Rev-2758/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2758/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u gradjansko- pravnoj stvari tužitelja i protutuženika J. D. iz F., koga zastupa M. I., odvjetnik u D., protiv tuženice i protutužiteljice K. D. iz D., koju zastupa I. D., odvjetnik u D., radi utvrdjenja, rješavajući reviziju tužitelja i protutuženika J. D. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 24. srpnja 1991. br. Gž-1221/91-2, kojom je djelomično potvrdjena presuda Općinskog suda u Djurdjevcu od 25. svibnja 1990. br. P-370/89-41, u sjednici održanoj dana 3 1 . ožujka 1992.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja i protutuženika J. D. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja utvrdjena je kao zajednička imovina stečena u braku stranaka i to pokretnine navedene pod toč. 1. izreke te presude te udio tužitelja u tim pokretninama u 2/5 dijela dok je odbijen njegov zahtjev za utvrdjenje da je on suvlasnik u 1/2 dijela osobnog automobila i novca, dalje je utvrdjeno da su stranke u braku stekle nekretnine označene pod toč. 3. izreke te presude te da je udio tužiteljice u tim nekretninama u 1/5 dijela, odbijen je zahtjev tužiteljice da je ona suvlasnica nekretnina označenih pod toč. 4. izreke te presude, utvrdjeno je da su stranke na ravne dijelove suvlasnice nekretnina označenih pod toč. 5. izreke te presude, te nekretnina i pokretnina označenih pod toč. 7. izreke te presude time da tužitelju pripada suvlasništvo 1/4, odnosno 2/5 odnosno 1/5 dijela tih nekretnina i pokretnina te je konačno odbijen zahtjev tužiteljice da je ona suvlasnica u omjeru većem od 1/2 dijela nekretnina koje su označene pod toč. 5. izreke presude suda prvog stupnja dok je tužiteljev zahtjev odbijen da je on suvlasnik pokretnina opisanih pod toč. 8. izreke te presude.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvog stupnja osim što je rješenjem ukinuo tu presudu u odnosu na odredjene nekretnine i pokretnine, a kako je to navedeno u rješenju suda drugoga stupnja.

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno sudjenje. Traži trošak postupka revizije.

Tužiteljica i protutuženica je odgovorila na reviziju poričući njezine navode i predloživši da ona kao neosnovana bude odbijena.

Javni tužitelj Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Protivno tužiteljevoj tvrdnji u reviziji, presude sudova nižega stupnja su razumljive te imaju razloge o odlučnim činjenicama u kojim razlozima ne postoji proturječje o tim činjenicama izmedju onoga što se u tim razlozima navodi o sadržaju isprava odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa stoga nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka predvidjene u čl. 354. st. 2. t. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPP. Jednako tako neosnovano tužitelj prigovara u reviziji da sud prvog stupnja nije raspravio sve sporne činjenice, jer je naprotiv taj sud u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. ZPP raspravio sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

Predmet ovoga spora je utvrdjenje imovine koju su stranke stekle u vrijeme trajanja njihove bračne zajednice kao i utvrdjenje njihovih suvlasničkih dijelova u toj imovini.

U pogledu pokretne imovine stranaka stečene u toku njihove zajednice, i to različitih alatljika za obradu zemlje, te drugih strojeva, aparata za domaćinstvo, namještaja i sl., koje su navedene pod toč. 1. izreke presude suda prvog stupnja sudovi nižega stupnja su utvrdili da je tužitelj doprinio njihovom sticanju u 2/5 dijela. Od toga su izuzete pokretnine takodjer navedene pod toč. 1. izreke presude suda prvog stupnja i to šivaća mašina, ručna ledjna šprica i tri vitrine sa šiberom, u pogledu kojih je sud drugog stupnja ukinuo presudu prvog stupnja i predmet vratio tom sudu na ponovno sudjenje.

Sud drugog stupnja je u razlozima svoje presude naveo razloge zbog kojih smatra utvrdjenim da je tužiteljev doprinos sticanju upravo navedenih pokretnina u označenom omjeru.

Takve razloge kao valjane prihvatio je i sud drugog stupnja.

Po utvrdjenju suda prvog stupnja stranke su najveći dio svog zajedničkog života koji je uz jedan manji prekid trajao oko 30 godina provele u zajednici s tuženičinim roditeljima s time da su do podizanja vlastite kuće stanovale i u njihovoj kući obradjujući zajedno s njima njihove nekretnine i koristeći njihovu stoku. Prema tome, kako su ispravno uzeli sudovi nižega stupnja, gazdinstvo roditelja tuženice bilo je temelj na kojem su stranke zajedno s njezinim roditeljima sticale različita dobra. Kako je tuženica u tom razdoblju rodila i podigla dvoje djece i zajedno s roditeljima se angažirala u obradi zemlje i oko stoke, po mišljenju ovoga suda doprinos tuženika koji je stalno zaradjivao izvan kuće, te isto tako sudjelovao u obradi zemlje, nije veći u odnosu na ostale sudionike od 2/5.

Nije kod toga odlučno što otac tuženice nije osobnim radom privredjivao za cijelo vrijeme trajanja zajednice stranaka, jer se njegov doprinos pored osobnoga rada sastoji u njegovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini koju su stranke koristile i čija vrijednost je ušla u novo nastale vrijednosti imovine, koja je sporna u ovoj parnici.

Tužitelj žalbom nije pobijao odluke navedene pod toč. 3. i 7. izreke presude suda prvoga stupnja, pa stoga nije ovlašten te odluke pobijati u reviziji preskačući tako pravni lijek, što dijelom čini u svojoj reviziji.

Tužitelj jednako tako revizijom pobija odluke suda drugog stupnja kojima je ukinuta presuda suda prvog stupnja (za osobni automobil i šivaću mašinu).

0 tužiteljevu prigovoru u reviziji da sudovi nižega stupnja prilikom odlučivanja nisu imali na umu njegova ulaganja u nadgrobni spomenik tuženičina oca raspravio je sud drugog stupnja te ga ocijenio neosnovanim i kao takav odbio, za što je naveo valjane razloge koje kao takve prihvaća i ovaj sud i tužitelja na njih upućuje.

Ostalim navodima revizije tužitelj prigovara pogrešno i nepotpuno utvrdjenom činjeničnom stanju iz kojih razloga revizija nije dopuštena (čl. 385. st. 3. ZPP koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" br. 53 od 8. listopada 1991. preuzet kao zakon Republike Hrvatske), odnosno polemizira s odredjenim tvrdnjama tuženice u postupku.

Iz tih razloga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 31. ožujka 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.