IV Kž-23/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 23/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Šibl Neve, kao predsjednice vijeća, te Vrbetić Vesne i Garačić Ane, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. B.B. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 126. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 125. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 5. svibnja 1995. br. Kv-45/95 (Kio-85/95), u sjednici održanoj 28. lipnja 1995.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 150. st. 7. ZKP, u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je zahtjev državnog odvjetnika za provođenje istrage protiv osum. G.A. zbog krivičnog djela iz čl. 178. st. 2. KZRH.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i istraga protiv osumnjičenice provede zbog inkriminiranog krivičnog djela.

Žalba nije osnovana.

Uvidom u predmet utvrđeno je da je državni odvjetnik, u okviru istog zahtjeva, zatražio provođenje istrage protiv okr. B.B. zbog krivičnih djela iz čl. 126. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 125. st. 1. KZRH i dr., čemu je udovoljeno rješenjem suda prvog stupnja od 6. travnja 1995. godine, te provođenje istrage protiv osum. G.A. zbog krivičnog djela iz čl. 178. st. 2. KZRH, što je sada ovdje predmet raspravljanja.

Prije svega, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da se istraga zbog krivičnog djela iz čl. 178. st. 2. KZRH protiv osum. G.A. ne može provesti iz razloga što se za to djelo provodi skraćeni postupak. Nasuprot tome, u konkretnom slučaju, a s obzirom da između krivičnog djela teške krađe za koje se tereti okr. B. i krivičnog djela lažnog prijavljivanja za koje se tereti osum. G.A. nesumnjivo postoji objektivni koneksitet u smislu međusobne stvarne veze tih krivičnih djela, te izvjesne količine istih dokaza koje je potrebno provesti, to bi iz razloga svrsishodnosti, u slučaju ostvarenja i drugih zakonom predviđenih uvjeta, bilo potrebno provesti jedinstveni postupak u smislu čl. 28. st. 6. ZKP, a u tom slučaju i za krivično djelo iz čl. 178. st. 2. ZKP provesti istragu. U tom slučaju, naravno, osumnjičenica ne bi u pogledu ostalih odredbi koje se odnose na sumarni postupak smjela doći u teži položaj od onog u kojem bi se nalazila da se vode odvojeni postupci.

Međutim, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da istragu protiv osumnjičenice ipak nije moguće provesti, ali iz razloga nepostojanja osnovane sumnje da bi ona počinila inkriminirano krivično djelo. Naime, iz podataka kriminalističke obrade, a i same obrane osumnjičenice, proizlazi da ona osobno nije prijavila djelatnicima policije da je izvršena provala u prodavaonicu C. br. … a niti je to učinio netko drugi po njezinom nagovoru. Upravo suprotno, iz krivične prijave i službenih bilješki o obavljenim informativnim razgovorima nedvojbeno proizlazi da je prijavu djelatnicima policije izvršio H.Š., portir u obližnjem Centru za prihvat prognanika i izbjeglica "V. 2", a po uputi očevidaca događaja Č.S. i Š.I. (list 25 spisa).

Kriminalna aktivnost osumnjičenice, kao poslovotkinje u prodavaonici C. br. 75, svodi se, u stvari, na davanje podataka o tome što je provalnik otuđio iz prodavaonice, na temelju čega je sastavljen zapisnik popisne komisije od 6. veljače 1995. godine, a koji je potpisala i osumnjičenica. Na temelju tog zapisnika postavljen je i odštetni zahtjev čija visina, smatra državni odvjetnik, uvelike premašuje vrijednost stvari za koje je okr. B. osnovano sumnjiv da ih je otuđio.

Iz izloženog, dakle, slijedi da ne postoji osnovana sumnja da bi osumnjičenica svojim postupkom ostvarila elemente bića krivičnog djela lažnog prijavljivanja iz čl. 178. st. 2. KZRH, već bi se eventualno, u slučaju da se dokaže neistinitost podataka unesenih u zapisnik sastavljen povodom provale u prodavaonicu, moglo raditi o nekom od krivičnih djela protiv službene dužnosti i javnih ovlaštenja npr. krivičnom djelu krivotvorenja službene isprave iz čl. 221. KZRH, ali budući da elementi tog djela ne proizlaze iz činjeničnog opisa navedenog u zahtjevu za provođenje istrage, ovaj sud nije ovlašten da u tom pravcu izmijeni pravnu kvalifikaciju.

Zbog toga, a budući da ne postoji osnovana sumnja da bi osumnjičenica počinila krivično djelo na način kako je to opisano u zahtjevu za provođenje istrage, trebalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti i na temelju čl. 385. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. lipnja 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Šibl Neva v.r.