Pn-7/2024-32 · Općinski sud u Velikoj Gorici

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU

10310 Ivanić-Grad, Športska 2

Poslovni broj Pn-7/2024-32

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu toga suda Jasni Grgurić u parničnom postupku tužitelja ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krunoslavu Lisac, odvjetniku u Ivanić-Gradu, protiv I. tuženice EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun. Marijani Habijančić, odvj. iz Čazme, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11. lipnja 2025. u prisustvu punomoćnika stranaka, objavljene 15. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se I. tuženici EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno, isplatiti iznos od 1.004,57 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2025. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun tužitelja SI 56020541133489564 otvoren kod Ljubljanske banke d.d.; u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa preostalim tužbenim zahtjevom preko dosuđenog u iznosu od 1.334,83 EUR; kao neosnovanim.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

O b r a z l o ž e n j e

1.1. Tužitelj u tužbi od 26. siječnja 2024. navodi kako je isti vlasnik zk.č.br.78/1, ORANICA PODKUĆNICA, površine 8517 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Ivanić Grad, Općinskog suda u velikoj Gorici, a EL i NL su suvlasnici susjedne parcele, svaki u omjeru ½ zk.č.br.

77/2 ORANICA PODKUĆNICA, površine 8311 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Ivanić Grad, Općinskog suda u velikoj Gorici. Navodi da su u svibnju 2022. godine I. tuženica i II. tuženik pokušali ''preoteti'' dio zemljišta tužitelja ĐL, iskoristivši njegovo odsustvo te iskopali kanal uz među na zk.č.br.78/1 k. o. [katastarska općina], radi odvodnje otpadnih voda iz svoje septičke jame i staje, ušavši 1 m iza međe susjeda, a po dužini 200 m, te po dubini 1,6 m, u čemu su im pomogli njihova kćer TL i njihov unuk ŽL.

Kada se tužitelj ĐL vratio iz Slovenije nakon tjedan dana, kanal je već bio iskopan. Tužitelj ĐL je u više navrata tražio EL da se taj kanal zatrpa, na što je ona rekla da bude, ali nije. Tužitelj napominje da prije iskopa tog kanala I. i II. tuženici nisu ničime dali do znanja da im je potreban kanal za odvodnju otpadnih voda niti da će taj kanal iskopati, niti na kojoj lokaciji će ga kopati. Tužitelj ĐL je rekao EL da iskopa kanal na svojem zemljištu na udaljenosti 1,5 m od međe, što ona nije učinila, dakle, potajno i na prijevaru je iskopala kanal na susjedovom zemljištu, a na više molbi i zahtjeva tužitelja da taj kanal zatrpa, oglušila se.

Nadalje, sredinom svibnja 2022. godine je unuk tuženika, ŽL iskopao traktorom i strojem drugi kanal na zemljištu ĐL, po dužini parcele 70 m i širine parcele 30 m, u obliku slova L, na nalog tuženika, a bez dopuštenja ĐL. Na upit tužitelja da mu se objasni zbog čega se vršio iskop kanala, EL je odgovorila da ima viška vode na čestici zk.č.br.78/1, u vlasništvu ĐL. Širina kanala bila je 20 cm, a dubina 0,5 m. Nakon tog događaja ĐL je zabranio Đ HL da obrađuju njegovo zemljište. ĐL je telefonom zatražio od ŽL da zatrpa taj novoizgrađeni kanal, ali se on oglušio.

Tužitelj napominje da je dozvolio tuženicima da obrađuju njegovo zemljište na njihovu molbu, bez novčane naknade, što su oni i činili u kontinuitetu od 1997. godine, pa sve do 2022. godine dok nisu iskopali ta dva kanala bez znanja i suglasnosti vlasnika zemljišta. Tužitelj napominje da su 2022. godine tuženici deformirali njegovo zemljište ne samo iskopom dva kanala već i skidanjem površinskog sloja njegovog zemljišta načinivši velike rupe u kojima se skupljala voda, zbog čega je zemljište postalo neprohodno. S obzirom da su se tuženici oglušili na molbe i zahtjeve tužitelja za povratom zemljišta u prvobitno stanje, tužitelj je sam zatrpao veliki kanal uz među dužine 200 m, a dubine 1,6 m, za što mu je bilo potrebno 4,5 mjeseca s obzirom da je zatrpavanje kanala radio ručno, od siječnja 2023. do sredine svibnja 2023. godine, pri čemu mu je povremeno pomagao i njegov sin CL, prilikom dolaska iz Ljubljane na godišnji odmor u Republiku Hrvatsku.

Uslijed zatrpavanja kanala I.tuženica EL je pozvala policiju nastojeći spriječiti te radove. S obzirom da je ista osporavala među između susjednih parcela pozvala je geodetskog vještaka 28.03.2023. godine, bez obavijesti tužitelja ĐL. Naknadno, tuženici su pokrenuli postupak za uređenje međe koji je završio ovosudskim Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalnoj službi u Ivanić Gradu od 20.12.2023. godine, da međa prolazi po katastarskom nacrtu. Naprijed navedenim predmetnim rješenjem o uređenju međe proizlazi da se iskopani kanali nedvojbeno nalaze na zemljištu tužitelja ĐL.

Tužitelj napominje da je I. tuženica EL prilikom zatrpavanja kanala od strane tužitelja iznosila brojne uvrede po nacionalnoj osnovi na račun tužitelja ĐL i njegove supruge E. Tužitelj je imao troškove povrata zemljišta u prvobitno stanje, i to: trošak mukotrpnog fizičkog rada lopatom, po cijele dane, odnosno 10-ak sati dnevno, od ponedjeljka do subote, dakle 6 dana tjedno, ukupno 4,5 mjeseca, stoga su radovi povrata zemljišta u prijašnje stanje završili 20.05.2023. godine. S obzirom da je najmanja satnica građevinskog radnika 5 EUR/1h, to je 50 EUR dnevno, x 6 dana tjedno = 300,00 EUR, x 4 tjedna = 1.200,00 EUR mjesečno x 4,5 mjeseca = 5.400,00 EUR.

Člankom 1085. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala. Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Naknada štete u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

Oštećenik ĐL ističe da još uvijek nije do kraja uspostavljeno prvobitno stanje na zemljištu, odnosno trebalo bi poravnati među i rupe/jezera koja su nastala prilikom obrade tla na zemljištu tužitelja.

1.2. Tužitelj je podneskom od 31. ožujka 2025. precizirao tužbeni zahtjev, odnosno postavio isti na iznos od 2.339,40 EUR s pripadajućim kamatama počev od 10. svibnja 2022.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženici navode kako je točno da je tužitelj vlasnik kčbr. [katastarska čestica] Oranica podkućnica sa 8517m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok su tuženici suvlasnici, svaki u ½ dijela nekretnine upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Oranica podkućnica sa 8311 m2. Nadalje navode kako nije točno da bi tuženici u svibnju 2022. godine pokušali preoteti dio zemljišta tužitelja iskopavši neki kanal, kao niti da bi unuk tuženika ŽL iskopao i drugi kanal na nekretnini tužitelja.

Prije svega u odnosu na navod da bi ŽL iskopao i drugi kanal na nekretnini tužitelja tuženici ističu prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, nekretnina u vlasništvu tužitelja i nekretnina u suvlasništvu tuženika ranije opisana međusobno međaše. Međa je uređena rješenjem Naslovljenog suda poslovni broj: R1-28/23. Međa između predmetnih nekretnina bila je uspostavljena između tuženika i pok. N i ĆL, pravnih prednika tužitelja još 1974. godine na način da su predmetne nekretnine razgraničene ogradom, kojom je ograđen dio nekretnine tuženika koji u naravi i po katastru čini kuću i dvorište.

Nakon završetka ograde, u pravcu ograde čitavom duljinom predmetnih nekretnina među je razgraničavao kanal, jasno omeđujući stanje posjeda predmetnih nekretnina. Dakle, ograda i kanal kao međašni znakovi postavljeni su mnogo ranije nego li je tužitelj postalo vlasnik i posjednik kčbr. [katastarska čestica] Oranica podkućnica sa 8517m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te su bili na istom mjestu sve dok ih tužitelj nije izmjestio u periodu od sredine travnja do druge polovine svibnja 2023. godine. Tuženici osporavaju da bi ikada samovoljno uzurpirali nekretninu tužitelja ili iskopavali kakav novi kanal, mimo postojećeg.

Tuženici ni na koji način nikada nisu uzurpirali vlasništvo tužitelja. Upravo je tužitelj pokušao svoju nekretninu proširiti na štetu susjeda, te je u toj namjeri zatrpavao postojeći kanal i iskopao novi kanal dana 12.04.2023. godine, dok je dana 17.05.2023. godine srušio ogradu.; koju je naknadno položio u novoiskopani kanal, što je tuženica EL prijavila policiji. Ne postoje bilo kakve činjenične niti pravne pretpostavke za naknadu štete. Tuženici osporavaju osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i naložiti tužitelju tuženicima naknaditi troškove ovoga postupka.

3.1. U toku dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, izvršen je uvid i pročitani su zk izvatci (list 6-8), fotografije zemljišta od 4.11.2018. i 30.9.2022. (list 9- 10), rješenje o uređenju međe ovog suda broj R1-28/2023 od 18. rujna 2023. (list 11- 17), Potvrda PP Ivanić-Grad o policijskom postupanju od 2.2.2024. i 30.1.2024. i 13.1.2024. (list 22-24), Potvrde PP Ivanić-Grad od 22.5.2023. i 19.5.2023. (list 41- 42), kao i priklopljeni spis R2-28/2023 iz kojega se čita, kopira i uvezuje u ovaj spis rješenje o uređenju međe broj R1-28/2023 od 18. rujna 2023. (list 39-41), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Alena Leljaka, dipl.ing.građ. od 9. prosinca 2024. (list 59-71), podnesak tužitelja od 22. travnja 2025. (list 91-92), podnesak tuženika od 10. travnja 2025. (list 89-90), priklopljeni spis R1-28/2023 te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja te I. i II. tuženika.

3.2. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke Alena Leljaka, a kojega je isti dao nakon provedenog očevida zajedno sa sudskom komisijom 7. studenog 2024., vještak utvrđuje da je prilikom očevida na zemljištu tužitelja vidljiv kanal kojega je premjerio, kanal je u obliku slova L te je vještak izmjerio dužinu, širinu sada zatrpanog kanala te po navodima tužitelja dubinu, a radi utvrđivanja vrijednosti radova. Pritom je utvrdio da je kanal kojega je tužitelj zatrpao dugačak 59,05m, širok prosječno 25cm, dubok prosječno 13cm, dok za drugi kanal vještak nije mogao utvrditi zbog zatravnjenosti, kada je isti zatrpan. U odnosu na kanal za koji je očevidom nesporno utvrđeno da je postojao i da je zatrpao, vještak je naznačio građevinsku vrijednost zatrpavanja i to posebno zatrpavanje strojem, odnosno ručnim zatrpavanjem kanala. Pritom je naveo da je prosječna cijena strojnog zatrpavanja na tržištu ovakvog kanala ukupno 834,82 EUR, dok je vrijednost ručnog zatrpavanja 2.039,40 EUR. Dopunjujući svoj nalaz na raspravi vještak je utvrdio da se radi o standardnoj kalkulaciji građevinskih radova pri čemu je cijena ručnog zatrpavanja 8,42 EUR po metru kubnom te da nije bilo moguće istovremeno zatrpavati ovaj kanal strojno i ručno. Nadalje je vještak utvrdio da drugog kanala kojeg spominje tužitelj u tužbi, na očevidu nije bilo, tj. isti nije bio vidljiv, a za spomenuti kanal je tužitelj naveo da je isti zatrpan u prvoj polovici 2023., dok sud utvrđuje kako se u tužbi spominje kanal iz 2022. godine i koji je evidentno postojao i bio evidentno zatrpavan. Nadalje vještak decidirano odgovara na pitanje da je prosječnu cijenu radova utvrdio prema cjeniku koje je utvrdilo Ministarstvo graditeljstva za utuženi period. Također odgovara kako nije uočio da bi nekad ranije došlo do izmještanja određene količine humusa, tj. gornje površine zemljišta tužitelja i prenošenja na zemljište tuženika, tj. nije uočio da bi bilo poremećaja uobičajenog ritma terena. Ponovno naglašava da drugi kanal koji se spominje u tužbi prilikom očevida više uopće nije bio vidljiv, a da je isti postojao, trebalo bi biti vidljivo uleknuće, tj. zemlja bi se trebala slegnuti.

3.3 Iz iskaza tužitelja ĐL proizlazi da je on kuću i zemljište kupio prije 26 godina, tada su bile uređene međe. Tijekom dugog niza godina živio je u Sloveniji te je dozvolio susjedima, tj. tuženicima obrađivati i dio njegovog zemljišta te da tamo nikada nije bilo kanala. Tijekom 2022. godine rekao je susjedima da više ne obrađuju njegovo zemljište pa su se uvrijedili i od tada su u lošim odnosima. U vrijeme COVID-a, tj. u svibnju 2022. došli su iz Slovenije te su na oko 1 metar od međe na svojem zemljištu vidjeli da su susjedi iskopali kanal za odvodnu vodu i vodu iz septičke jame tuženika. Taj kanal bio je dugačak oko 200m, širok od 60cm – 1601cm , dubok od 50cm – 160 cm. Navodi da je on kroz 5-6 mjeseci zatrpao taj kanal lopatom i motikom te je znao raditi po 12 sati dnevno. 2023. godine bio je postupak uređenja međe i kada je utvrđeno da je kanal iskopan na njegovom zemljištu. U svibnju 2022. tužitelji su iskopali još jedan kanal na njegovom zemljištu u obliku slova L jer je tužiteljica rekla da im smeta njegova otpadna voda, a što nije točno jer on ima septičku jamu zatvorenog tipa. Osim toga, skinuli na površini od 200m x 10 m humus i to oko 20cm i to odvukli na svoje zemljište jer je njihovo zemljište bilo podvodno. Navodi da drugi kanal nije zakopao. Odgovara da je uslijed kopanja kanala na njegovom zemljištu pričinjena šteta jer oborine ispiru zemlju i odnose prema njihovom zemljištu. Ne zna tko je i na koji način kopao kanale. Ne postoji mogućnost da bi kanal nastao od oborinskih voda. Navodi da ima fotografije kao dokaz da su odvozili gornji dio njegovog zemljišta. Nakon uređenja međe nisu se promijenile granice njegovog zemljišta.

3.4. Iz iskaza I. tuženice EL proizlazi kako ona poriče sve tužiteljeve navode. Poriče da bi odvozili površinski dio zemlje s nekretnine tužitelja. Tvrdi da je između zemljišta još od 1974. godine bio jarak kojom su se odvodne vode slijevale u kanal, a koji se produbio jer se oralo traktorom. Budući da je tužitelj ispustio otpadne vode iz svoje septičke jame, navodi da je motikom napravila jarak do glavnog jarka kako bi se otpadne vode tamo slijevale. Nije joj poznato da li je susjed pitao njezinog unuka da to zatrpa traktorom. Vezano uz zatrpavanje glavnog jarka navodi da je pozvala policiju te je ona zatrpala kanal od septičke jame koji je ranije iskopala. Susjed je sporni kanal zatrpavao ručno i izgradio ogradu, a radi se o jarku koji je prije predstavljao među jer je međa uređena na drugom mjestu, a to je bila proširena brazda. Točno je da su ona i suprug 10-ak godina sijali žito i kukuruz na zemljištu tužitelja. Navodi kako je međa uređena po sudu, upravo po mjestu gdje je ranije bio iskopan jarak. Navodi da se međa ne poklapa sa kanalom kojega je ona navodno iskopala i nema veze sa spornim kanalom koji je na zemljištu tužitelja.

3.5. II. tuženik NL u cijelosti se pridružuje iskazu svoje supruge I. tuženice EL.

3.6. Iz rješenja o uređenju međe ovog suda broj R1-28/2023-14 od 18. rujna 2023. utvrđuje se kako je obnovljena međa između nekretnina tužitelja i tuženika, a prilikom provođenja očevida na spornom dijelu nekretnine iz ove tužbe nije evidentirano niti utvrđeno postojanje kanala, već se je radilo o poljoprivrednom zemljištu, u naravi travnati dio između dviju nekretnina na kojoj je već bila postavljena ograda od tzv. industrijskog željeza postavljenog na metalne šipke te nije evidentiran nikakav jarak, odnosno kanal.

3.7. Provedenim očevidom na nekretnini tužitelja 7. studenog 2024. neposrednim opažanjem utvrđeno je da je na zemljištu vidljiv jedan kanal u obliku slova L koji nije obrastao travom te uz to još tri kanala, dok na mjestu međe gdje se nalazi žičana ograda nije vidljiv kanal kojega spominje te tužitelj pokazuje da je isti također tu bio. Također tužitelj pokazuje cca ½ površine svojeg poljoprivrednog zemljišta tvrdeći da je tu skinut humus.

4.1. Temeljem provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (N/N 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13 i 2 108/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP odlučio da je činjenična osnova tužbenog zahtjeva pretežitim dijelom osnovana te je djelomično osnovana visina naznačena izmijenjenim i preciziranim tužbenim zahtjevom od 31. ožujka 2025.

4.2. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih, cijenio dovodeći ih u međusobnu vezu te uz odlučne činjenice koji je tužitelj, s obzirom na osnovu tužbe, bio dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Pri donošenju odluke sud je u cijelosti poklonio vjeru svim izvedenim dokazima, osobito nalazu i mišljenju vještaka kojega je dao na temelju neposrednog očevida što je učinio i sud, dok u odnosu na iskaz I. i II. tuženika sud utvrđuje kako su isti iskazivali na način da umanje svoju odgovornost i obvezu naknade štete. Osobitom pritom valja naglasiti okolnost kako je sud neposrednim opažanjem na očevidu utvrdio da nije vidljiv kanal uzduž međe o kojemu je iskazivao tužitelj, a isto tako iz rješenja o uređenju međe proizlazi kako je na očevidu prilikom uređenja međe na mjestu spornog kanala već bila trava i ograda pa stoga sud nije utvrdio, kao niti vještak da bi sporni kanal koji se navodno protezao uzduž nekretnina stranaka, tj. uz ranije utvrđenu među, uopće datirao u periodu na koji se odnosi činjenični opis tužbe, tj. da bi bio iz svibnja 2022. godine. Budući da nije bilo utvrđeno postojanje tog kanala, već se očito radilo o brazdi ili tzv. jarku između dvaju poljoprivrednih zemljišta koji je bio već zatravljen u ožujku 2023., tj. nije postojao, tužitelj je izmijenio tužbeni zahtjev prije zaključenja dokaznog postupka te smanjio utuženi iznos, a koji se prema proračunu vještaka odnosi na kanal u obliku slova L koji je utvrđen neposrednim opažanjem na zemljištu tužitelja.

5. U ovom postupku nesporno je da su stranke susjedi te da im se zemljišta pružaju paralelno, da se radi u prednjem dijelu o zemljištu gdje su stambeni i gospodarski objekti, a nastavno poljoprivredno zemljište koje ima blagi pad do samog završetka gdje se nalazi kanal s odvodnim vodama. Također je nesporno da je 18. rujna 2023. u izvanparničnom postupku doneseno rješenje kojim je uređena međa između stranaka te je u vrijeme očevida u ovo postupku već bila postavljena i ograda, a koja činjenica nije bila sporna. Nesporno je i to da je očevidom na zemljištu tužitelja utvrđeno da je bio iskopan kanal u obliku slova L dimenzija koje je utvrdio vještak u svojem pismenom nalazu i mišljenju. Također je iz iskaza tužiteljice nesporno da je ona motikom iskopala taj kanal navodeći kao razlog želju da odvodne vode iz septičke jame tužitelja poveže s drugim kanalom; koji doduše nije bio sudu vidljiv. Nesporno je da je spomenuti kanal zatrpan.

6. Sporno je u odnosu na dio činjeničnih navoda tužbe da li su tuženici pokušali preoteti dio zemljišta tužitelja, odnosno da li je unuk tuženika ŽL iskopao drugi kanal na nekretnini tužitelja pa se stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Također je sporno da li je prije postavljanja ograde od 1974. godine pa do postavljanja ograde i uređenja međe nekretninu razgraničavao kanal koji je označavao stanje posjeda susjednih nekretnina, sporno je da bi tuženici iskopavali novi kanal i uzurpirali vlasništvo tuženika u utuženom periodu.

7.1. Provedenim dokaznim postupkom i to na temelju iskaza tužitelja, tuženika te nalaza i mišljenja vještaka koje je dao na temelju očevida; sud je našao nedvojbeno utvrđenim da je tužbeni zahtjev tužitelja pretežitim dijelom osnovan. Provedenim dokaznim postupkom sud nalazi nedvojbeno utvrđenim kako su nekretnine stranaka susjedne nekretnine, a dio poljoprivrednog zemljišta vlasništvo tužitelja obrađivali su tuženici dok je on živio u [adresa] dugi niz godina sve do svađe u svibnju 2022. godine kada je tužitelj rekao da im više ne dozvoljava obradu zemljišta.

U ovom spornom dijelu poljoprivrednog zemljišta utvrđuje se da između dijela gdje se nalazi obradivo zemljište ranije nije postojala ograda već je među između nekretnina činila, kako je to uobičajeno i sudu notorno, jedna dublja brazda ili jarak, odnosno kanal kako to u tužbi naziva tužitelj. Notorno je kako se dublje brazde na poljoprivrednim zemljištima koji imaju ovakav pad kako je uočeno, oranjem načine iz razloge da bi tom brazdom otjecale otpadne vode i zemljište time bilo kvalitetnije, a vode otjecale u kanal koji se nalazi uz donji rub spomenutog zemljišta.

Nadalje je sud nedvojbeno utvrdio da je među strankama oko 1,5 godinu prije podnošenja tužbe došlo do spora oko međe te je između njihovih nekretnina u rujnu 2023. godine uređena međa koja prolazi po katastarskom nacrtu te je već tada bilo utvrđeno kako nije postojala duboka brazda ili kanal koji je jedan od dijelova tužbenog zahtjeva, već je to bila zatravljena površina. Ukoliko je i postojao kanal, odnosno brazda, a što je vjerojatno, očito je ista znatno ranije zatrpana i zatravljena tako da postojanje nekog dubljeg jarka i zatrpavanje istog nije vidljivo pa time niti dokazano.

Stoga je opravdano u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva smanjiti utuženi iznos. Nadalje je sud očevidom te osobito na temelju vlastitog dugogodišnjeg životnog i profesionalnog iskustva te na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio kako ne postoji niti jedan relevantan dokaz pa čak niti indicija o tome da bi tuženici ''gulili'' ili na drugi način skidali gornji sloj zemljišta tzv. humusa tužitelja te da bi spomenuto odvozili na svoju nekretninu jer je utvrđeno da obje nekretnine imaju približno sličan položaj, tj. pad prema dolje i na nekretnini tužitelja nisu vidljiva uleknuća, a na nekretnini tuženika uzbrdice, tj. povišen sloj zemljišta.

Stoga sud smatra nedokazanim da bi tuženici strugali gornji sloj zemljišta s površine tužitelja i prevlačili taj humus na zemljište tuženika. Nastavno provedenim očevidom sud je, jednako kao i vještak utvrdio da se na nekretnini tuženika nalazi nekoliko raznih kanala, ali da postoji jedan kanal u obliku slova L koji ne prati uobičajene brazde za otpadne vode, da je spomenuti kanal zatrpan zemljištem i nije obrastao travom. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da se radi o kanalu dužine 59,5m, širine oko 25cm, procijenjene dubine oko 13cm u obliku trokuta.

Provedenim dokaznim postupkom, tj. na temelju iskaza I. tuženice nesporno i nedvojbeno je utvrđeno da je ona motikom iskopala taj kanal u obliku slova L na nekretnini tužitelja. Spomenuto opravdava činjenicom kako je željela da otpadne vode iz septičke jame tuženika spoji s drugim kanalom s otpadnim vodama, a što je životno nelogično i neuvjerljivo. Naime, utvrđeno je da tuženik ima nepropusnu septičku jamu, a čak i da nije tako, u vrijeme kopanja kanala stranke su bile u svađi i nelogično je da bi I. tuženica tužitelju kopanjem kanala (nesvrsishodnog) uopće željela učiniti uslugu.

Također je sud nesporno utvrdio da je tuženik rukom zakopao ovaj kanal u obliku slova L. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je cijena ili tržišna vrijednost zatrpavanja spomenutog kanala, odnosno zemljanih radova u utuženom periodu bila 4,32 eur/m3, a zatrpano je 232,54 m3. Stoga je utvrđeno da je prosječna građevinska vrijednost ručnog zatrpavanja kanala iznosila 1.004,57 EUR. Radi toga je u odnosu na navedeni iznos sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja jer je utvrdio da je spomenuti osnovan. Pri tom je sud svoju odluku temeljio na odredbama iz čl. 1045.

Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) uvažavajući odredbu da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Šteta je, temeljem odredbe čl. 1046., između ostalog, umanjenje nečije imovine (obična šteta). Nadalje je sud temeljem čl. 1085. Utvrdio i presudio da je od govorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. Dakle, budući je tužitelj sam, osobnim radom popravio štetu, tuženici su mu dužni platiti naknadu u novcu za učinjeno, a kako je to određeno u izreci pod toč. I.

7.2. Obzirom na sve izloženo, tj. budući da je tužitelj u preciziranom tužbenom zahtjevu postavio zahtjev za naknadu štete u iznosu od 2.339,40 EUR, sud ga je odbio s iznosom preko dosuđenog obzirom da nije utvrđeno da bi za istog nastala spomenuta šteta u preostalom iznosu od 1.334,83 EUR.

8.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. ZPP, a isti se sastoje poglavito od troškova zastupanja po stručnom punomoćniku- odvjetniku te su isti troškovi odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, postavljeni zahtjev za nadoknadu troškova i Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – u daljnjem tekstu Tarifa). Naime, naglašava se da je tužitelj polovično uspio s meritumom jer mu je dosuđeno oko pola utuženog iznosa, iako je I. tuženica priznala počinjenje štete, dakle krivnju za nastali događaj.

8.2. Slijedom navedenog svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

9. Slijedom naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu 15. srpnja 2025.

Sudac:

Jasna Grgurić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik Pn

3. DNA:

- Tužitelj po pun. Kruni Liscu, odvj. iz Ivanić-Grada

- I. i II. tuženik po pun. Marijani Habijančić, odvj. iz Čazme

4. Sredi spis

5. Kal. 15 dana