Gzp-1963/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1963/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja H. M. iz Z., zastupanoga po punomoćnici I. Ž. Š., odvjetnici u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 18. prosinca 2009., dana 14. lipnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. Gž-188/09 u roku od 5 (pet) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju H. M. u iznosu od 10.500,00 (desettisućapetstotina) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 18. prosinca 2009. podnio ovom sudu, temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07. i 113/08. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodi kod Županijskog suda u Zagrebu povodom žalbe protiv odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-443/04.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-443/04, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 29. travnja 2010. kao i službenom provjerom u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog člankom 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - dalje: Ustav):

- postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Zagrebu 18. listopada 1999. tužbom tužitelja H. M. (ovdje predlagatelja) protiv tuženika Grada Zagreba, radi priznanja pravnog položaja zaštićenog najmoprimca,

- na ročištu 10. svibnja 2001. donesena je presuda zbog izostanka posl. br. Ps-1125/99,

- podneskom od 15. svibnja 2001. i 13. lipnja 2001. tuženik traži povrat u prijašnje stanje,

- ročište povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje održano je 17. lipnja 2003.,

- podneskom od 18. veljače 2004. M. K., J. K., J. K., Z. S. i V. Š.-L. stavljaju prijedlog za miješanje na strani tuženika,

- na ročištu 19. travnja 2004. usvojen je prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje i ukinuta je presuda zbog izostanka te je po prijedlogu tuženika odlučeno zatražiti na uvid spis Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove radi odluke o prijedlogu za miješanje, koji spis je zatražen dopisom suda od istog dana,

- nakon što je požurena dostava zatraženog upravnog spisa dopisom suda od 1. rujna 2004., Gradski ured za imovinsko-pravne poslove dostavio je traženi spis 16. rujna 2004.,

- na ročištu 13. lipnja 2005. tuženik je dao odgovor na tužbu,

- na ročištu 6. veljače 2006. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka, prihvaćeno je sudjelovanje umješača na strani tuženika te je zatražen na priklop spis suda br. P2-1000/98 i spis GSKG na uvid,

- na podnesak tuženika od 8. svibnja 2006. tužitelj se očitovao podneskom od 27. lipnja 2006.,

- na ročištu 18. siječnja 2007. izveden je dokaz saslušanjem dva svjedoka i tužitelja,

- rješenjem suda od 18. srpnja 2007. tužitelju je u smislu odredbe članka 298. i 219. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08. i 123/08. - dalje: ZPP) ukazano na potrebu usklađivanja tužbenog zahtjeva u smislu članka 5. točke 9. Zakona o najmu stanova, pozvan je tuženik na dostavu daljnjih dokaza sukladno prethodnom rješenju od 18. siječnja 2007. te je odlučeno zatražiti podatke od I. d.d. Z.,

- tužitelj požuruje postupanje suda podneskom od 28. rujna 2007.,

- nakon opetovanog poziva suda od 4. listopada 2007. za postupanje po rješenju od 18. srpnja 2007. tužitelj dostavlja podneskom od 6. studenoga 2007. usklađeni tužbeni zahtjev u jednom primjerku, a po traženju suda od 19. studenoga 2007. tužitelj 28. studenoga 2007. dostavlja dovoljan broj primjeraka podneska od 6. studenoga 2007.,

- rješenjem suda od 7. siječnja 2008. tužitelj je pozvan da dostavi dovoljan broj primjeraka podnesaka od 6. studenoga 2007. jer uz podnesak od 6. studenoga 2007. tužitelj nije dostavio potpuni podnesak,

- podneskom od 17. siječnja 2008. tužitelj dostavlja potpuni usklađeni tužbeni zahtjev u dovoljnom broju primjeraka,

- na ročištu 4. travnja 2008. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka te je zakazano ročište za 4. lipnja 2008., a dopisom suda od 8. travnja 2008. zatraženi su podaci od Z. d.o.o.,

- na ročištu 4. lipnja 2008. proveden je dokaz saslušanjem dva svjedoka te je odlučeno požuriti dostavu podataka od Z. d.o.o., a novo ročište zakazano je 1. listopada 2008. na kojem je proveden dokaz saslušanjem jednog svjedoka te je glavna rasprava zaključena, a presuda posl. br. Ps-443/04 donesena i objavljena na ročištu 16. listopada 2008. (usvojen tužbeni zahtjev),

- povodom žalbe umješača (5. studenoga 2008.) i žalbe tuženika (11. studenoga 2008.) spis je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu 15. siječnja 2009. pred kojim je zaprimljen pod posl. br. Gž-188/09.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku smatra se razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Tako pravno relevantno razdoblje, u konkretnom slučaju, teče od podnošenja tužbe (18. listopada 1999.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (14. lipnja 2010.), što ukupno iznosi deset godina, sedam mjeseci i 27 dana.

Trajanje postupka u pravno relevantnom razdoblju pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u ukupnoj duljini od deset godina, sedam mjeseci i 27 dana ne udovoljava učinkovitom vođenju postupka i zahtjevu za suđenje u razumnom roku. To stoga što se prvostupanjski sud nije dostatno povodio načelima koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07. i 84/08., dalje: ZPP) i ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. ZPP-a) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja i na što manje ročišta. Duljini postupka doprinijela je i neaktivnost županijskog suda pred kojim se postupak u trenutku donošenja ove odluke vodi u trajanju od jedne godine, četiri mjeseca i 30 dana.

Predlagatelj, kao tužitelj u parničnom postupku, je svojim radnjama u postupku, odnosno propustima, pridonio duljini trajanja istog. To stoga što je po rješenju suda s ročišta održanog 18. srpnja 2007., kojim mu je u smislu odredbe članka 298. i 219. stavak 2. ZPP-a ukazano na potrebu usklađivanja tužbenog zahtjeva u smislu članka 5. točke 9. Zakona o najmu stanova, postupio u potpunosti tek po proteku pet mjeseci i 30 dana, podneskom od 17. siječnja 2008., a sve nakon što ga je sud rješenjima od 4. listopada 2007., 6. studenoga 2007. i 19. studenoga 2007. pozvao da to učini.

S obzirom na predmet spora (utvrđenje i donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom) i izvedene dokaze (saslušanje brojnih svjedoka), može se zaključiti da je postupak činjenično složen, međutim, to ne opravdava duljinu postupka u utvrđenom trajanju.

Slijedom svega navedenog, uslijed utvrđene duljine sudskog postupka (deset godina, sedam mjeseci i 27 dana), a koje je u posljedica nedovoljno ažurnog i učinkovitog postupanja sudova, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predlagatelju je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade, koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, u iznosu od 10.500,00 kn, ovaj sud je odmjerio imajući u vidu sve obrazložene okolnosti uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. lipnja 2010.

SUDAC:

Aleksandar Peruzović, v.r.