Zakonu.

U ovom slučaju pobijana drugostupanjska presuda donesena je 13. ožujka 2002. godine, (nakon stupanja na snagu ZID ZPP), pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora propisana izmijenjenom odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, dakle, traži se da prelazi 100.000,00 kuna.

Stoga je temeljem čl. 392. ZPP revizija odbačena kao nedopuštena.

U Zagrebu, 17. rujna 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Voditelj Otpremne pisarnice

Štefica Klepac