Rev-1414/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1414/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Igora Periše člana vijeća u pravnoj stvari prvotužitelja M. B. pok. D. iz D., drugotužitelja M. B. pok. D., iz R., trećetužitelja M. O. B., D., četvrtotužitelja D. B. iz D., petotužitelja B. B. iz D., i šestotužitelja J. B. iz P., kojeg sve zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i P. u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Gž-2346/13-2 od 24. siječnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, broj P-2364/11 od 8. srpnja 2013., u sjednici održanoj 13. lipnja 2018.,

r i j e š i o j e :

Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru, broj Gž-2346/13-2 od 24. siječnja 2014. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da su tužitelji stekli pravo suvlasništva čest. zem. ... k.o. P. površine 11.372 m2, upisane u zk. ul. ... k.o. P. koja u novoj izmjeri odgovara čest. zem. ... k.o. P. površine 11372 m2 i to B. M., pok. D. za ¼ idealnog dijela, B. M., pok. D. za ¼ idealnog dijela, B. M. O. p. J. za 2/12 idealnog dijela, B. D. p. J. 2/12 idealnog dijela, pa su slijedom toga tužitelji ovlašteni na temelju ove presude a nakon njene pravomoćnosti zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na označenoj čest. zem. u označenim pripadajućim im suvlasničkim udjelima, što su tuženi dužni priznati i trpjeti brisanje svog prava suvlasništva u zemljišnim knjigama za cijelo sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) su podnijeli tužitelji zbog pravnog pitanja koje je prema ocjeni revidenata važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači shodno u reviziji iznesenim navodima, podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

- ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te

- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 392.a. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava suvlasništva nad čest. zem. ... k.o. P., na temelju dosjelosti.

Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka odbio zahtjev tužitelja pozivom na odredbe čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV) ocjenjujući da tužitelji nisu dokazali stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku presudu ocjenjujući da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužitelji nisu u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP dokazali da su u razdoblju prije 6. travnja 1941. osobno i putem svojih prednika, zakoniti, istiniti i pošteni samostalni posjednici sporne nekretnine.

Međutim, sud drugog stupnja ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka u postupku, navodi kako iskaze istih ne prihvaća, a iz razloga što svjedoci nemaju izravnih saznanja o stanju posjeda prijeporne nekretnine sve od 1900., s obzirom na svoju starosnu dob i bez obzira na činjenicu što su obje svjedokinje na predmetno zemljište dolazile kao djeca i čuvale ovce.

Tužitelj je u reviziji sadržajno postavio slijedeće pitanje:

"Treba li sud provesti dokazni postupak ocjenom iskaza svjedoka koji imaju samo posrednih saznanja o odlučnim činjenicama?"

Obrazlažući važnost navedenog pitanja revidenti se pozivaju na odluke revizijskog suda, broj Rev-104/1993-2 od 7. travnja 1993. kao i Rev-577/1998-2 od 28. veljače 2001.

Postavljeno pravno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je revizija dopuštena i osnovana.

Naime, odgovor na postavljeno pravno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske je već zauzeo, upravo u svojoj odluci na koju se revident i poziva, broj Rev-577/1998-2, a pobijana odluka donesena je suprotno sa navedenim pravnim shvaćanjem.

U navedenoj revizijskoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da Zakon o parničnom postupku ne isključuje kao dokazna sredstva svjedoke koji imaju posrednih saznanja o pravno odlučnim okolnostima.

Sukladno izloženom shvaćanju revizijskog suda, osnovana je tvrdnja revidenata da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 4. ZPP ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će ocijeniti sve odlučne žalbene navode tužitelja.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 13. lipnja 2018.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.