Rev-2557/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2557/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Đ. iz O., zastupanog po punomoćniku J. Č.-D., odvjetnici iz O., protiv tuženika T. d.o.o. O., zastupanog po punomoćniku D. O., odvjetniku iz O., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 20. travnja 2000. godine broj Gž-869/00 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 3. prosinca 1999. godine broj Pr-624/98, u sjednici održanoj dana 14. veljače 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi nedopuštenim otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju dana 14. listopada 1998. godine, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Ujedno se nalaže tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.464,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka revident vidi u povredi odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), jer da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim injenicama ili su ti razlozi nejasni i proturječni.

č

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nižestupanjskih sudova nije ostvarena bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pa prema tome nisu ostvareni razlozi za reviziju na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. listopada 1998. godine (dalje Odluka) tužitelju se stavljaju na teret osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih uz uvažavanje svih okolnosti nastavak radnog odnosa više nije moguć. Iz obrazloženja Odluke proizlazi da poslove zbog kojih je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika na radnom mjestu šefa računovodstva, tužitelj nije uopće obavljao ili ih nije obavljao na vrijeme i sukladno zakonskim propisima i pravilima struke.

U dokaznom postupku sud je knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrdio da su ostvareni razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu navedeni u Odluci, tj. tužitelj je u vođenju knjigovodstva tuženika činio osobito teške propuste: nije vodio računa o propisima koje je u svom radu trebao primjenjivati, nije obavljao propisane uplate i obračune ili ih nije na vrijeme i točno obavljao.

Uzimajući u obzir težinu utvrđenih povreda radnih obveza tužitelja i posljedica koje su time tuženiku mogle nastati, niži sudovi su pravilno ocijenili da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje ZR) za izvanredni otkaz ugovora o radu.

U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da tuženik nije uskratio tužitelju ni da iznese svoju obranu u smislu odredbe čl. 110. st. 2. ZR, ali da tužitelj nije želio kontaktirati s tuženikom i da je sam onemogućio obranu svojim ponašanjem i postupcima.

Suprotno navodima revizije, prvostupanjski sud je u dokaznom postupku utvrdio sve odlučne činjenice i dao je ocjenu svih izvednih dokaza, a drugostupanjski sud je ocijenio da ta utvrđenja nisu dovedena u pitanje žalbenim navodima.

Kako pobijane presude sadrže valjane i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju se poziva revident, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno kad je odbijen zahtjev tužitelja kojim osporava dopuštenost otkaza, pa je zbog toga valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 14. veljače 2002. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.