Legislator Case Law & Legislation
Rev-1016/2013-3 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the applicant failed to cite specific Supreme Court precedents supporting the claim of inconsistent legal application.

Case Number Rev-1016/2013-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the applicant's appeal as inadmissible under Article 382(2) of the Civil Procedure Act. The applicant argued that lower courts inconsistently applied the law regarding property ownership, citing a specific second-instance decision and an ECHR case. The court rejected this because the applicant failed to provide any specific Supreme Court rulings or second-instance decisions demonstrating a conflicting practice or a deviation from established precedent.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. ZPP; Revizija nije dopuštena ako revident ne navodi konkretne odluke Vrhovnog suda ili drugostupanjskih sudova koje dokazuju različitu praksu ili odstupanje od usvojenog pravnog shvaćanja.

Keywords

AI generated
inadmissible appeal Article 382 ZPP uniform application of law legal certainty specific precedent citation property ownership dispute civil procedure

Cited Legislation

AI generated

Cited Case Law

AI generated
Coeme i dr. protiv Belgije, 22. lipnja 2000.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1016/13-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. T. pok. Š. iz R., koga zastupa punomoćnik L. T., odvjetnik u R., protiv tuženice Republike Hrvatske zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Crikvenici, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2852/2012-2 od 7. studenoga 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rabu broj P-15/10-17 od 23. prosinca 2011., u sjednici održanoj 30. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelj odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da je vlasnik nekretnina opisanih pod toč. I. izreke uz ovlaštenje da na temelju presude izvrši upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak od 1.687,00 kn dok je zahtjev u dijelu od 1.365,00 kn (toč. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže ukinuti nižestupanjske odluke i vratiti predmet na suđenje prvostupanjskom sudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnoopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda– trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj je kao pravna pitanja postavio sljedeća pitanja;

-„Kako je u uređenoj pravnoj državi – Republici Hrvatskoj, sa stajališta jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana moguće opravdati nespornu pravnu činjenicu, da 31 tužiteljev susjed (pravni subjekt) u mjestu S. D. na otoku R. ima pravomoćnu presudu suda Republike Hrvatske im je priznato pravo vlasništva na temelju posve i potpuno identičnih (dakle preslikanih) činjenica i pravne osnove, a da to identično subjektivno pravo tužitelju ovaj isti sud ove iste države odbija?“

-„Kako je u uređenoj pravnoj državi – Republici Hrvatskoj moguće sa stajališta dva osnova načela parničnog postupanja načela slobodne ocjene dokaza i načela sudačke neovisnosti i samostalnosti u postupanju opravdati nespornu činjenicu kako je prvostupanjski sud nakon donošenja velikog broja usvajajućih presuda u identičnim stvarima (od kojih je veliki broj pravomoćan) dijamentralno suprotno promijenio svoj stav (sud) isključivo i jedino iz razloga što je drugostupanjski sud svojom prvom presudom u ovim pravnim stvarima Gž- 2005/2010 donesenom u identičnoj pravnoj stvari preinačio pravu prvostupanjsku presudu P- 338/05, te kakvo značenje „snaga argumentacije“ iste drugostupanjske presude ima u pogledu pravne sigurnosti tužitelja i njegove ravnopravnosti sa osobama koje imaju usvajajući (pozitivne) presude u identičnim stvarima?“

-„Kako je u uređenoj pravnoj državi – Republici Hrvatskoj moguće sa stajališta načela jedinstvene primjene zakona opravdati zaključak suda drugog stupnja koji glasi da sud nije vezan pravomoćnošću niti utvrđenjima i pravnim stavovima u drugim predmetima koji su se vodili iz iste činjenične i pravne osnove, te što isti zaključak odnosno stav drugostupanjskog suda znači u pogledu pravne sigurnosti koja podrazumijeva jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih pravnih subjekata u primjeni prava na njihov pojedinačni slučaj?“

Kada bi se postavljenom pitanju revidenta i mogao pridati značaj određeno postavljenog pravnog pitanja još uvijek revizija tužitelja nije dopuštena.

Revident se naime, u svojoj reviziji pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a nije uopće pozvao ni na jednu konkretnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno shvaćanje zauzeto na odjelnoj sjednici Vrhovnog suda ili bilo koju drugu drugostupanjsku odluku koja bi opravdavala njegova pitanja. Naime, revident u reviziji jedino spominje odluku drugostupanjskog suda Gž-2005/2010 ali u kontekstu da se prvostupanjski sud nije smio pozvati na nju niti drugostupanjski sud donijeti pobijanu odluku u skladu s tom odlukom (dakle, u odluci koju revident spominje zauzeto je identično pravno shvaćanje kao i u pobijanoj odluci).

Revident u reviziji spominje i odluku Europskog suda za ljudska prava od 22. lipnja 2000. Coeme i dr. protiv Belgije u kojoj se izražava shvaćanje da „radi utvrđenja može li se određeni sud smatrati nezavisnim u smislu čl.6. stavak 1. potrebno je uzeti u obzir postojanje zaštite od vanjskih pritisaka te pitanje doima li se sud nezavisnim?“ Budući da se u konkretnom slučaju radi o tome da je prvostupanjski sud prihvatio praksu drugostupanjskog suda izraženu u odluci Gž-2005/2010 a što je potvrđeno pobijanom drugostupanjskom odlukom, to se navedena presuda koja izražava shvaćanje o zaštiti suda od vanjskih pritisaka, ne odnosi na postavljena pitanja ni na konkretni slučaj.

Stoga proizlazi da postavljena pitanja nisu važna za razrješenje ovog postupka, odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga je na temelju čl. 392.b st. 3. ZPP-a valjalo odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu.

Zagreb, 30. svibnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.