Rev-2501/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2501/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića, kao predsjednika vijeća, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenković, Borisa Guttmann i Stanislava Plazonić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. J.G., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici N.M. iz Z., koju zastupa M.P., odvjetnik u Z., protiv tuženika M.S. iz Z., radi povišenja uzdržavanja, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 10. ožujka 1992. br. Gž 2080/92, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. studenog 1991. br. P3-469/91, u sjednici održanoj dana 19. studenog 1992,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja potvrdjena je presuda suda prvog stupnja kojom je tuženiku naloženo da na ime uzdržavanja tužiteljice plaća mjesečno počevši od 4. lipnja pa do 11. studenog 1991. pored dobrovoljno plaćenog iznosa od 200 HRD još i iznos od 1.300 HRD (ukupno 1.500 HRD), a nakon toga pa nadalje 20% od osobnog dohotka odnosno plaće koju prima od poduzeća odnosno poslodavca kod kojeg je zaposlen, s tim da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana sa zateznim kamatama po stopi odredjenoj zakonom, a dospijevajuće najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu uz naknadu parničnog troška u iznosu od 3.000 HRD i kojom je ostali dio tužbenog zahtjeva preko dosudjenih iznosa odbijen (u iznosu od 2.700 HRD mjesečno od utuženja do zaključenja glavne rasprave i 10% plaće na ime budućih novčanih obroka).

Protiv ove pravomoćne presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona u pobijanom dijelu, kojim je dio njenog tužbenog zahtjeva odbijen, preinači u smislu revizijskih navoda ili da se obje nižestepene presude u tom dijelu ukinu i predmet vrati na ponovno sudjenje sudu prvog stupnja.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju, s prijedlogom da se revizija tužiteljice odbije.

Nadležni javni tužitelj nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrdjeno:

- da je mlt. tužiteljica rodjena 30. svibnja 1975. i da pohadja III razred ugostiteljske škole (u školskoj godini 1991/1992), s tim da je po ocjeni sudova za njezino uzdržavanje prema kriterijima u vrijeme prvostepenog sudjenja bilo potrebno 4.500 HRD mjesečno;

- da majka tužiteljice u sadašnjem braku ima i drugo dijete koje je rodjeno 1986. i da živi sa svojom sadašnjom obitelji u dvoiposobnom komfornom stanu;

- da je majka tužiteljice u razdoblju od utuženja do zaključenja glavne rasprave kao službenik P. b.Z. primala plaću u iznosu od oko 9.000 HRD mjesečno;

- da u podizanje mlt. tužiteljice rad i brigu ulaže isključivo njena majka, dok s druge strane tuženik kao izvanbračni otac sa mlt. tužiteljicom ne održava čak ni osobne odnose;

- da je tuženik takodjer u braku u kojem ima sina rodjenog 1977. koji pohadja osnovnu školu i da sa obitelji živi u komfornom stanu površine 72 m5;

- da je tuženik kao komercijalista bivšeg predstavništva sarajevske tvrtke "U. " u Z. u razdoblju od utuženja do zaključenja glavne rasprave u ovom sporu primao mjesečno iznos od oko 5.000 HRD.

Navedene okolnosti opravdavaju zaključak sudova da je tuženik, s obzirom na svoja primanja (očito neizvjesnog trajanja) i obvezu da sa svojom suprugom uzdržava maloljetnog sina, može doprinositi za uzdržavanje tužiteljice samo dosudjene iznose a ne i preko tih iznosa, kako to pogrešno smatra revidentica.

Suprotno revizijskim prigovorima, sudovi su pravilno ocijenili sve okolnosti u smislu članka 260. i 261. Zakona o braku i porodičnim odnosima - pročišćeni tekst ("Narodne novine" br. 51/89) - dalje ZBPO - i u vezi svih tih okolnosti u pravoj mjeri uzeli u obzir da majka tužiteljice pored novčanog doprinosa za uzdržavanje mlt. tužiteljice doprinosi i svojim radom i brigom koju ulaže u podizanje tog djeteta (čl. 262. ZBPO).

Utvrdjeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, pa je stoga, na temelju članka 393. potonje navedenog zakona revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 19. studenog 1992.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović, v.r.