Gzp-1752/2008-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1752/08-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja V. T. iz S. i I. J. iz S., koje zastupa punomoćnik Ž. L., odvjetnik iz Odvjetničkog društva L. i dr., j.t.d., S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, Zagreb, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 8. prosinca 2008., dana 30. lipnja 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sudu u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. Gž-1713/07 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagateljima V. T. i I. J. određuje se primjerena naknada u iznosu 10.000,00 kn (desettisućakuna), svakom.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Ovaj sud je 8. prosinca 2008. primio zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, na temelju odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 150/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS), u kojem navode da im je dugim trajanjem postupka i nedonošenjem odluke povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku, koji se vodi na Županijskom sudu u Splitu pod posl. br. Gž-1713/07.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku su na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Splitu posl. br. II P-684/01, očitovanja Općinskog suda u Splitu od 17. ožujka 2009. i službene provjere kod Županijskog suda u Splitu utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', br. 56/90, 135/97, 113/00 i 28/01, dalje: Ustav):

- predmetni parnični postupak pokrenut je 9. svibnja 2001. podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Splitu pod posl. br. II P-684/01, tužitelja V. T. i I. J. (predlagatelji u ovom postupku), protiv tuženika S. Š., radi utvrđenja prava vlasništva, te su tužitelji ujedno podnijeli prijedlog za određivanje privremene mjere i prijedlog za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi;

- rješenjem posl. br. II P-684/01 od 15. svibnja 2001. sud je naložio tužiteljima urediti i dopuniti tužbu, uz upozorenje na posljedice propuštanja;

- rješenjem od 3. srpnja 2001. sud je riješio da se tužba smatra povučena, budući tužitelji nisu u ostavljenom roku postupili sukladno rješenju od 15. svibnja 2001.;

- protiv navedenog rješenja od 3. srpnja 2001. tužitelji su 20. srpnja 2001. podnijeli žalbu;

- rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-3122/01 od 10. prosinca 2004. ukinuto je pobijano rješenje od 3. srpnja 2001. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, dok je primjerak iste drugostupanjske odluke sa spisom predmeta 2. veljače 2005. dostavljen Općinskom sudu u Splitu;

- u ponovnom postupku pod posl. br. II P-154/05 ročište je održano 3. srpnja 2006., na kojem su tužitelji dostavili relevantne isprave, ispravljeni su pojedini navodi tužbe te je sud donio presudu zbog izostanka;

- protiv presude zbog izostanka Općinskog suda u Splitu posl. br. II P-154/05 od 3. srpnja 2006. žalbu je podnio tuženik 12. listopada 2006.;

- na ročištu 7. studenoga 2006. tuženik je izjavio da je podneskom od 3. srpnja 2006. podnio i prijedlog za povrat u prijašnje stanje, glede kojega je tuženiku dodijeljen rok od 8 dana za prilaganje dokaza na iste okolnosti;

- podneskom od 7. studenoga 2006. tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu tuženika;

- podneskom od 23. studenoga 2006. tužitelji su se očitovali o dotadašnjem tijeku postupka i o tuženikovom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje;

- na ročištu 4. prosinca 2006. tužitelji su zahtijevali izuzeće suca, slijedom čega je Općinski sud u Splitu rješenjem posl. br. 25 Su-2803/06 od 10. siječnja 2007. odbio zahtjev tužitelja za izuzeće raspravnog suca, ali je prihvaćen zahtjev raspravnog suca kojim je tražio svoje izuzeće te je spis raspoređen u rad drugom sucu;

- spis je dostavljen Županijskom sudu u Splitu, koji je dopisom posl. br. Gž-1713/07 od 10. siječnja 2008. vratio predmet Općinskom sudu u Splitu radi odlučivanja o tuženikovom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje;

- rješenjem posl. br. II P-154/05 od 29. veljače 2008. ročište zakazano za 12. ožujka 2008. zbog spriječenosti raspravnog suca odgođeno je za 11. travnja 2008.;

- na ročište 11. travnja 2008. nisu pristupile uredno pozvane stranke, slijedom čega je sud riješio o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje odlučiti pisanim putem;

- rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. br. II P-154/05 od 29. siječnja 2009. tuženikov prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbačen je kao nepravovremen, koje rješenje su stranke primile 6. veljače 2009.;

- spis je ponovo dostavljen Županijskom sudu u Splitu radi odlučivanja o žalbi tuženika protiv presude zbog izostanka Općinskog suda u Splitu posl. br. II P-154/05 od 3. srpnja 2006.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Stoga, pravno relevantno razdoblje u ovom predmetu započinje 9. svibnja 2001., kada je podnesena tužba, te isto traje do 30. lipnja 2009., kada je ovaj sud odlučio o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, što ukupno iznosi 8 godina, 1 mjesec i 21 dan.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega izrazito neučinkovitog i ne posve ažurnog postupanja nadležnih sudova. Naime, iako je Općinski sud u Splitu zakazivao ročišta u pravilnim vremenskim razmacima, zamjećuje se razdoblje neaktivnosti i to od dostave spisa sa Županijskog suda u Splitu 2. veljače 2005. do ročišta 3. srpnja 2006. (protek 1 godine i 5 mjeseci). Također valja reći da i u razdobljima kada je sud prvog stupnja bio ažuran, isto postupanje nije bilo učinkovito, budući je sud zakazao 4 ročišta, slijedom čega proizlazi da se sud nije u dovoljnoj mjeri povodio načelima koncentracije glavne rasprave (čl. 311. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP) i ekonomičnosti postupka (čl. 10. st. 1. ZPP), koja ako ih se sud pridržava zadovoljavaju kriterije suđenja u razumnom roku. Neučinkovitost suda prvog stupnja ogleda se u tome što je Županijski sud u Splitu rješenjem posl. br. Gž-3122/01 od 10. prosinca 2004. ukinuo pobijano rješenje od 3. srpnja 2001. i predmet vratio Općinskom sudu u Splitu na ponovan postupak, te u nastavku i u tome što je Županijski sud u Splitu dopisom posl. br. Gž-1713/07 od 10. siječnja 2008. vratio predmet Općinskom sudu u Splitu radi odlučivanja o tuženikovom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje.

Dugotrajnosti postupka pridonio je i Županijski sud u Splitu pred kojim je žalbeni postupak posl. br. Gž-3122/01, u povodu žalbe tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. II P-684/01 od 3. srpnja 2001., trajao preko tri godine.

Međutim, predlagatelji su svojim radnjama u postupku, odnosno propustima pridonijeli duljini trajanja postupka. To stoga što predlagatelji, kao tužitelji, nisu odmah u tužbi naveli sve odlučne činjenice na kojima temelje svoj zahtjev, niti su odmah predložili sve dokaze kojima bi se utvrdile te činjenice, odnosno jer nisu uz tužbu dostavili sve relevantne isprave kojima bi dokazali svoje navode (čl. 186. st. 1. ZPP), već su isto predlagatelj činili naknadno i to na ročištu 3. srpnja 2006. Slijedom navedenog, proizlazi zaključak da predlagatelji, kao tužitelji u predmetnoj parnici, svojim držanjem nisu u dovoljnoj mjeri pokazali nastojanje da se predmetni postupak provede bez odugovlačenja i u razumnom roku.

Predmetni se postupak s obzirom na vrstu spora i izvedene dokaze ne može ocijeniti složenim.

Slijedom navedenog, a imajući na umu duljinu sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju, koja je posljedica prije svega neučinkovitog i neažurnog postupanja nadležnih sudova, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je predlagateljima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava.

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 10.000,00 kn svakom predlagatelju, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, a poglavito doprinos predlagatelja, te istovremeno uzimajući u obzir socijalne prilike i općepoznate složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. lipnja 2009.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti ustavna tužba.