I Kž-182/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 182/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. S. K. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2010. broj Kv-I-667/09 (K-70/06), u sjednici održanoj dana 23. ožujka 2011.,

r i j e š i o j e:

Žalba osuđ. S. K. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu je na temelju čl. 507. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08 i 76/09; – u nastavku: ZKP/08) odbio zahtjev os. S. K. za obnovu kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom, što je čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 20. ožujka 2008. broj K-70/06, i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. rujna 2008. broj I Kž-521/08, kojom je S. K. proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu osuđenik po branitelju M. S., odvjetniku iz V.. Žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ustrajući na u zahtjevu iznesenoj tvrdnji kako nije moguće da bi pravosudni policajac koji kontrolira osobe pri ulasku na sud propustio to učiniti u odnosu na D. A., da je ovaj doista bio pristupio na sud dana 20. ožujka 2008. Stoga zaključuje da, s obzirom da je i sud na glavnoj raspravi toga dana propustio ponovno utvrditi identitet pristupjelog, ta osoba nije bila D. A., tim više što je isti tada pokazao velik stupanj nesigurnosti u identifikaciji osuđenika kao počinitelja.

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 399. u svezi čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06; u nastavku: ZKP/97) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz podnesak u kojem predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

I Kž 182/11-4

Žalba nije osnovana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud valjano i osnovano odbio zahtjev za obnovu postupka.

S pravom je na temelju sadržaja zahtjeva, usporedbom činjenica iznesenih u njemu i na temelju provedenih izvida, prvostupanjski sud utvrdio da nije ostvarena ni osnova iz čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

S obzirom da je osuđenik zahtjevu za obnovu priložio dopis predsjednice Županijskog suda u Zagrebu iz kojeg je vidljivo da svjedok D. A. dana 20. ožujka 2008. nije evidentiran prilikom ulaska u sud, provedeni su izvidi činjenica na koje se osuđenik pozvao, u okviru čega je pozvan i ispitan kao svjedok M. M., stalni sudski tumač za talijanski jezik. Naime, spomenuti je tumač prevodio u istom kaznenom postupku u tri navrata: prilikom ispitivanja svjedoka D. A. u istrazi (15. lipnja 2005. – l. 19 i 20 spisa), tijekom prepoznavanja (19. prosinca 2005. – l. 80 i 81 spisa) i na glavnoj raspravi održanoj 20. ožujka 2008. (l. 266 do 275). Tumač M., ispitan kao svjedok iskazao da je ošt. D. A. sa sigurnošću prepoznao prilikom posljednjeg susreta (tj. dana 20. ožujka 2008.), s obzirom da je u dva ranija navrata imao priliku s njim se zadržati i razgovarati i duže nego što su to zahtijevale poslovne obveze. Kako se prvostupanjski sud opravdano poziva na ovako kategoričan iskaz M. M., a koji je i po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog, uvjerljiv i životan, prihvatljivo je i obrazloženje pobijanog rješenja da je došlo do omaške u kontroli i evidenciji osoba prilikom ulaska u zgradu suda. Stoga navodi žalbe koji ustraju na tvrdnji da na glavnoj raspravi ispitani svjedok nije bio D. A. ne dovode u sumnju činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, pri čemu se uzgredno primjećuje da je tu tvrdnju osuđenik neuspješno isticao i u osobno podnesenoj žalbi protiv prvostupanjske presude, iako identitetu oštećenika na raspravi nije prigovarao, pa niti stavio ikakve primjedbe na njegov iskaz.

Stoga je zaključak prvostupanjskog suda da u zahtjevu iznesene činjenice očito nisu prikladne da se na temelju njih dopusti obnova kaznenog postupka, ispravan. Slijedom iznesenog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti povrede kaznenog zakona iz čl. 398. st. 4. ZKP/97, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. ožujka 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.