Revr-1628/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1628/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Mirjane Magud, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. T. iz P., zastupane po punomoćnici L. Š., odvjetnici u P., protiv I-tuženika G. I. N. d.o.o. sa sjedištem u P., i II-tuženika G. I. d.o.o. sa sjedištem u P., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i dr., odlučujući o reviziji I-tuženika G. I. N. d.o.o. protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-82/12-2 od 2. travnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-890/11-11 od 19. rujna 2011., u sjednici održanoj 15. ožujka 2016.,

p r e s u d i o j e:

Revizija I-tuženika G. I. N. d.o.o. protiv presude Županijskog suda u Puli-Poli poslovni broj Gž-82/12-2 od 2. travnja 2012. odbija se kao neosnovana u dijelu kojim je u odnosu na tog tuženika potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 890/11-11 od 19. rujna 2011. u izreci pod točkama I., II. i IV. prvostupanjske presude.

r i j e š i o j e:

Revizija I-tuženika G. I. N. d. o. o. odbacuje se kao nedopuštena u dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Puli-Poli poslovni broj Gž-82/12-2 od 2. travnja 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-890/11-11 od 19. rujna 2011. u dijelu pod točkom III. izreke.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu tužiteljici T. A. nedopušten te se poništava odluka 1. tuženika G. I. n. d.o.o. P. od 1. ožujka 2010. kojom se otkazuje Ugovor o radu tužiteljici s ponudom sklapanja izmijenjenog ugovora o radu broj ...

II. Utvrđuje se da su i dalje na snazi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj ... od 30. ožujka 2007. sklopljen između tužiteljice T. A. i 2. tuženika G. I. d.o.o. P., a preuzet po 1. tuženiku G. I. N. d.o.o. P. Odlukom br. ... od 1. ožujka 2010.

III. Utvrđuje se da je ništetna odluka prvotuženika G. I. n. d.o.o. P. broj ... od 1. ožujka 2010. kojom se otkazuje Kolektivni ugovor drugotuženika G. I. d.o.o. P. čija se primjena kod prvotuženika G. I. n. d.o.o. temeljila na odredbi čl. 133. st. 12. Zakona o radu.

IV. Nalaže se tuženicima G. I. N. d.o.o. P. i G. I. d.o.o. P. da solidarno isplate tužiteljici bruto iznos od 1.309,01 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena tekućoj od 11. ožujka 2010. do isplate, sve u roku od 8 dana.

V. Nalaže se tuženicima G. I. N. d.o.o. P. i G. I. d.o.o. P. da solidarno naknade tužiteljici prouzročeni joj trošak postupka u iznosu od 3.075,00 kn u roku od 8 dana.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba I-tuženika G. I. N. d.o.o. (u daljnjem tekstu: I-tuženik) i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio I-tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, u daljnjem tekstu: ZPP) i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u drugostupanjskom postupku. Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva odnosno odbacivanje dijela tužbe.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija I-tuženika nije osnovana u dijelu u kojem se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja u odnosu na I-tuženika, osim u dijelu pod točkom III. izreke, a u kojem dijelu je revizija nedopuštena.

Prema odredbi članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i članka 373.b ovog Zakona.

U konkretnom slučaju predmet spora tužbenog zahtjeva istaknutog pod točkom III. izreke prvostupanjske presude je utvrđenje ništetnosti odluke I-tuženika kojom se otkazuje Kolektivni ugovor II-tuženika. Dakle, u konkretnom slučaju ne pobija se odluka o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili utvrđenja postojanja radnog odnosa. Zato se ne može primijeniti odredba članka 382. stavak 1. točka 2. ZPP-a, prema kojoj bi revizija u odnosu na taj dio drugostupanjske presude bila uvijek dopuštena, bez obzira na vrijednost predmeta spora.

U takvoj se situaciji dopuštenost revizije ocjenjuje prema vrijednosnom kriteriju (članak 382. stavak 1. točka 1. ZPP-a).

Prema odredbi članka 40. stavak 2. ZPP-a kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. U konkretnom slučaju tužiteljica u tužbi nije naznačila vrijednost predmeta spora niti je to utvrdio sud prema članku 40. stavak 4. ZPP-a. Stoga se smatra, na temelju članka 40. stavak 5. ZPP-a, da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

Budući vrijednost predmeta spora pobijane presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na I-tuženika u dijelu pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude, kojim je tužiteljica zahtijevala utvrđenje ništetnosti odluke I-tuženika kojom je otkazao Kolektivni ugovor II-tuženika ne prelazi propisani iznos od 200.000,00 kn to revizija I- tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude u tom dijelu nije dopuštena.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 392. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U preostalom dijelu ovaj sud je na temelju odredbe članka 392.a stavak 1. ZPP-a ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno neobrazloženoj tvrdnji revidenta, pobijanom presudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. U pobijanoj drugostupanjskoj, kao i u prvostupanjskoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu u međusobnom proturječju, a ne postoji niti proturječje između onog što se u razlozima pobijane drugostupanjske presude i prvostupanjske presude navodi o sadržaju zapisnika i iskazima danim u postupku te samih zapisnika. Dakle, nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Iako I-tuženik u reviziji navodi da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pretežni revizijski navodi svode se na osporavanje pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu mogle biti uzete u razmatranje. To stoga što reviziju, u smislu odredbe članka 385. ZPP-a, nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenom odluke I-tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu te da se tuženicima naloži isplata razlike plaće.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužiteljica s II-tuženikom zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. ... za obavljanje poslova radnog mjesta starijeg fotoreportera,

- da je Uprava I-tuženika 1. ožujka 2010. donijela odluku kojom utvrđuje da se ugovori o radu radnika II-tuženika navedeni u popisu te odluke smatraju prenesenim na I- tuženika kao novog poslodavca te da se na radnike čiji su ugovori o radu preneseni nastavlja primjenjivati Kolektivni ugovor II-tuženika,

- da je Uprava I-tuženika 1. ožujka 2010. donijela odluku kojom se tužiteljici otkazuje ugovor o radu zbog gospodarskih razloga - potrebe smanjenja troškova poslovanja (poslovno uvjetovani otkaz) s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za isto radno mjesto, s izmjenom koja se odnosi na visinu plaće - smanjenje plaće,

- da kod II-tuženika u trenutku prenošenja ugovora o radu nije bilo utemeljeno radničko vijeće, ali da je funkciju sindikalnog povjerenika za novinare kod II-tuženika obnašao B. Ž., čiji je ugovor o radu također preuzet kod I-tuženika, a da je sindikalni povjerenik za grafičare bio D. K. čiji ugovor o radu nije preuzet od strane I-tuženika,

- da je I-tuženik bio registriran kao pravni subjekt, ali da do 1. ožujka 2010. nije poslovao, osim povremeno s ciljem održavanja pravnog subjektiviteta,

- da su I-tuženiku u trenutku preuzimanja radnika II-tuženika bile poznate sve financijske obaveze iz ugovora o radu koje je odlučio preuzeti, kao i cjelokupna financijska situacija II-tuženika,

- da se tuženici prilikom donošenja pobijanih odluka nisu savjetovali sa sindikalnim povjerenikom,

- da tužiteljici nije isplaćena razlika plaće za veljaču 2010.

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava - odredbi Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, u daljnjem tekstu: ZR) i odredbi Kolektivnog ugovora II-tuženika, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke, zaključili da je tužbeni zahtjev osnovan.

Prema odredbi članka 133. stavak 1. ZR-a ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji radi u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani uz obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet rješenja. Prema stavku 2. istog članka radnik čiji ugovor o radu je prenesen na način iz stavka 1. ovog članka, zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu.

Prema stavku 3. članku 133. ZR-a poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu na način propisan stavkom 1. ovog članka, preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu. Prema stavku 4. poslodavac koji na novog poslodavca prenosi poduzeće, dio poduzeće, obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti dužan je novog poslodavca potpuno i istinito pisano izvijestiti o pravima radnika čiji se ugovori o radu prenose. Prema stavku 5. propust poslodavca da novog poslodavca pisano izvijesti o pravima radnika čiji se ugovori prenose ne utječe na ostvarivanje prava radnika čiji su ugovori o radu preneseni na novog poslodavca.

Prema stavku 6. poslodavac je dužan o prijenosu poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti na novog poslodavca pravodobno, prije dana prijenosa pisano obavijestiti radničko vijeće i sve radnike koji su prijenosom obuhvaćeni. Prema stavku 12. istog članka, ako u poduzeću, dijelu poduzeća, u svezi s bavljenjem gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je prenesena sklopljen kolektivni ugovor, na radnike se do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže godinu dana, nastavlja primjenjivati kolektivni ugovor koji se na njih primjenjivao prije promjene poslodavca.

Prema stavku 13. istog članka, ako se poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti prenosi na novog poslodavca, novi poslodavac solidarno s poslodavcem koji prenosi poduzeće, dio poduzeća, obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti odgovara za obveze prema radnicima nastale do dana prenošenja poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti.

Kako je tužbeni zahtjev prihvaćen prvenstveno zbog toga što se I-tuženik prije otkazivanja ugovora o radu nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom i u revizijskom stadiju postupka ostalo je sporno pitanje je li se I-tuženik prije otkazivanja ugovora o radu savjetovao sa sindikalnim povjerenikom ili nije.

Prema odredbi članka 149. stavak 1. ZR-a prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci. Odluka koja je donesena protivno odredbama ZR-a o obvezi savjetovanja ništetna je (članak 149. stavak 12. ZR-a), a takvim odlukama smatraju se i odluke o otkazu ugovora o radu (članak 149. stavak 3. ZR-a).

Odredba članka 152. stavak 3. ZR-a propisuje da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisana tim Zakonom, osim prava imenovanja predstavnika radnika u tijela poslodavca.

U konkretnom slučaju u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da kod ranijeg poslodavca nije bilo utemeljeno radničko vijeće, već je funkciju radničkog vijeća obavljao sindikalni povjerenik pa je poslodavac bio dužan u skladu s odredbom članka 152. stavak 3. ZR-a provesti postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom. Naime, prema odredbi članka 133. stavak 10. ZR-a ako je u poduzeću, dijelu poduzeća, gospodarskoj djelatnosti ili dijelu gospodarske djelatnosti koje je preneseno i koje je zadržalo svoju samostalnost utemeljeno radničko vijeće, ono nastavlja s radom do isteka mandata na koje je izabrano. Polazeći od činjenice da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće (a u ovom slučaju nije utemeljeno), sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisana tim Zakonom (članak 152. stavak 3. ZR-a), valja zaključiti da s radom nastavlja i sindikalni povjerenik.

Temeljno je načelo da radnici čiji se ugovori o radu prenose na novog poslodavca zadržavaju sva prava iz radnog odnosa koja su stekli do dana prenošenja ugovora o radu (članak 133. stavak 2. ZR-a). Tužiteljica, dakle, time što je prenesen njezin ugovor o radu na novog poslodavca nije mogla biti zakinuta za bilo koje pravo iz radnog odnosa, uključujući i prava vezana uz savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom. Savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom obveza je poslodavca, ali ta obveza ujedno podrazumijeva i pravo radnika da se radničkom vijeću odnosno sindikalnom povjereniku omogući davanje mišljenja o namjeravanom otkazu ugovora o radu. Savjetovanje s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom ustanovljeno je radi zaštite prava radnika koja proizlaze iz radnog odnosa zasnovanog sklapanjem ugovora o radu.

Zbog navedenih razloga tužiteljica nije mogla biti dovedena u nepovoljniji položaj u odnosu na onaj u kojem se nalazila kod bivšeg poslodavca niti zbog toga što novi poslodavac nije bio obaviješten o djelovanju sindikalnog povjerenika. Ta činjenica ne može utjecati na ostvarivanje prava radnika čiji su ugovori preneseni. U smislu odredbi članka 133. stavak 4. i 5. ZR-a bivši poslodavac je bio dužan obavijestiti novog poslodavca o pravima radnika čiji se ugovori o radu prenose. Prema pravnom shvaćanju ovog suda to obuhvaća i prava radnika koja on ima u postupku otkazivanja ugovora o radu, a u sklopu tih prava svakako je i pravo radnika da se o namjeravanoj odluci otkaza ugovora o radu kojeg je on sklopio s poslodavcem izjasni sindikalni povjerenik. Prema tome, bivši poslodavac je bio dužan obavijestiti novog poslodavca o osobi sindikalnog povjerenika jer to ulazi u opseg prava radnika čiji se ugovori o radu prenose na novog poslodavca u smislu odredbe članka 133. stavak 4. ZR-a. Eventualni propust da to učini ne može ići na štetu ostvarivanja prava radnika (članak 133. stavak 5. ZR- a).

Kako I-tuženik, kao novi poslodavac, nije izvršio savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom prije donošenja sporne odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici, to je isti postupio suprotno odredbi članka 118. ZR-a i članka 149. ZR-a. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno zaključili da je zbog navedenog razloga predmetna odluka o otkazu ugovora o radu ništetna (članak 149. stavak 12. ZR-a).

Budući je otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora nezakonit, ostao je na snazi ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je tužiteljica sklopila s II-tuženikom pa u skladu s tim tužiteljica ima pravo i na isplatu razlike plaće koja joj je isplaćivana prema novom ugovoru i plaće na koju ima pravo prema ugovoru sklopljenom s II-tuženikom. Visina plaće je među strankama nesporna pa su sudovi pravilno prihvatili i dio tužbenog zahtjeva na isplatu razlike neosnovanog umanjenja plaće.

Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 385. stavak 1. točka 3. ZPP-a) pa je valjalo, na temelju odredbe članka 393. ZPP-a, u tom dijelu odbiti reviziju I-tuženika kao neosnovanu.

Zagreb 15. ožujka 2016.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.