Rev-728/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 728/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Vesne Milošević, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice H. M. iz S., ..., zastupana po punomoćniku I. U., odvj. u S., protiv tuženika P. A. S., sa umješačem Z. J. a. K. na strani tuženika, radi isplate, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 27. rujna 1991. br. Gž- 1734/1991, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 22. veljače 1991. br. P-703/1989, u sjednici održanoj dana 28. svibnja 1992. godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužene "Autohrvatske" iz Splita kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanom presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je obvezana tužena da na ime kamata na unaprijed plaćenu cijenu automobila plati tužiteljici 1.384,65 dinara [sada 1.385 HRD) sa sporednim potraživanjima.

Protiv presude drugostepenog suda izjavila je reviziju tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije sporno da je tužiteljica kao kupac zaključila sa tuženom A. iz S. ugovor o kupnji automobila dana 60 siječnja 1989. godine za cijenu od 18.000,00 dinara (sada 1.8OO HRD), da je ugovorom utvrđena cijena garantirana time da kupac nema pravo na kamatu na unaprijed plaćenu cijenu, da se tužena obvezala da će automobil isporučiti u roku od 90 dana i da je isporuka automobila izvršena 26. travnja 1989. godine.

Sporno je da li je tužena dužna platiti tužiteljici kamate na unaprijed plaćenu cijenu automobila koje kamate tužiteljice potražuju u ovom sporu.

Pravilno je stanovište nižestepenih sudova da je tužena dužna platiti tužiteljici kamate na unaprijed plaćenu cijenu automobila, jer to proizlazi iz odredbe čl. 160. st. 2.toč.4. Zakona o osnovama poslovanja organizacija udruženog rada s područja robe i usluga u prometu robe i o sistemu mjera kojima se spriječava narušavanje jedinstva jugoslavenskog tržišta ("Sl. list SFRJ" br. 43/76, 23/79, 54/81, 21/84 i 43/86), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora, a prema kojoj odredbi OUR čini djelo špekulacije u prometu robe, ako prodaju robe uvjetuje izričito ili prešutno isplatom unaprijed određenog iznosa novčanih sredstava, pa nakon isporuke robe ne obračuna kupcu odgovarajuće kamate na uplaćeni iznos. Tužiteljici dakle pripadaju kamate u smislu navedenog zakonskog propisa, jer je kupnja automobila bila uvjetovana uplatom njegove cijene a isporuka automobila uslijedila je poslije zakonskog roka od 15 dana nakon uplate.

Bez pravnog je učinka ugovaranje protivno prinudnom propisu iz čl. 16. cit. zakona da se na unaprijed plaćeni iznos cijene robe neće obračunati kamate u korist kupca.

Okolnost što je citirani zakon prestao vrijediti na dan L listopada 1989. godine („Sl. list SFRJ" br. 59/1989) ne utječe na obavezu prodavaoca iz ugovora zaključenog za vrijeme njegovog važenja na isplatu kamata na unaprijed plaćenu cijenu robe, kao što je to u ovom slučaju.

Visina obračunatih kamata nije sporna.

Kad je kraj takvog stanja stvari udovoljeno tužbenom zahtjevu pravilno je primijenjeno materijalnog pravo, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je reviziju tužene odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku, koji je temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske, br. 53/91).

U Zagrebu, 28. svibnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v. r.