Kzz-1/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 1/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. R., zbog kaznenog djela iz čl. 129. st. 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97; broj 27/98; broj 50/00; broj 129/00; broj 51/01; broj 105/04; broj 84/05; broj 71/06; broj 110/07 i broj 152/08 – u daljnjem tekstu KZ/97), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 21. siječnja 2013. godine, broj KZZ-DO-237/12, podignutim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 18. rujna 2012. godine, broj Kž-149/12, u sjednici održanoj 29. siječnja 2013. godine,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru od 18. rujna 2012. broj Kž-149/12 povrijeđen zakon u korist okrivljenog u odredbi čl. 468. st. 1. toč. 11. u svezi s čl. 487. st. 1. ZKP/08.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Vukovaru od 18. rujna 2012. godine broj Kž-149/12, odbijena je žalba državnog odvjetnika i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vukovaru od 27. ožujka 2012. godine, broj, K-224/11, kojom je okrivljeni J. R. na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02.; broj 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP/97) oslobođen optužbe da bi počinio kaznena djela iz čl. 129. st. 2. KZ/97 i čl. 222. st. 1. KZ/97, pobliže opisana u izreci prvostupanjske presude.

Protiv te drugostupanjske presude Državni odvjetnik Republike Hrvatske je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u korist okrivljenika i predložio da se ta povreda utvrdi.

Zahtjev je osnovan.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je citiranom drugostupanjskom povrijeđen zakon u korist okrivljenog u odredbi čl. 468. st. 1. toč. 11. u svezi s čl. 487. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08.; broj 76/09 i broj 80/11 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) time što drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke niti jednom riječju ne spominje razloge za odbijanje žalbe državnog odvjetnika u odnosu na kazneno djelo iz čl. 222. st. 1. KZ/97, iako žalba državnog odvjetnika protiv prvostupanjske presude izrijekom osporava ispravnost presuđenja i u odnosu na to kazneno djelo.

Naime, osporavajući ispravnost prvostupanjske presude zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine u cijelosti, državni odvjetnik u odnosu na kazneno djelo iz čl. 222. st. 1. KZ/97 izrijekom navodi u predzadnjem odlomku lista četiri žalbe da je „kazneno djelo uništenja i oštećenja tuđe stvari nedvojbeno dokazano iskazom oštećene S. K., u protivnom sud je radi dokazivanja ovog kaznenog djela trebao provesti radnju prepoznavanja ….“

Drugostupanjski sud odbijajući žalbu državnog odvjetnika i potvrđujući prvostupanjsku presudu odgovara na navode žalbe samo u odnosu na kazneno djelo iz čl. 129. st. 2 KZ/97, niti na koji način ne spominjući da je žalba usmjerena na osporavanje ispravnosti prvostupanjske presude u odnosu na oba kaznena djela za koja je optuženik oslobođen od optužbe. Ovo je osobito očito u jezičnom izričaju drugostupanjske presude koja i u općim formulacijama govoreći o nedokazanosti počinjenja kaznenog djela od strane optuženika, njegovu kriminalnu aktivnost u smislu počinjenja kaznenog djela označava u jednini. Stoga niti uopćene jezične formulacije o ispravno utvrđenom činjeničnom stanju i obrazloženju koje prihvaća i vijeće drugostupanjskog suda ne daju pravo zaključivati da je drugostupanjski sud uopće razmatrao žalbu državnog odvjetnika u odnosu na kazneno djelo iz čl. 222. st. 1. KZ/97, iako je žalbu državnog odvjetnika odbio i u cijelosti potvrdio pobijanu prvostupanjsku presudu.

Takvim postupkom drugostupanjski sud je povrijedio zakon ne dajući razloge za svoja utvrđenja o ispravnosti utvrđenog, a osporavanog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo iz čl. 222. st. 1. KZ-a

Stoga je zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen na štetu optuženog J. R. osnovan, budući da je drugostupanjskom presudom povrijeđen zakon u odredbi čl. čl. 468. st. 1. toč. 11. u svezi s čl. 487. st. 1. ZKP/08 u korist okrivljenika, pa je, dakle, tu povredu trebalo samo , ne dirajući pravomoćnu presudu, te presuditi kao u izreci na temelju čl. 513. st. 2. utvrditi

ZKP/08.

U Zagrebu, 29. siječnja 2013. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v. r.

Ana Garačić, v. r.